Što se iza brda valja?

"dok govna uvijek isplivaju na površinu i da je potrebno dosta vremena da se ta govna slegnu na društveno dno (gdje im je i mjesto)"

E to je čitava pamet ovog svijeta!!!!


Ali bas uvjek u povjesti se to dešavalo govna su gore i kad trebaju past na dno onda se zarati ili neko drugo govno se desi (novi rezim,poredak) i opet ta govna plivaju na povrsini he

Baš smo dobre izabrali da nam vladaju. Nije im nije dosta da uništavaju našu državu, nego rade i na uništavanju druge: http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/templates/_frt_najave.asp?id=648

Isus je rekao "Bože, oprosti im jer ne znaju što čine"!

Nostradurus je napisao/la: Jedan dio ljudi će se snaći i neće pasti u bijedu. Međutim, da li uviđate problem. Bez dodavanja novca u sustav, proizvodnja i profit jednih se prelamaju na propasti drugih. To sigurno ne bi željeli u svojoj familiji. Zašto ste ravnodušni kada se radi o malo širem krugu ljudi. I u vašoj ulici će vjerojatno netko doći u lošu situaciju. Ali to neće biti jer ne želi raditi, nego što rad svih ne može biti plaćen. A ako je plaćen, tada za sobom vuče neotplativ dug. I to će tako biti sve dok se ne ukine ekspanzija novca kao kredita i novac počne dodavati bez duga. Čak iako bude bila inflacija, mala je vjerojatnost da će biti veća nego ona koju sad imamo.

Razmisite, nije uspjeh samo da vama bude dobro, nego i da drugi imaju boljitak.

Ako ja proizvedem proizvod koji nije konkurentan na tržištu cijenom ili kvalitetom (ili omjerom istih), ili ako je taj proizvod nepotreban, bez obzira na količinu novca u opticaju i načinu na koji se taj novac pušta u opticaj, moja roba neće naći kupca. Na to imam utjecaja i mogu i pokušavam to (nekako) regulirati i trudim se opstati na tržištu.

Kako će se snaći drugi, o tome moraju sami razmišljati. Ja ne mogu razmišljati (i donositi odluke) za njih. Ne bi bilo fer, niti prema njima niti prema meni, svatko je kovač vlastite sreće.

Ja nisam posatvio ovakve novčane odnose kakvi danas vladaju u svijetu, niti imam moći to promijeniti (a i da imam takvu moć mislim da bi prvo malo matematičkim modelima i simulacijama u nekom superračunalu probao iskušati nove modele novčarskih odnosa), i nemam namjeru dizati revoluciju oko toga. Nije ovo jedina stvar koja je nepravedna na svijetu, ali dobro je to znati. Jasno je da veliki kroje sudbine malih na sve moguće načine, prije se to radilo kroz nekakav politički pritisak, embargo, blokovsku podjelu ili plaćanje nafte 'petro dolarima'. Danas (u doba 'demokracije') veliki žele zajahati male preko kreditne ekspanzije novca ili pomoću drugih geopolitičkih instrumenata koji stoje na raspolaganju (onako u rukavicama, ali postižući svoj cilj). Mislim da internet kao alat svemu tome bude polako došao glave, jer je svijet danas radi interneta jako globaliziran, ideje se vrlo brzo šire (cijelim svijetom), i više se ne može vladati politikom kreditne ekspanzije stare 50ak godina. Sama činjenica da netko ukazuje na ovu ekonomsko-geopolitičko-društvenu anomaliju koja izjeda cijeli svijet velika je stvar. O tome prosječan čovijek ne razmišlja, ali meni se nameće pitanje kako to da se nitko nije sjetio ovaj ekonomski model staviti u računalo i malo simulirati do čega bi to moglo dovesti u budućnosti... ili je to već netko napravio ali podatke čuva za sebe. Nisam pobornik velikih zavjera, niti mislim da je ovo jedna od njih, ovo je prvenstveno sustav koji je netko osmislio da se basnoslovno obogati na račun svih korisnika novca, da mi svi polako financiramo nečije tuđe politike (koje mogu biti uperene i protiv nas). Jedino što malo upada u oko je to da se netko prikazuje kao superuspješan i bogat a zapravo ne bi niti postojao da nema ovih koji su siromašni i jedva preživljavaju. Od toga se treba odmaknuti, ali ne vidim lokalnu politiku koja je toga svjesna i dovoljno pametna da samostalno opstane. Mislim da je jedna od ideja EU da kao globalna supersila zaštiti svoje građane od ovakvih potresa, jer niti jedna država-članica EU nije dovoljno moćna da se sama odupre ovakvim ekonomskim pritiscima (niti Njemačka kao ekonomski najjača država EU). Razvijenije države EU bolje se brinu za svoje građane nego mnoge drue države svijeta.
Ako se netko može oduprijeti i srušiti ovo - to mogu biti samo svjesni građani velike i snažne države.

Kako se može Njemačka nečemu odupirati kada je Merkelica članica Bildeberg grupe. Simulacije ekonomije nitko ne radi jer svaki ozbiljan matematičar zna kuda ona vodi. Postoje samo genijalni prodavači magle koji u tom putu prema kaosu nalaze pravilnost i od toga rade znanstvene radnje.

Vlastita sebičnost u financijskom samoodržanju nas ne može voditi prema blagostanju. Pa imamo svaku Vladu koja nam to dokazuje. To što oni dobro zarađuju, nema baš velik efket na građanstvo. Slično je i sa bankama. Dobar posao banaka ne vodi sada ničemu dobrome za većinu. A da o monopolistima i korporacijama ne govorim.

Riječ rodoljub ima dva dijela ROD i LJUBLJENJE. Postojeći model emisije novca je nekompatibilan sa mislima rodoljuba. Dali vi Fidelito javno priznajete da niste rodoljub?

Što se tiče Bilderberg grupe, morate mi argumentirano pojasniti tko su oni, tko su članovi i koji su im ciljevi. Nemojmo samo prijeći na rekla-kazala i teorije zavjere. Ne interesiraju me inače privatni klubovi i grupe ekskluzivnog i zatvorenog tipa, smatram da ako netko skriva svoje dijelovanje od javnosti ima pravo na to, isto kako i ja imam pravo neke stvari koje znam zadržati samo za sebe. Nisam javna osoba i ne želim to biti (nemam političkih ambicija i ne razumijem potrebu da netko želi biti političar), a shvaćam da neke javne osobe isto imaju pravo na privatnost oko nekih svojih poslova. Druga je stvar da se privatno može lobirati kod nekih političara i probati utjecati kroz te neformalne grupe, ali ti isti političari moraju jednom na izbore (ipak jedna Njemačka nije Sjeverna Korea). I onda će biračka baza od Angele Merkel odlučiti da li je članstvo u ovoj ili onoj grupi OK i prihvatljivo kancelarsko ponašanje. Možda je ili nije, ali nije na nama da o tome odlučujemo. A mislim da će birač u Njemačkoj znati izabrati, bez obzira što njihov 'napredak ide isključivo na račun nekog drugog' (po vašoj teoriji). A možda i neće (i to se dešavalo u povijesti). Tko bi to znao. Isto tako ja ne bi volio da mi netko drugi (iz neke druge države koji nemaju biračko pravo na parlamentarnim izborima u RH) nameće svoja riješenja i objašnjava mi kako nisam dobro izabrao. To je osobna stvar svakog birača pojedinačno, i treba pustiti ljudima da, kada već imaju pravo glasa, slobodno konzumiraju svoje pravo . Na kraju krajeva, svaki narod zaslužuje vlast koju ima.

Što se tiče vlastite sebičnosti, mislim da je određena, umjerena doza sebičnosti (i škrtosti) vrlo pozitivna stvar u životu. Nije na meni da odlučujem o sudbinama drugih ljudi, a isto tako ne želim da netko odlučuje o mojoj sudbini. Ili da procijenjuje moje pravo na slobodan politički ili drugi izbor. Kako sam već pisao u prethodnom postu svatko je kovač vlastite sudbine (manje-više) i tu ne bi trebalo biti uplitanja sa strane (sve dok se poštuju generalni zakoni društva). Ako je nekom drugome ovako dobro - i meni je isto - sve dok se to mene ne tiče direktno. Gledam svoja posla (da sebi uredim život u okviru postojećeg sustava) i ne pomišljam da popujem svima kako su ovakvi ili onakvi (makar vidim da neki ljudi rade greške koje će im se obiti o glavu, ali moraju sami doći do nekih spoznaja). I nisu mi se uvijek sviđali politički izbori većine, ali priznajem pravo izbora većine (i to podnosim kada se taj izbor ne poklapa sa mojim izborom).
Ako želite biti dio društva morate biti tolerantni i na drugačija stajališta od vlastitih, pa čak i kada mislite da su ona kriva. Može i argumentirana rasprava oko stajališta, dobro je izložiti argumente, ali samo ako postoji razlog i uvijeti za raspravu.
U blagostanje nas neće dovesti samo vlada ili ulazak u EU ili netko/nešto treće. Vrijeme je da svi shvatimo da se mi ljudi koji živimo u ovoj dražvi moramo primiti posla, osmisliti, proizvesti i prodati proizvod. Vlada je tu da stvori okvir da se omogući stanje da se počne raditi. Vlada neće stvarati radna mjesta (koliko god se političari trudili presjecati vrpce i prikazivati sebe kao osobe koji donose blagostanje državi, jer navodno otvaraju radna mjesta), radna mjesta stvaraju poduzetnici koji se bave proizvodnjom i uslugama. I poduzetnike zato treba cijeniti, a već sam pisao da je pravih poduzetnika u generalnoj populaciji vrlo malo. Onih koji stvaraju novu vrijednost, onih koji iz stečenih znanja i teorije stvaraju novi, kvalitetan, proizvod. Da bi se stvorio proizvod treba imati neki akumulirani kapital, jer bez kapitala (investicije) nema novog proizvoda. A postoji nekoliko načina da se dođe do kapitala, a dva su osnovna:
1. ako ga nemaš - ideš u banku (sa svim posljedicama koje to sa sobom nosi, tih posljedica moraš biti svjestan, jer ako ih nisi svjestan to te ne oslobađa odgovornosti).
2. možeš uštedjeti kapital iz prethodnog poslovanja, ali moraš se odricati, štedjeti i biti škrt. Ne smiješ potrošiti sve što zaradiš i što više moraš stavljati 'sa strane' da imaš za budući ciklus investicije ili za 'crne dane'. Jer sranje će uvijek doći, prizivao ga ti ili ne. Jedino ako radiš u državnoj službi (nisi samostalan poduzetnik) plaćica manje-više uvijek stiže. To je vrlo teško objasniti nekome tko nije prisiljen uvijek razmišljati o novom ciklusu proizvodnje, da ne smiješ potrošiti sva sredstva kojima raspolažeš jer će ti nedostajati za proizvodni ciklus. Znači štednja, škrtost i ne razbacivanje resursima (kolikogod to nekom pasalo ili ne radi trenutnih ekonomskih pokazatelja) nas vode direktno u blagostanje (ne moram ići u banku po kredit, nego si odricanjem uštedim). Isto tako razmišljaju i banke i korporacije, i djelomično zato posluju uspješno. Svaki radnik je i trošak. Svaki dobar poduzetnik izbjegava nepotrebne troškove. Sve ostalo su socijalistička prenemaganja. A znamo kuda to vodi.
Postoji i jedna poslovica koja kaže da ako si želiš od nekoga napraviti neprijatelja - samo mu posudi novce. A mi smo dužni (kao Grčka!) - i odjednom su nam svi zajmodavci neprijatelji. Nitko nas nije prisiljavao da uzmemo kao država ili svatko ponaosob privatno kredite, da se zadužimo. I sada ispaštamo, a netko je došao do zaključka kako igra i ugovori nisu postavljeni fer, jer treba vratiti novce (sa kamatom!) kojih zapravo nema u opticaju. O tome je trebalo razmišljati prije nego što si uzeo kredit i onda je trebalo reči: ne sviđaju mi se pravila ove igre (nisu fer) i to ne želim igrati. Hvala vam lijepo na ponuđenom kreditu, ali ne - hvala.
Političari, da bi sačuvali 'socijalni mir', uzimali su kredite koje je raja (većinom) pojela i popila kroz plaće i mirovine. Nešto se je i ukralo, ali to je vrlo mali dio. Nije se pitalo za kamate. Slično je bilo i sa privatnom klijentelom banaka, ljudi su se zaduživali za sve i svašta i sada treba vraćati posuđeno (sa kamatom, uredno sve piše u ugovoru sa bankom, nešto sitnijim fontom, ali piše). I sada je nastalo 'veliko čudo ekonomije', novac treba vratiti.
Blagostanje je relativan pojam. Građanstvo se mora naučiti živjeti od rada, a ne očekivati blagostanje od politike ili neko instant kratkotrajno blagostanje na račun zaduživanja budućih generacija. Velika većina ljudi sada to shvaća, a za mene je jasno da bi bilo kakva slobodna podjela sviježe naštampanog novca obezvrijedila taj novac, kao i sav ostali novac u opticaju. To nisu riješenja i put u blagostanje. Nije niti kreditna emisija novca, kako se sada čini. Ali ne prihvaćam i u potpunosti odbacujem tezu da su za postojeće stanje krive 'bogate države' (relativnog li pojma) koje eksploatiraju one 'manje bogate' namečući im 'na silu' kredite i plasirajući im svoju robu kroz te kredite.
Osnovna greška takve teze je ta da smo zapravo mi sami, dobrovoljno uzeli te kredite ne anticipirajući mogući razvoj događaja. Krediti kao takvi nisu bili nametnuti silom. Mi, to jest 'domoljubne' i 'rodoljubne' vlade koje smo mi sami izabrali na legitimnim izborima. Nije bilo većih domoljuba sa desnicom na srcu (a istovremeno ljevicom u našim vječito polupraznim đepovima) kada je svirala himna. Toliko su bili domo-ljubni da su prenjeli dio zajedničkog doma (države) i ljubavi na svoje privatne račune. Ukupno gledano nisu ukrali puno (na sveukupni dug), ali krali su i istovremeno pričali o svojem beskrajnom i neupitnom domoljublju. Da bi mogli neometano krasti, trebalo je period 'kruha i igara' da se zabavi 'neuki' narod, a koji se financirao kreditima koje sada treba vratiti.

Također ste postavili tezu da je kao postojeći model emisije novca nekompatibilan sa mislima rodoljuba. Ja svoje rodoljublje i domoljublje čuvam za sebe, nemam potrebu javno se time hvaliti, niti povezivati svoja ekonomska/politička/sportska i ina gledišta sa istima. Također znam da ljudi vrlo različitih političkih/ekonomskih/sportskih i drugih opredjeljenja mogu bit istinski domoljubi i rodoljubi, ali isto tako znam da pravi, uvjereni domoljubi neće se time nikada javno hvaliti i uzdizati to na poseban pijedestal, jer to se podrazumjeva samo po sebi. Domoljublje je kategorija za sebe, ne treba ju prljati sa dnevnom politikom i dokazivanjem nekih osobnih stajališta.

Moram se malo nadovezat na predhodni post i tvrdnju:" Svaki radnik je trošak"
Radnik je trošak samo u firmama, obrtima, poduzećima gdje nema kvalitetne organizacije, gdje se zanemaruju troškovi, gdje se radi još po zastarjelim načelima.
Radnik stvara višak vrijednosti ako je organiziran, educiran, obrazovan i nadasve adekvatno nagrađen za svoj trud i zalaganje.
Onaj koji stvara višak vrijednosti nije trošak!!
trošak je loše gospodarenje, loše upravljanje firmom, nerazumne odluke, ego i puno sitnica koje prevladavaju u privatnom sektoru

inceptos je napisao/la:Moram se malo nadovezat na predhodni post i tvrdnju:" Svaki radnik je trošak"
Radnik je trošak samo u firmama, obrtima, poduzećima gdje nema kvalitetne organizacije, gdje se zanemaruju troškovi, gdje se radi još po zastarjelim načelima.
Radnik stvara višak vrijednosti ako je organiziran, educiran, obrazovan i nadasve adekvatno nagrađen za svoj trud i zalaganje.
Onaj koji stvara višak vrijednosti nije trošak!!
trošak je loše gospodarenje, loše upravljanje firmom, nerazumne odluke, ego i puno sitnica koje prevladavaju u privatnom sektoru

Ispravak : editirao prethodni tekst dodajući slovo i : 'svaki radnik je i trošak'.

herr fidelito,
sa ili bez i, moj radnik na zaklopnoj štanci košta cca 6700,00kn, ukupni troškovi stroja su cca 6000,00 kn, a fakin odštanca robe za 25000 kn i to uspijemo naplatiti.
sa ili bez i on nije trošak.
da to ne uspijem naplatiti onda bi bio trošak ali ne njegovom krivicom.
i bilo bi me sram reći da je radnik trošak

inceptos je napisao/la:herr fidelito,
sa ili bez i, moj radnik na zaklopnoj štanci košta cca 6700,00kn, ukupni troškovi stroja su cca 6000,00 kn, a fakin odštanca robe za 25000 kn i to uspijemo naplatiti.
sa ili bez i on nije trošak.
da to ne uspijem naplatiti onda bi bio trošak ali ne njegovom krivicom.
i bilo bi me sram reći da je radnik trošak

Odlično za tebe, tvoj posao i radnika. Ali ipak moraš računati na trošak od 6700 mjesečno ako zapošljavaš tog čovijeka. Ako dolazi na posao redovito, uredno obavlja svoje postavljene zadaće, on košta toliko i to mu se mora isplatiti. Na to, kao odgovoran poslodavac moraš računati. A to što možda nećeš uspjeti naplatiti robu koju on i ti zajednički proizvedete, ili će se možda pojaviti neki od brojnih drugih problema (nedaj bože) to se tog radnika u princiupu ne tiče, jer on je najamna radna snaga. Znači moraš računati sa tim troškom mjesečno. Jedino i samo tako može biti. Zvuči neljudski, ali kada radnik ozbiljno shvati da svoju plaću mora zaraditi (i još više od toga, plaća je samo dio tog troška, dao bog i njemu i nama da nam svima taj dio bude što veći), svoj posao će shvatiti još ozbiljnije i raditi će ga bolje i odgovornije. Zapravo svi ovisimo sami o sebi, i mi poduzetnici a i mi radnici. Ja radim sam u svojem obrtu i sam sebi sam trošak? Kako to? Jednostavno, jer ako si ne uplatim barem obavezne doprinose - ide ključ u bravu (od porezne uprave) i nema više poduzetništva. I tako treba biti, ali doslovno svima, bez iznimki (kao da je netko 'prevelik da bi propao').

Inače ideja mog osnovnog teksta nije bila da prikazujem da poslodavci zapošljavaju ljude tek-toliko da imaju poreznu olakšice kroz troškove koje im radnici stvaraju, nego da logički prikažem da ako možeš obaviti neki posao sa minimlnim brojem ljudi - kao dobar poduzetnik ciljaš upravo tako organizirati posao jer takva organizacija vodi u minimalni trošak i maksimalnu dobit. A svi živimo od zarade a ne od rada, zar ne? Što je zarada veća, ostvareni profit, to je u principu bolja organizacija rada u pitanju. A kada se ostvari dovoljno profita ostane novaca za bolje obrazovanje i napredak društva u cijelini. Ljudi nisu primorani raditi osnovne funkcije društva nego se razvija i nadogradnja društva. Povećava se standard. Realno, a ne iz kredita. Ali to je dugotrajni proces.

Krenem ti ja raditi za jedan koncern sa sijedištem u Zagrebu .
U pitanju je bio građevinski obrt ,sve super, divno, bajno na samom početku.
Znači u samom početku, ja dnevno postavim kvadrata kamena kao druga dvojica i radim od ponedjaljka do petka ,poslje nekog vremena prisiljavaju me da radim i subotu ,uredu i subota se odradi efikasno ,pa opet nakon nekog vremena i nedijalja dođe na red,pristanem i na nedjelju ali ne drage volje, jer se to kosilo sa mojim vjerskim svjetonazorom .

Ali kad mi je lik ,jedne nedjelje u 20 sati rekao da bi trebao završiti prostoriju za kotlovnicu, e onda sam naprosto puko ko tikva ,jeb..u sve pod spisku i otišao na djedovinu da budem čoban.

jesam ja poslodavcu bio trošak ili rob ?

O.P.G.KOVAČ je napisao/la:Krenem ti ja raditi za jedan koncern sa sijedištem u Zagrebu .
U pitanju je bio građevinski obrt ,sve super, divno, bajno na samom početku.
Znači u samom početku, ja dnevno postavim kvadrata kamena kao druga dvojica i radim od ponedjaljka do petka ,poslje nekog vremena prisiljavaju me da radim i subotu ,uredu i subota se odradi efikasno ,pa opet nakon nekog vremena i nedijalja dođe na red,pristanem i na nedjelju ali ne drage volje, jer se to kosilo sa mojim vjerskim svjetonazorom .

Ali kad mi je lik ,jedne nedjelje u 20 sati rekao da bi trebao završiti prostoriju za kotlovnicu, e onda sam naprosto puko ko tikva ,jeb..u sve pod spisku i otišao na djedovinu da budem čoban.

jesam ja poslodavcu bio trošak ili rob ?

Tebe je poslodavac eksploatirao, (a državu to jednostavno nije briga, a trebalo bi ih biti briga). U uređenoj državi normalno je da se posao vikendom može odraditi (obostrano dobrovoljno i dogovorno) ali to se plaća barem dvostruko u odnosu na normalni radni dan. Normalno bi se trebalo moći dogovoriti da radiš i neke ekstra poslove koje treba hitno/obavezno završiti (građevina), ali i to se treba platiti više nego redovni posao. Kada ti osjetiš korist od takvog posla, neće ti biti problem raditi izvan okvira redovnog radnog vremena, ako imaš mogućnosti tako raditi. Jer ti kao radnik ne moraš brinuti o tome zašto je došlo do prekoračenja rokova ili možda koliki će bonus firma dobiti ekstra ako se posao napravi prije roka. Tvoja briga bi trebala biti kvalitetno postavljen kamen, da si sve prirediš za posao tako da se on može kvalitetno obaviti ili kako se već dogovoriš sa šefovima. Ako si spreman ići poslodavcu na ruku i pomoći mu da završi posao u roku on tebi može isto tako ići na ruku i dati ti slobodan dan prema tvojim potrebama i dogovorno, tako da svima paše. Eksploatacija može biti jednostrana (sa bilo koje strane) ali to ne traje dugo. Eksploatacija radnika nije normalno stanje, svaki poduzetnik mora paziti da svojim postupcima ne prelazi određene granice.
Ali shvaćaš da je tvoja plaća, doprinosi i dnevnice i sve ostalo što ti je poslodavac dužan dati prema vašem dogovoru poslodavcu trošak, tvoj odrađeni rad sa druge strane je za poslodavca dohodak, razlika između to dvoje je dobit.

Moj građevinski obrt je uredno izmirivao obveze prema državi od zarade kičmatransom kod pomenutog koncerna ,koji je u jednoj poslovnoj godini otvarao 6 upravnih zgrada po gradovima u RH .

Oni su sad država u državi ,A ja? ja sam odnio gaće na štapu ,ali zasigurno ne svojom krivicom ,ustvari možda bi prošao dosta bolje da sam poslušao savjete menagera te iste grupacije i primjenio isti princip kao i oni prema meni .

Znači, okupio kolonu od trideset sirotih radnika i maksimalno ih eksploatirao ,davao im crkavicu na kapaljku i na kraju zavaljao svakog pojedinačno za dvije tri plaće .A usput i državu smuljao i etoti moralnog početnog kapitala za nešto više po istim principima .

Ja mislim da sam ja jako dobro osijetio što znači neoliberalni kapitalizam .

Tvoj prethodni post nisam dobro pročitao, ispričavam se. Znači ti si kao obrtnik radio za koncern a ne kao njihov zaposlenik, ako sam sada dobro shvatio? Bio si zaposlen u svom, vlastitom obrtu i kao vlasnik obrta dogovarao si posao sa nekim drugim, dok si istorvremeno radio i obavljao te ugovorene poslove u svom obrtu. Znači bio si sam sebi poslodavac. U tom slučaju sam sebi određuješ granice koliko ćeš raditi. Ali tu je onda jedan drugi problem jer kao poduzetniku mora ti biti jasno da je sve stvar dogovora. Znači na početku su morao postaviti granicu prema svojim poslovnim partnerima što ide a što ne ide (ni pod kojim uvijetima), koliko košta polaganje kamena radnim danom, a koliko vikendom i praznikom, koilko se može postaviti kamena u jednom danu (sa rezervom, da kada tebi nešto zapne svoju dogovornu normu ispuniš), kao što si i morao uvijetovati dostavu materijala na određenu točku u grdilištu i sve druge stvari koje su potrebne za kvalitetno i pravovremeno izvođenje radova. Naravno sve to moraš imati na papiriću zapisano sa potpisom nekoga tko to ima ovlasti potpisati. Moraš imati valjan ugovor, makar te i sa time mogu preveslati. Ako ne žele tako, možeš reći odraditi ću ovaj posao, ali lova odmah na ruke poslije obavljenog posla ili dijela posla ili stajem odmah (i kupim svoj alat). Kada je velikima stiska - platiti će. Ako im nije stiska - neće nikada platiti (kolikogod slatkoriječivi bili, zapravo što su slatkoriječiviji - više sumnjaj u njih, ako pristaju na sve uvijete to je jako sumnjivo).
Ovakve pojave zovu 'liberalnim kapitalizmom', ali one sa kapitalizmom nemaju nikakve veze. Više su povezane sa muljažom i prevarom. Danas se pojmom liberalni kapitalizam želi pokriti obična prijevara koja sa kapitalizmom nema veze, nego je povezana sa benevolentnim, nezainteresiranim odnosom države prema svojim građanima i njihovim probelmima. Lakše je nekome reći: evo - to ti je liberalni kapitalizam, nego ga zaštititi i onemogućiti takve radnje. Makar ništa drugo, da nema tog unutarnjeg duga u državi, bilo bi puno više plaćenih poreza i doprinosa, dug države bi bio manji. Bilo bi više zadovoljnih građana, koji su ujedno i glasači.
Znači kapitalizam je sustav u kojemu odradim naručen posao ili prodam proizvod, a onda se to mora platiti prema dogovoru. Sve ostale varijante udar su na temelje društva.

Poštovani kolega "fidel", čitamo se već duže vrijeme i tvoji postovi su mi uvijek dragi za pročitati .
Ali ponekad mi se čini da cijelu situaciju sagledavaš očima amerikanca i njegovom američkom snu .

Da ! u pitanju je bio građevinski obrt ,gdje su u tom obrtu bili zaposleni ja i brat ,i sami sebi smo bili poslodavci a kao kooperanti smo radili za pomenuti koncern .Tada sam, znači prije 6 godina osijetio da se "nešto iza brda valja"

A ova teza da je radnik ujedno i trošak poslodavcu baš i ne bi prošla ,ja bih prije rekao da je ne radnik trošak poslodavcu ,ako je radnik pošten i savijesno obavlja svoj posao nikako ne može biti trošak .

kad sam pomenuo ne radnika, sijetim se situacije kad smo sa burze tražili fizikalca za ispomoć na baušteli .
Lik je u jednom danu i dobio posao i dobio otkaz ,jer ja ga osobno nisam mogao gledati da mi vreću ljepila od 25kg od palete do mjesta gdje to isto ljepilo treba zamiješati ,vuče po podu , to je ne radnik i takva osoba je trošak .

Da se iza brda nešto valja ,valja se.Jer kao što sam i napisao u predhodnom postu mogao sam puno bolje proći da sam primjenio isti princip ,znači odbaci poštenje ,odbaci moral i sebe smatraj uspiješnim ako možeš sirotinju eksploatirati .

Od mene je država dobila sve što sam trebao ispoštovati prema njoj i mirovinskom i zdrastvenom ,zatvorio obrt i ljepo put prema svojoj primitivnoj sredini ,danas čuvam krave i sretan sam zbog toga ,tada kad sam radio u Zagrebu imao sam prilike sijediti sa tajkunima i tajkunčićima i slušati njihova debilska preseravanja ,Zagreb me nije ispunjavao ni malo, danas sam jako sretan kad mogu učiniti uslugu sirotinji koja živi od dvije krave a nema niti jednog stroja ,to me ispunjava i usrećuje .
Nisam svetac ali sam odgojen u tradicijonalnoj obitelji pod vjerskom pashom ,takav ću i umrijeti ...........

Je tak je to. Neki žive svoj san, a neki će ga tek doživjeti: http://www.novilist.hr/Vijesti/Gospodarstvo/Maras-Krediti-dostupni-svima-koji-imaju-razvojni-plan-i-nude-zaposljavanje.
Geniiijalno. Kako se nisam iznenadio. Krediti će nas spasiti. I još će banka profitirati. I svi ćemo imati para ko Džajić...... Ovo mora da pali samo kod predškolske djece.
------------------

Malo satire: Evo baš danas sam se probudio i razmišljao kao ministar u vladi. Na što bih nametnuo porez da napunim blagajnu. I vidjeh rascvjetane voćke koje nisu oporezivane. To je nelojalna konkurencija vrijednim voćarima. Mislim da bi godišnji porez od 50 kuna po svakoj voćki (čokotu) koja nije u sustavu proizvodnje za tržište dao poticaj da se uđe u taj sustav ili prepusti proizvodnja specijalistima. Time bi se povećala prodaja voća i napunila državna blagajna.

Odličan članak o uvođenju robovlasništva u društvo na mala vrata: http://www.advance.hr/vijesti/temeljem-mjera-nacionalnog-plana-za-poticanje-zaposljavanja-nezaposleni-se-upucuju-na-javne-radove-za-placu-od-oko-2185-kn/

Nemaš posla jer nema isplativosti. Nema problema. Dobiješ posao i plaćen si ispod troškova života. Kako bi inače oni drugi stvorili profit, kada bi ljude platili da mogu podmiriti svoje troškove? Da mi je samo znati kako su došli do ove plaće? Pogađanjem ili procjenom da ima dovoljno onih koji su spremni robovati za ovu plaću?

http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news%5D=159837&tx_ttnews%5BbackPid%5D=23&cHash=54b519dcfb

Hajmo se sada svo dobro nasmijati na ovaj biser. Dok u mjestima sa malo djece zatvaramo škole, u isto vrijeme razmišljamo o gradnju dodatnih da bi sva djeca išla u školu odjednom. Nije beg cicija. Ima se. A veće škole troše više za grijanje. Zauzimaju više mjesta i stvaraju ekstra bum u prometu. I naravno, skuplje su u gradnji. Geeeenijalno!

Kaj je to ministarstvo znanosti? Pa oni nemaju za običan digitron da izračunaju ekstra troškove.

Najbolje je ukinuti sve škole, djecu odmah privikavati na motiku i lopatu, pa onda možemo ukinuti i ministarstvo školstva, otkazati svim učiteljima ugovore i uštediti ogromna sredstva.
Bože, svašta..........
Vrli novi svijet

Tko nije shvatio iz prve? JPP je javno privatno partnerstvo. Netko uloži pare da bi to državu koštalo više slijedećih 30 godine. Em ne trebamo jednosmjenski rad škola iz više razloga, em je JPP sistem unošenja posrednika koji uvećava konačni trošak. Tko je tu lud, a tko zbunjen. A da o normalnim ne pričam. Da država ima vlast nad izdavanjem novca ne bi trebala nikakve JPP jer ih nije trebalo dok nismo proglasili da novac dolazi samo kao kredit i time još veći dug našim nasljednicima. Zemljo otvori se i progutaj neoliberalne uništavače i njihove pomagače!

Ovo će nam možda biti nova novčanica u bliskoj budućnosti.
Tak i onak je skoro sve njegovo.

http://www.kukuriku.org/plan21/pitanja-i-odgovori/o-vladi-i-gradanima-ovisi-napredak-u-eu/

Bill Still koji u svom 26 reportu o Hrvatskoj i Island govori o teškoj pogrešci koju radi RH i Island ulazom u EU baš sa monetarne strane. www.youtube.com/watch?v=BSVxAAeh4Mw (10 minuta sa hrvatskim prevodom).

Zašto ne uvažavate ove stavove?
sites.google.com/site/financijskisustav/europska-unija
--------------------

Zahvaljujemo na Vašem upućivanju na dobre izvore o iskustvima članstva u EU. Stranke naše koalicije polaze od toga da članstvo u Europskoj uniji pruža prigodu za još bolji i brži gospodarski i društveni razvoj Hrvatske. O hrvatskoj vladi i svim građanima ovisi hoćemo li i u kojoj ćemo mjeri iskoristiti sve prednosti članstva u Europskoj uniji. Nadamo se da ćemo pokazati da smo dobra vlada koja zna i može Hrvatsku učiniti boljom. Pri tome ćemo svakako razmotriti i stavove autora na koje nas upućujete.

Psi laju, karavane prolaze.

http://www.h-alter.org/vijesti/svijet/superbogatasi-se-vinuli-u-nebo

Dok se ostatak nacije oporavljao od recesije u 2010, jedan posto najbogatijih Amerikanaca uvećao je svoje godišnja primanja za 11,6 posto. Drukčije rečeno, 93 posto dodatno stvorenih primanja - 288 milijarde dolara - raspodijelilo je jednopostotno društvo na vrhu hranidbenog lanca. No, kako piše New York Times, još je frapantnije kako su superbogati postali daleko brže bogataiji nego njihovi nešto manje bogati kolege. 0,01 posto iliti 15 tisuća obitelji koje godišnje zarađuju preko 23,8 milijuna dolara u recesijskoj godini uvećali su svoj kapital za vrtoglavih 21,5 posto.

Američki san?

http://www.javno.hr/news/EU_i_svijet/35781/VIDEO-Cilj-je-Treci-svjetski-rat-Ekonomska-kriza-je-planirana-sva-upozorenja-se-ostvaruju.html

Izdvajam: "Porast cijene hrane - Prva njegova tvrdnja ili upozorenje slušateljima bila je da će "Do kraja sljedeće godine (2012.) doći do velike nestašice hrane u svijetu, ali ne zbog nestanka zaliha, već zbog toga što ljudi neće imati novaca za kupovinu hrane, jer ćemo doživjeti nevjerojatan porast cijena i inflaciju".

A znamo što inflacija znači kada je proširenje novca samo preko emisije kredita.

O.P.G.KOVAČ je napisao/la:Poštovani kolega "fidel", čitamo se već duže vrijeme i tvoji postovi su mi uvijek dragi za pročitati .
Ali ponekad mi se čini da cijelu situaciju sagledavaš očima amerikanca i njegovom američkom snu .

Da ! u pitanju je bio građevinski obrt ,gdje su u tom obrtu bili zaposleni ja i brat ,i sami sebi smo bili poslodavci a kao kooperanti smo radili za pomenuti koncern .Tada sam, znači prije 6 godina osijetio da se "nešto iza brda valja"

A ova teza da je radnik ujedno i trošak poslodavcu baš i ne bi prošla ,ja bih prije rekao da je ne radnik trošak poslodavcu ,ako je radnik pošten i savijesno obavlja svoj posao nikako ne može biti trošak .

kad sam pomenuo ne radnika, sijetim se situacije kad smo sa burze tražili fizikalca za ispomoć na baušteli .
Lik je u jednom danu i dobio posao i dobio otkaz ,jer ja ga osobno nisam mogao gledati da mi vreću ljepila od 25kg od palete do mjesta gdje to isto ljepilo treba zamiješati ,vuče po podu , to je ne radnik i takva osoba je trošak .

Da se iza brda nešto valja ,valja se.Jer kao što sam i napisao u predhodnom postu mogao sam puno bolje proći da sam primjenio isti princip ,znači odbaci poštenje ,odbaci moral i sebe smatraj uspiješnim ako možeš sirotinju eksploatirati .

Od mene je država dobila sve što sam trebao ispoštovati prema njoj i mirovinskom i zdrastvenom ,zatvorio obrt i ljepo put prema svojoj primitivnoj sredini ,danas čuvam krave i sretan sam zbog toga ,tada kad sam radio u Zagrebu imao sam prilike sijediti sa tajkunima i tajkunčićima i slušati njihova debilska preseravanja ,Zagreb me nije ispunjavao ni malo, danas sam jako sretan kad mogu učiniti uslugu sirotinji koja živi od dvije krave a nema niti jednog stroja ,to me ispunjava i usrećuje .
Nisam svetac ali sam odgojen u tradicijonalnoj obitelji pod vjerskom pashom ,takav ću i umrijeti ...........

Zaposleni radnik uvijek je trošak (ekonomski gledano), objasnio sam da sam ja u svom obrtu (gdje sam zaposlen kod sebe) sam sebi trošak. Znači svaki mjesec moram platiti zdravstveno i mirovinsko, ako baš i nemam za plaću - ovo obavezno moram platiti. Da imam radnika - moram njemu platiti plaću i to (kada sam imao zaposlene radnike) radniku sam prije platio plaću i doprinose nego sebi, jer za sebe nekako znam da neću biti gladan, a za radnika kojemu je ta plaća bila glavni izvor prihoda - plaća mora biti redovna. Ako ne možeš isplatiti plaću i doprinose čovijeku koji ti dolazi raditi na gospodarstvo - bolje je da ništa ne radiš. Znači ako ne možeš podmiriti taj trošak rada - ne možeš imati radnika. Neki možda i mogu (imati radnike kojima ne podmiruju troškove i ne isplaćuju im plaće), ali ja nisam od tih.
Što se tiče 'tajkuna' i 'tajkunčića' raznoraznih 'poduzetnika' i sličnih, upoznao sam i ja razne glumce koji glume nekakve kvazi-poduzetnike. Upoznao sam i neke zaista bogate ljude koji su stekli sasvim pristojna bogatstva (za svjetske pojmove), ali većina tih zaista bogatih ljudi (gotovo svi) nikada nisu govorili o novcu kojeg su stekli ili o tome koliko novca ili drugih posjeda imaju. To su (u principu) 'nepristojna' pitanja, kao što je i nepristojno razmetati se svojim bogatsvom. To su sasvim obični ljudi koji žive svoje živote incognito, nigdje se ne produciraju kao neki uspješni ljudi (to bi im donijelo puno više problema nego koristi). Shvatio sam da kada netko ima potrebu pričati o svom bogatstvu - tog bogatstva uopće nema, ili je jako ograničeno. (Isto je i sa pričom o poštenju ili domoljublju.) Čim se ima potrebu puno pričati o tome (kao: 'ja sam ti jako pošten!')- znaj da tu u većini slučajeva nešto jako smrdi. Ali jako. Jer ja automatizmom podrazumjevam da sam pošten i da to svakodnevno svojim ponašanjem moram dokazivati. Nemam potrebu to posebno, unaprijed, naglašavati.
Nije sve u novcu, neke stvari u životu ne mogu se kupiti, a najbolje stvari u životu su - besplatne. Novac su tek raznobojni papirići na kojima pišu neki brojevi, otprilike kao Monopoly novac, samo što su ti papirići prihvaćeni u društvu kao sredstvo razmjene. (Monopoly novac nema nikakvu vrijednost, osim dok traje igra, zar ne?) A upravo manipulacija (izdavanje ili povlačenje, mijenjanje količine u opticaju) tim papirićima na tržištu dovodi do neravnopravnih financijskih odnosa u društvu.

http://www.nacional.hr/clanak/127810/obaveze-brodogradilista-vlada-pretvorila-u-drzavni-dug

Prema nekim vijestima Vlada je preuzela dug brodogradilišta što iznosi oko 400kn po stanovniku. Odlična stvar da pojasnimo da se taj dug ne može otplatiti. Na njega ide vječna kamata. Nije bitno kolika je. Bitno je da nema načina da se taj dug otplati i nema ga od kada imamo RH. Da bi otplatitli bilo kakav dug moramo imati dotok novca veći od sadašnjih kamata. Na dug od 47 milijardi eura i kamatu od recimo 6% kamata je 2,82 milijarde eura. To je 21 milijarda kuna godišnje za kamate (bez glavnice). Od kuda ćemo ih stvoriti?

Da li da zaplješćemo na još jednom dostignuću naše genijalne Vlade?