Što se iza brda valja?

Ukupna vrijednost neizvršenih osnova za plaćanje 74.196 blokiranih poslovnih subjekata u svibnju je iznosila 44,56 milijardi kuna, a zbog neizvršenih osnova za plaćanje u ukupnom iznosu od 14,32 milijarde kuna na kraju svibnja bili su blokirani računi 223.840 građana, objavila je Financijska agencija.

Broj blokiranih građana bio je za 6 posto ili njih oko 12,8 tisuća veći nego krajem travnja, a njihov je dug povećan za 700 milijuna kuna.

mačor je napisao/la:Ja to sveskupa ne mogu baš najbistrije si pojasniti, tj. "ne vidim dobro naprijed". recimo da sve ide dalje ovako kao sada, što će se u stvari dogoditi!?

Zvonimir je napisao/la:Monetarno zlato u HR ne postoji kao kategorija, za razliku od Slovenije npr.
Ovo s disperzijom novca ima smisla, no ako se dogodi stampedo, bojim se da bu u svim bankama, tak da malo koristi od toga.

Ima li još koji način?
(Nažalost, nemam kaj spremati, već me samo zanima.)

O.P.G.KOVAČ je napisao/la:Jučer razgovaram sa jednim svojim rodijakom koji živi u nemačkoj i gle čuda studira ekonomiju ,

Pa sam ti se ja onako pravio pametan i raspravljao s njim oko trenutnog stanja i naravno citirao gosp, nostradurusa.
On kaže .Da im njihov profesor sa fakulteta kaže da svijetom kruže bilijarde dolara koje se ne mogu kvalitetno uložiti .Ma mislim koja obmana ono ....

Zvonimir je napisao/la:Nostradurus, bojim se da si debelo u pravu:
http://danas.net.hr/novac/slavko-linic-samo-preko-mmf-a-mozemo-u-eu

Dvostruki način propasti: MMF i EU.
Totalna propast za sve nas.

mačor je napisao/la:http://www.vecernji.hr/biznis/hrvatski-dr-propast-nas-roubini-je-ljubo-jurcic-clanak-430996

vkt je napisao/la:Pozdrav forumašima! Novi sam član ovoga foruma te me isto tako jako brine situacija u zemlji. Nažalost, kakvi nas ljudi vode zadnjih 20 godina, nije ni čudo da je ovako kako je. Najviše me iritira apatija naših ljudi, da ne kažem naivnost i podijeljenost. Nažalost, u ovom trenutku ne vidim svjetlo na kraju tunela bez obzira na trud Nostradurusa i njemu sličnih kojima još nešto znači ova zemlja.

Ne znam što mi, obični građani, možemo učinit u ovom trenutku da se to promijeni.

vkt je napisao/la:Pratim vaše pisanje već duže vremena, jasno mi je u potpunosti gdje je "kvaka" i problem. Jedino kada se to pokuša predočit ljudima, u većini slučajeva to ljudi prihvaćaju s podsmjehom, nevjericom. Na kraju možda misle da ste i budala s takvim stajalištima. Problem je u dubokoj indoktrinaciji medijima, poviješću isto tako, podijeljenošću na crne, crvene, roze i plave. Nismo smijeli poduprijet ulazak u EU pa na kraju ipak jesmo (legalno ili nelegalno, na kraju svejedno) i tako brod plovi u propast. I to već tako plovi zadnjih 20 godina. Pitam se ima li nade, gdje je taj trenutak (ako uopće postoji) kada će se ovdje nešto prelomit.

Pa valjda samo ovdje ppV ove "države" može biti osuđena osoba. Pa gdje toga ima još.

OKVIR 2.5: Osnovni identitet tri deficita
Zanimljivo je da BDP možemo promatrati na dva načina. S jedne strane nas može zanimati što možemo napraviti sa robama i uslugama koje smo proizveli (vrijednost stolica, traktora, prženih ribica, šišanja, održana predavanja, itd.).
Sa robama i uslugama možemo napraviti samo četiri stvari: prvo, možemo ih potrošiti (osobna potrošnja C), drugo, može ih potrošiti država (državna potrošnja G), treće, možemo ih ostaviti za sutra (investicije I) ili četvrto, možemo ih izvesti (izvoz X). No osim onoga što smo proizveli možemo trošiti i uvezenu robu (uvoz M). Iz ovoga bi vam trebalo biti jasno da je riječ o maloj otvorenoj ekonomiji poput Hrvatske. Nema drugih načina trošenja. To znači da vrijedi (skrećem vam pažnju da se radi o knjigovodstvenim identitetima, da bi se oni razlikovali od jednadžbi koje podrazumijevaju uzročne veze označuju se sa ≡):
Y ≡ C + G + I + X − M
odnosno
CA ≡ X − M tj. Y − (C + G + I) ≡ CA
gdje je CA bilanca tekućih transakcija (plaćanja) 13.
S druge strane, dohodak (novac) koji imamo možemo potrošiti na samo tri načina. Prvo, možemo ih sami potrošiti (to je osobna potrošnja C), drugo možemo ih dati nekome drugome (pa se radi o porezima T, zapravo su to neto porezi odnosno razlika poreza koje platimo državi i novca koje nam država vrati u transferima; 14) i treće možemo štedjeti (pa imamo štednju S). Četvrtog načina nema. Zato imamo identitet
Y ≡ C + T + S
odnosno
S ≡ Y − (C + T)
S obzirom da imamo otvorenu ekonomiju i da se sve potrošeno treba platiti znamo da na razini narodnog gospodarstva vrijednost trošenja mora biti jednaka raspoloživim sredstvima. To znači da je
C + G + I + CA ≡ Y ≡ C + T + G
Oduzimanjem desne strane od lijeve dobijemo
(G − T) + (I − S) + CA ≡ 0
Odnosno
(T − G) + (S − I) ≡ CA
Svaka od ovih velična ima zanimljivo tumačenje. Prva, T − G je razlika prihoda i rashoda države (podsjećam vas, ne samo središnje nego i lokalnih jedinica, županija, gradova i općina te fondova za ceste, zdravstvo i mirovine, to se zove "opća država") i ona može biti pozitivna (u kojem slučaju kažemo da imamo javnu štednju) i negativna (kada država više potroši nego naplati u porezima pa ima deficit). Drugi, S − I je razlika štednje i investicija. Ona također može biti pozitivna i negativna (kada su investicije veće od štednje i ona se često zove deficit financiranja). Treći, CA ≡ X −M, je trgovinska bilanca. Ona također može biti pozitivna i negativna (pa se govori o deficitu i to je slučaj kada je uvoz veći od izvoza).
Ono što je važno jest da su sva ta tri deficita (države, financiranja i vanjskotrgovnski) povezana. Zato se nekada ovi identiteti nazivaju "identitet tri deficita" a nekada "dva deficita" (jer se S − I ne tumači kao deficit). Recimo, ako je financijski deficit nula onda deficit države mora bit jednak trgovinskom deficitu. Ako malo razmislite to je jasno jer ako je država potrošila više roba nego je mogla platiti skupljenim porezima onda ima deficit i njega je morala platiti
stranim zaduživanjem a to znači da bi uvoz trebao biti veći od izvoza. No u korištenju tri identiteta treba uvijek imati na umu da se radi o identitetima i da nema uzročnih veza izmedu veličina. S obzirom da se radi o knjigovodstvenim identitetima ove veličine se mogu izračunati iz sustava društvenih računa. U tablici su dani podaci za Hrvatsku.
Iz tablice je vidljivo da Hrvatska svake godine ima deficit opće države koji je manji od vanjskotrgovinskog deficita. To znači da u pravilu postoji i deficit financiranja i da su investicije veće od štednje. To pak znači da se i deficit države i deficit financiranja pokriva vanjskim zaduživajem (na primjer i ovakav broj javnih činovnika i autoputevi se financiraju uvozom kapitala).

godina;(T-G) Saldo konoslidirane opće države(% BDP-a; CA Saldo tekućeg računa platna bilance(% BDP-a);(S-I)Deficit financiranja
2008. -2.7% -9.4% -6.7%
2007. -1.8% -7.6% -5.8%
2006. -3.0% -7.9% -4.9%
2005. -4.0% -6.3% -2.3%

Evo profila dvije zemlje u razvoju. Vi ste ekonomski analitičar koji pokušava procijeniti njihove razvojne mogućnosti. Što biste rekli?

Zemlja A: do prije deset godina zemlja je bila visoko protekcionistička, s prosječnom industrijskom carinom iznad 30 posto. Unatoč nedavnom smanjenju carine, važna vidljiva i nevidljiva ograničenja u trgovini prisutna su i dalje. Zemlja ima jake restrikcije na prekogranični protok kapitala, bankarski sektor u državnom vlasništvu je visoko reguliran, a postoje i brojne restrikcije na strano vlasništvo financijskog kapitala. Strane tvrtke koje proizvode u zemlji žale se da su diskriminirane putem diferenciranih poreza i propisa lokalnih vlasti. U zemlji nema izbora i premrežena je korupcijom. Ima netransparentna i komplicirana prava vlasništva. Osobito je slaba zaštita prava intelektualnog vlasništva, zbog čega cvjeta piratstvo. Država ima velik broj poduzeća u državnom vlasništvu, od kojih neka proizvode velike gubitke ali se održavaju subvencijama ili monopolom koji im osigurava država.

Zemlja B: zemljina trgovinska politika je bila doslovno najprotekcionistička na svijetu u posljednjih nekoliko desetljeća, s prosječnom industrijskom carinom od 40-55 posto. Većina stanovništva nema pravo izaći na izbore, a kupovanje glasova i izborne prijevare su česti. Korupcija buja, a političke stranke prodaju državne poslove onima koji ih financiraju. Država nikada nije zaposlila ni jednog jedinog državnog službenika putem otvorenog natječaja. Javne financije su neutemeljene, a vlada ponekad ne plaća svoje dugove, što zabrinjava strane investitore. Unatoč tome, u državi je na djelu teška diskriminacija na štetu stranih investitora. Napose u bankarskom sektoru, strancima je zabranjeno da postanu direktori, a strani dioničari ne mogu čak ni ostvariti svoje glasačko pravo, ako žive izvan zemlje. Zemlja nema zakona o konkurenciji i dopušta nesmetan rast kartela i drugih oblika monopola. Zaštita intelektualnih prava je fragmentarna, što se osobito ogleda u odbijanju države da zaštiti autorska prava stranaca.

Obje ove zemlje su do grla u stvarima koje bi trebale zaustaviti ekonomski razvoj – teški protekcionizam, diskriminacija protiv stranih investitora, slaba zaštita vlasničkih prava, monopoli, nedostatak demokracije, korupcija, itd. Dakle, obje zemlje srljaju u razvojnu katastrofu. Ali, promislite još jednom.

Zemlja A je današnja Kina – neki čitatelji su vjerojatno pogodili. Ali, manje je njih pogodilo da je Zemlja B – Sjedinjene Američke Države oko godine 1880, kad su bile nešto siromašnije od današnje Kine.

Unatoč navodnim anti-razvojnim politikama i institucijama, Kina je bila jedna od najdinamičnijih i najuspješnijih ekonomija na svijetu u zadnja tri desetljeća, dok su SAD u 1880-im godinama bile jedna od najbrže rastućih – a ubrzo nakon toga i najbogatijih – zemalja na svijetu. Ekonomski superstarovi kasnog 19. stoljeća (SAD) i današnjice (Kina) slijedili su političke recepte koji su gotovo totalno suprotni današnjoj neoliberalnoj slobodno-tržišnoj dogmi.

Ljudi širom sveta su veoma zabrinuti za stanje ekonomije u njihovim državama, pokazuje novo globalno istraživanje koje je obavio Pew centar iz Vašingtona. Njihova anketa, u okviru koje je ispitano 26.000 ljudi iz 21 zemlje, pokazuje da je samo četvrtina njih trenutno zadovoljna ekonomskom situacijom u svojim zemljama.

U samo četiri zemlje su rezultati pokazali da su njihovi stanovnici procentualno zadovoljni i optmistični u vezi ekonomske situacije: Kina (83), Nemačka (73) i Turska (57).

U poređenju sa sličnim istraživanjem Pew centra iz 2008., pre početka svetske ekonomske krize, uočljiv je izraziti pad poverenja ljudi širom sveta u sadašnji kapitalistički ekonomski model.

U 11 od 21 države, samo je polovina ispitanika rekla da veruje da je ekonomija slobodnog tržišta vodi ka opštem blagostanju.

Ovaj gubitak poverenja je posebno izražen u zemljama koje su snažno oštećene aktuelnom krizom u evro zoni. U Italiji, poverenje je palo za 23 odsto a u Španiji za 20 procenata. U obe zemlje je zabeležen i pad poverenja u premisu da naporan rad vodi ka prosperitetu.

Istraživanje takođe ističe razliku u većinom optimističnom raspoloženju stanovnika zemalja u razvoju, kao što su Brazil, Kina, Indija i Turska, i pesimističnog tona građana Evrope, Japana i Sjedinjenih Država.

zeljko6 je napisao/la:dali je netko primjetio kako u proračunu nema novaca za apsolutno ništa, osim za projekte koje gura ministar Čačić i to u milijardama kuna. Zanimljivo je to da su projekti samo u branši u kojoj Čačić i njegovi pajdaši imaju, ili su imali firme. Korupcija? Imamo li novog Sanadera u vladi? Ili sam ja previše paranoičan?