Što se iza brda valja?

inceptos je napisao/la:
Gandhi je prije puno godina rekao pravu istinu o istini: "U istinu vjerujemo ako je izrekne siromah, a povjerovat ćemo i u laž ako je izrekne bogati nevaljalac."
U tu skupinu možemo ubrojati i kvazi političare i kvazi ekonomiste

Možete mene zvati kvazi ekonomistom jer nisam ekonomista. Evo priče za razmisliti.

Zamislimo da smo u feudalizmu i da imamo samo dva čovjeka. Jedan posjeduje zemlju, a drugi je seljak bez zemlje.

Sad zamislimo da ovaj seljak bez zemlje ima početnih 100 dukata. On unajmi sve zemljište od zemljoposjednika i počne proizvoditi hranu. Za sad je odlična stvar. Pokrenuli smo proizodnju.

Sad da vidimo dalje. Kako je seljaku tržište jedino zemljodavac, očigledno je da zemljoposjednik može trošiti samo primljenu najamninu na kupovinu hrane. I što će biti kada je potroši? Tada će se seljaku isplatiti ulaganje. Sada su oba u financijskoj ravnoteži u početku. Odlično je to, ako je time i završio period najma. Ali što ako je period najma tek na polovici? Kome će seljak prodavati hranu, ako zemljoposjenik nema novca za trošenje. A nema i zbog toga je iznajmio zemlju.

A sad zamislimo da je period najma izašao, a seljak nije povratio uloženi kapital. On neće moći ponovo najmiti zemljište.

Cijela dilema nije u tome kako pokrenuti proizvodnju, nego kako je održati. Primjer sa dva čovjeka pokazuje održivost jedino bez novčane zarade. A onda se pitamo, kako je seljak došao do početnog kapitala? Genijalno, zar ne.

U primjeru koji sam naveo sam pokazao da taj sustav mora funkcionirati novčano uravnotežen. Razlog je što nema dotoka novca u taj sustav (ako izuzmemo početni kapital za koji ne znamo kako je nastao).

A sad zamislimo da se u sustav ubacio tragač za zlatom iz Mure. Ako seljak može proizvesti hrane za sebe i ovu dvojicu, mogao bi trgovati. Recimo da Tragač za zlatom, traper, sam izrađuje dukate. Tim dukatim može platiti hranu seljaku. U toj situaciji imamo mogućnost i da zemljoposjednik, seljak i traper završe poslovnu godinu sa viškom novca u džepu.

Što smo naučili iz ovog primjera? Da sustav ima budućnost, ako netko ubacije novac i troši ga. Druga stvar koja se vidi da investitor (seljak) može imati isplativost na korist svih jedino ako netko drugi ubacuje novac.
---------------

A sad osvrt na našu situaciju. Mi imamo investitore (seljake iz primjera). Imamo poduzeća koja bi oni kupili i unajmili, ali nemamo sustav emisije novca (Trapere) koji daje globalnu isplativost poslu. Tj. da ulaganje na kraju može uroditi i uvećanjem novčanog kapitala.

I to je objašnjenje zašto je privatizacija bila promašaj i biti će dalje. A nastavlja se dalje u istom smjeru. Ako nema globalne isplativosti, nema smisla zapošljavati, zar ne. Ide se samo u gubitak.

U ovom primjeru sam pokazao da je traper pretvarao svoj rad u novac - dukate te time stvarao sredstvo za robnu razmjenu te svoju i tuđu štednju.

Promaklo vam je da danas ne trebamo proizvodnju zlata jer time ograničavamo promet ostalom robom količinom zlata u prometu. Danas imamo papiranti novac, ALI NEMAMO VLAST NAD NJEGOVOM EMISIJOM.

A ako nemamo vlast nad njegovom emisijom, tada smo budale i raspikuće koje će osuditi buduća pokoljenja zbog maloumnosti.
============================================

Priča 2.

Zamislim jednog dana da svi radimo u Konzuua i primamo plaću od Todorića. Sve što nam treba kupujemo u Konzumu - baš sve. Konzum u ovom imaginarnom primjeru neće ništa morati uvoziti izvana. Svi prihodi mu dolaze od kupovine vlastitih radnika. Jelda da je to skoro kao san.

E sad vas ja pitam ako kod Konuzma potrošimo 100 kuna, kako će on nama vratiti plaćom tih 100 kuna i ostvariti zaradu? Ili drugačije rečeno. Ako nam Todorić da 100 kuna plaće i mi je potrošimo kod njega, ako će on od toga stvoriti novčanu zaradu?

-----------------------------------------------------------------------------------------------

Eto toliko o pričicama za malu djecu. Pričajte im ih, možda oni budu bili pametniji.

Da,jednostavnije nemože biti..

sve je to ok, ali ja još nisam skužio rješenje!?

Rješenje je dotok novca u državu,dakle izvoz. Evo drugi tjedan prodajem krumpir za BIH i stvorit ću dotok novca..mada je to sića za državu. To će Milanović otić na par večera s nekim kolegom ili "kolegicom" i spiskat će.

samo da se ubacim: MI SMO TRGOVAČKA DRŽAVA,shvatite

Da,trgujemo mi ali ne u svoju korist. Imamo više uvoza nego izvoza..

normalno,onda ONI nemaju zarade ili profiti. to več znaju i ptice na grani

MaLo je napisao/la:samo da se ubacim: MI SMO TRGOVAČKA DRŽAVA,shvatite

I to trgovina koja jako puno ulaže i prodaje jako jeftinu hranu...

jako jednostavno: TTK(tuđman,todorić,kutle) jbt državu.(možda sam otišao predaleko,politićki)

NH T5060 DARKO je napisao/la:Rješenje je dotok novca u državu,dakle izvoz. Evo drugi tjedan prodajem krumpir za BIH i stvorit ću dotok novca..mada je to sića za državu. To će Milanović otić na par večera s nekim kolegom ili "kolegicom" i spiskat će.

Ma je, to je sada rješenje, ali samo za neke države. Jer očigledno je da, ako neke imaju dotok novca, da postoje one druge koje imaju odljev.

Malo bih vam objasnio ovaj dotok novca. To tak lijepo izgleda. Izvezem proizvod i imam eure na računu. Smo što ti euri nemaju nikakvu kupovnu moć u Hrvatskoj. I što radim? Mjenjam ih u HNB-u za kune. I tako HNB ima devize, a ja kune. Ma prekrasno, plješćem u sebi. Kako sam pametan. Samo misli me neke more: Kako ja nisam zaradio kune, već eure, kako sad odjednom postoje i ti euri i moje kune? Druga stvar je što, mi odmah postaje jasno da smo kune mogli stvoriti i bez ovog polaganja eura. U državi i tako ne trebam eure. Što će nam?

Prava istina je da svaka valuta ima kupovnu moć u državi koja je koristi za promet roba i usluga te plaćanje poreza. Zbog toga su mi euri neupotrebljivi u državi. Moram ih pretvoriti u kune. Tako povećavam količinu kuna. Međutim, za izdavanje kuna je ovdje podloga bila u eurima i time naša HNB djeluje kao mjenjačnica. Naime, ako bi se nastavili izvoziti ovi naši uspješni proizvodi, uskoro bi mi imali gomilu eura u deviznim rezervama i gomilu kuna.

I sad zdravo seljačko pitanje. Što smo mi prodavali svoje proizvode za šarene papire zvane euro da bi izdali druge šarene papire zvane kuna. Ovo pitanje bi bilo više nego zanimljivo kada bi RH bila veliki izvoznik nafte. Nije li to u stvari obična prevara onih iz vana. Pa mi smo mogli izdavati kune i bez izvoza robe, zar ne. Samo ne bi imali devize koje bi mogli mjenjanjem kuna u njih trošiti vani. Međutim, ako smo zbilja tako dobri, mi ne trebamo ništa iz vana. A tada je pitanje, zašto bi bilo što izvozili, kada možemo stvoriti svoj novac bez trošenja resursa na izvoz. I na kraju, ako smo mi tako dobri izvoznici da stalno gomilamo tuđu valutu, od kuda njima taj novac? Pa mi svoj stvaramo preko izvoza. Od kuda njima? Oni uvoze (primjer USA).

------------------
Dakle, dotok novca se može stvoriti izvozom, ali time se kvari omjer novca i robe. Roba odlazi u tržište gdje kupovnu moć ima druga valuta, a novac se emitira ovdje gdje je roba nestala zbog izvoza. Taj efekt je poznat po deficitu robe i višku novca - inflacija zbog pogoršanja odnosa ponude robe i novca (Kineski, Njemački, primjer).

Međutim, do sličnog rezultata se dolazi i kada država emitira realni novac da bi gradila velike i skupe objekte. Ti objekti nisu na tržištu i ponuda novca i roba je u pogoršanju. Što znači da bi svaka Vlada koja izglasa državnu emisiju novca mogla lako upasti u zamlju i počela graditi infrastrukturu koja bi stvorila gomilu novca koja bi povećala omjer novac/roba i stvorila inflaciju.

Sada kad to znamo, tada nam RADNE AKCIJE ne izgledaju tako bez veze. Tu imamo minimiziran profit kod izvršitelja usluge, a dobivamo objekte koji su nam potrebni. Ljudi su zaposleni,a država emisijom novca kupuje hranu od proizvođača. Eto tako bi poljoprivrednici došli na svoje. Sve to pod uslovom da im ne proradi pohlepa za novcem i da ne počnu dizati cijene.

Evo, malo mudosti o emisiji novca. Nije baš sve tako jednostavno i kad bi imali vlast nad njom.

Nostradurus,od početka ove teme vrtiš jednu te istu tezu,samo na sto različitih načina,a to je ona da dok se jednome ne smrači,drugome ne svane,a tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti.

baja je napisao/la:Nostradurus,od početka ove teme vrtiš jednu te istu tezu,samo na sto različitih načina,a to je ona da dok se jednome ne smrači,drugome ne svane,a tako je uvijek bilo i tako će uvijek biti.

Pa i nije teza, ako je lako dokazujem analizom i primjerima. To je surova istina. Ekonomija u vrijednosnom sustavu nije zero summ game, ali u novčanom pogledu sada je. Zato često oni koji žele pobiti tezu kreću od primjera robne razmjene da bi dokazali da je novac tu samo sredstvo za vrijednosnu razmjenu.

Točno je da je novac sredstvo za razmjenu, ali prestaje biti čim se počne stvarati zadržana profit (štednja) u novcu. Možda bi bilo bolje da se zadržana profit stvara u nekoj robi, nego u novcu. Međutim, to u suvremenom poslovanju nije baš tako praktično.

Ne bih se složio sa krajem rečenice. Vidite, naša vlada sada prodaje ono što nikad nije sama izgradila. A prodaje i ono što je održavala novim kreditima.

To je više nego jasan dokaz da ste u krivome. Ovu igru sa sumom nula potiče ekspanzija novca kao kredita. Kredit nije u sumi nula, nego je negativan za korisnika. To je ono kad bi vi pšenicu prodavali za još više pšenice. To nije razmjena nego kamatarenje.

Kako smo mi prije 1993. godine uspjevali sve sagraditi i imati toliko manje dugove? I čemu je uopće trebao strani kredit? Strani kredit daje kupovnu moć na stranom stržištu. Konkretno, vi uzmete kredit za traktor na našem tržištu, koje je strano za vašu obitelj. Vi prodajete proizvode na tom tržištu i otplaćujete traktor. Dakle, da nemate prodaju na tom tržištu, ne bi mogli otplatiti kredit. Iz toga slijedi da nam strani kreditori daju nevaljale kredite jer mi nemamo uopće suficit na stranom tržištu niti nam ga uvjetuju za daljnje kreditiranje. To je bit podvale. Da bi oni stvorili novac preko svog izvoza, nama podvaljuju nevaljale kredite. I mi to pušimo. Uvaljujemo se u dugove i još stupamo u savez sa istima omogućavajći da nam kroje zakone i sude. I ne samo to. Puši to 99.9% ljudi. Pa onda nema razloga da se ljutite, ako ljude zovem neobrazovanima.

Ljudi, doći će vrijeme kada će vam voda doći do grla i kada ćete tražiti da se stvari već jedno riješe. Pripremi te se. Pitajte u što sumnjate. Utvrdite znanje. Manipulatori su vješti i prepredeni. Ne smijemo dopustiti da nam nametnu nekog "ekonomskog stručnjaka" na čelo vlade kao namjesnika koji će nas u ime "spašavanja" totalno uništiti. To je slijedeći stupanj prevare. Vidimo ga u Grčkoj, Italiji, a možda i u Rumunjskoj. Ljudi, ne možemo imati nikakvo povjerenje u tkz. stručnjake jer njihova vladavina nigdje nije polučila uspjeh. Oni su produžena ruka onih istih koji su nas u to uvalili. Pročitajte samo gdje su radili Mario Monti i onaj grk Papademos.

Pročitajte tko stoji iza zahtijeva za smjenu vlasti u Crnoj Gori. To je organizator i tko ga financira. Život prestaje biti lutrija (poker igra u kojoj dobit dolazi od propasti drugih), ako znate kako nas manipuliraju.

http://www.advance.hr/vijesti/31-3-2012-europski-dan-akcije-protiv-kapitalizma-solidarno-protiv-kapitalizma/

Lijepa diskusija

Nostradurus je pravilno zapazio temeljne činjenice modrenog svijeta. Međutim svijet ionako ide prema modelu opće globalizacije i ujedinjenja, jer države ovakve kakve one jesu danas (i kada se malo bolje prosmotri vlast u tim državama) nemaju velikog smisla, funkcije tih država ionako odumiru. Velike korporacije tu uskaču kao neki nadomjestak državi, ali to će biti vrlo kratkog vijeka. Korporacije i liberalni kapitalizam je autodestruktivan sam po sebi. Mislim da će u nekoj budućnosti ionako doći do globalnog ujedinjenja svijeta. EU je samo dio tog procesa. Kada svijet postane jedno tržište (sa jednom valutom) uvoz ili izvoz neće imati ovo značenje koje ima danas (kao niti trgovanje valutama ili klađenje na propast neke ekonomije). Ali koliko god je surov, u ovom sustavu preživljavaju samo najsposobniji. Kada shvatiš bit Nostradurusovoe teorije, jasan je put kojim se treba kretati, da se ne upadne u zamku kreditnih odnosa. Tu leži prava, upotrebna, vrijednost ove teorije.

Intervju Nigela Faragea koji morate čuti.

Preuzeto sa http://infocentar.com.hr/

@Fidelito, Velike korporacije imaju slobodne ruke jer države nemaju vlast nad novcem. Njihova moć je u kapitalu koji im stvaraju banke. Kada država preuzme stvaranje novca, teško ćemo dati nekome u ruke naša bogatstva da bi ih kasnije plaćali novcem koji stvaramo za radnički profit.

Da li bi itko tko može sam stvoriti zlatnike za plaćanje radnika, dao svoj vrt u najam i pri tome plaćao plodove iz tog vrta više za profit unajmitelja. Ne trebaju nam posrednici koji će ubirati profit. Novac je tako emitiran za iste proizvode, ali veći za profit posrednika. Koji je smisao toga?

To je razlog što se ideja nekredite emisije novca potire u stranu. Ona ubija bilo kakav smisao profitiranja u masovnoj proizvodnji jer država ima mogućnosti i pravo da je pojeftini.

Valjda sad vidite koja je šteta od menandžerskih kredita. To je smišljena metoda da se preuzme zajedničkim radom stvorena imovina i da je radnici otplate novom gazdi. Iaaaa, rajo.

malo sam se pogubio.... zašto bi nekreditna emisija novca ubijala smisao profitiranja u masovnoj proizvodnji? Masovna proizvodnja je tehnologija koja omogućava racionalniju proizvodnju sa manje troškova, radne snage itd.. Kakvog utjecaja ima na način proizvodnje na to kako će se emitirati novac - u našem slučaju centralna banka ili država (ili neka treća institucija)?

Inače BTW, dobro se sjećam kako je bilo u Sovjetskom Savezu: tamo je država emitirala novac i ta sovjetska rublja je zaista imala (donekle) vrijednost, ali samo na unutarnjem tržištu. Cijene su bile stabilne, bilo je ljudi koji su nakupili sasvim pristojnu količinu rubalja, ali nisu mogli za njih ništa kupiti. Nisu mogli dobiti niti kamatu u banci za svoje novce, a taj novac se (skoro) nije mogao potrošiti. Ali imao je donekle neku vrijednost, sve dok ju nisi pokušao konvertirati na crnom tržištu za 'valutu'. A za 'valutu' moglo se dobiti sve (čak u državnom dućanu). Nije bilo inflacije, ali nije bilo niti roba na policama dućana (ako ne računaš beskonačne riblje konzerve). Šok koji nastupi kada preko prođeš checkpoint Charlie i pređeš, na primjer, u Zapadni Berlin - nije bio za one slaba srca. A DDR i nije imao tako loš standard života u odnosu na SSSR.

Fidelito je napisao/la:malo sam se pogubio.... zašto bi nekreditna emisija novca ubijala smisao profitiranja u masovnoj proizvodnji? Masovna proizvodnja je tehnologija koja omogućava racionalniju proizvodnju sa manje troškova, radne snage itd.. Kakvog utjecaja ima na način proizvodnje na to kako će se emitirati novac - u našem slučaju centralna banka ili država (ili neka treća institucija)?

Evo primjera. Imamo velikog posrednika Todorića. Kako on gradi svoje carstvo? On ne gradi firme iz nova. On ih kupuje. Ali kako? Kreditima banaka. A sad probajte shvatiti, zašto bi država (mi) puštala nekoga da kupuje sve da bi on postao posrednik u svemu? Pa naravno da se u 4 milijona ljudi može naći dovoljno sposobnih za ovu akciju, ali to ne znači da je ona poželjna. Što će nam država, ako ćemo sve prepustiti malom broju privatnika. Opet će politika biti u službi kapitalista poduzetnika, meštara za posredništvo. A time će se funkcija nekreditnog novca i dobivanje profita prema zasluzi u zajednici pretvoriti u farsu.

Evo primjera iz T-mobilea. Zašto Mudrinić ima plaću xxxxxx kuna svaki mjesec, ako ima ljudi koji bi to mogli raditi za pun manje? V.I.P. Jer može i jer ga nije briga za posljedice.
Zašto Sabornici primaju tolike plaće, a zemlja i dalje ide u propast. Nemaju prihode prema zasluzi i radu.

Kad govorim o masovnoj proizvodnji mislim na energetiku, vodoopskrbu, proizvodnju hrane na državnim posjedima. Svaka masovna proizvodnja obično ima za težnju da ubija konkurenciju i preuzima je. A ne znam koji je interes države u tome. Nama je cilj blagostanje građana, a ne niske cijene i fiancijsko ubijanje sugrađana. Npr. i sad imamo relativno stabilne cijene (do nedavno), ali to nije pogodovalo standardu građana.

Inače BTW, dobro se sjećam kako je bilo u Sovjetskom Savezu: tamo je država emitirala novac i ta sovjetska rublja je zaista imala (donekle) vrijednost, ali samo na unutarnjem tržištu. Cijene su bile stabilne, bilo je ljudi koji su nakupili sasvim pristojnu količinu rubalja, ali nisu mogli za njih ništa kupiti. Nisu mogli dobiti niti kamatu u banci za svoje novce, a taj novac se (skoro) nije mogao potrošiti. Ali imao je donekle neku vrijednost, sve dok ju nisi pokušao konvertirati na crnom tržištu za 'valutu'. A za 'valutu' moglo se dobiti sve (čak u državnom dućanu). Nije bilo inflacije, ali nije bilo niti roba na policama dućana (ako ne računaš beskonačne riblje konzerve). Šok koji nastupi kada preko prođeš checkpoint Charlie i pređeš, na primjer, u Zapadni Berlin - nije bio za one slaba srca. A DDR i nije imao tako loš standard života u odnosu na SSSR.

SSSR ne poznam. Osim toga, ako pratite predhodna moja pisanja, valjda ste zapazili i napis o državnom investiranju u razne projekte. U Rusiji ih je bilo fala Bogu masu. Ako danas ne znaju regulirati novac, nisu znali ni onda. Država ne može emitirati puno novaca radi izgradnje objekata i ostalog koji nisu poslije toga na tržištu. Time radnici zarade gomilu novaca, ali nemaju ga gdje potrošiti. Treba imati koncepciju razvoja i samokontrolu nad korištenjem novca. Nije to čarobni štapić. Ako imaš oružje, nisi dobio rat bez stratega i vodstva.

Osim toga, Rusija vam je loš primjer. Prosječna kvaliteta života u novoj Rusiji je gora nego ranije. Mali postotak ljudi je iskoristio mogućnosti i sustav upregnuo u svoju korist. Ostala većina je osiromašena. Divlji kapitalizam je samo svorio novu kastu koja je zamjenila staru.

Da li mi zbilja želimo imati pojedince koji naokolo natjeravaju Ferarije dok nam većina ne može sastaviti kraj sa krajem? Rijetko tko svoji rukama zaradi taj novac. Uvijek je to zarada na račun tuđeg rada, monopola ili preplate rada. Moramo se odlučiti da li će o biti društo rijetkih bogataša ili bogato društvo. Prvi slučaj znači da mali broj drži većinu gospodarstva u rukama i doslovce iskorištava tuđi rad za vlastito bogaćenje. Drugi slučaj je da se ne dozvoljava privatno okrupljavanje i monopoliziranje. Cilj na mora biti što veća korist u svemu za sve. I onaj koji dobro zarađuje i bogat je se mora zapitati što treba učiniti da se standard stanovništva poboljša. Ne smijemo si dozvoliti bisere tipa: "Što je dobro za Agrokor, dobro je i za Hrvatsku". Može biti samo obratno. Što je dobro za Hrvatsku, dobro je i za Agrokor. Jer tko radi u Agrokoru, nego hrvatski radnici.

Budemo li samo razmišljali kako da riješimo sebe i svoju obitelj, bez obzira na posljedice drugima, nikad nećemo postati država blagostanja. Ostati ćemo zaostali Balkan. Rješavanje kreditnog novca je samo dio problema. Zbog toga sam to nazvao "Hrvatski ekonomski preporod". Mi trebamo društo sretnih i zadovoljnih ljudi. A u tome nam neće pomoći genijalci kojima je samo na pameti kako što više bogatstva zgrnuti u svoje ruke. Takov razmišljanje se skoro ni malo ne razlikuje od običnog lopovluka.

Ne znam, kako je kod vas, ali genijalni poduzetnici su krali poklopce na šahtovima i prodavali ih u staro željezo. Prema kriteriju uspješnosti oni su odlični, ali društvene štetočine jer njihov profit ne stvara bolji standard i zadovoljsto ljudima. Oni djeluju kao čisti paraziti koji koriste situaciju i priliku. Nakon ove rečenice mi pade asocijacija na Sabornike. Ne znam zašto?

Težnja za ostvarivanjem profita glavna je ideja vodilja koji pogoni kapitalizam. Ta ideja sa sobom nosi tehnološki razvoj društva. Primjerom SSSR-a koji sam naveo (čitaj SSSR (koji više ne postoji), a ne današnja Rusija, to su dvije vrlo različite stvari i treba ih razlikovati) želim ukazati na to kako može društvo izgledati kada nema motiva da se društvo razvija. U SSSR-u sigurno nije bilo kreditne emisije novca, nije bilo inflacije i cijene su bile vrlo stabilne, naoko sve je ekonomski 'štimalo'. Bilo je u toj državi (SSSR) i masovne industrijske proizvodnje, velikih tehnoloških napredaka, ali sustav kao takav imao je problema sa osnovnom prehranom svog stanovništva a koji su bili vezani isključivo na organizaciju društva i proizvodnje a ne na tehnološke (agroekološke) mogućnosti.
U kapitalizmu težnja za ostvarivanjem profita upravo je ono što daje poticaj ljudima da budu produktivniji i racionalniji. Poduzetnici su prisiljeni sami sebe kontrolirati i tjerati da budu bolji, raditi racionalnije i svakim danom sve konkurentniji, jer oni koji to nisu u stanju ne mogu opstati (dugoročno). To je sustav povratne sprege, jedna vrsta prijeko potrebne regulacije, a upravo to je osnovni nedostatak socijalizma kao ekonomskog sustava. U kapitalizmu je svaka inovacija na neki način nagrađena (najčešće financijski), dok se u socijalizmu prema inovaciji odnose benevolentno (često i negativno jer inovacije uvijek povlače neke promjene, a tome ljudi nisu skloni). S obzirom da kapitalizam po defaultu teži ka racionalnijem organiziranju sa vremenom se došlo do spoznaje da su velike kompanije su u principu profitabilnije od malih i tako je došlo do formiranja velikih mega-korporacija. S obzirom na kumulativno velike količine sredstava kojima upravlja jedna takva korporacija i na (ljudske) slabosti političara, takvo veliko korporativno udruživanje ima i svojih drugih prednosti (mogućnosti 'lobiranja', finanacijske potpore sklonoj im politici, itd.).
Ako želiš profesionalno raditi neki posao (kao na primjer poljoprivredu, da se vratimo na ideju foruma) nužna je specijalizacija. Ja recimo proizvodim dva osnovna proizvoda, nisam samodostatan jer te svoje proizvode moram prodati na tržištu da bi kupio sve ostalo potrebno za život. Ali kvalitetom i cijenom svojih proizvoda mogu konkurirati na tržištu - jer sam se specijalizirao za te proizvodnje. Puno je racionalnije za društvo u cijelini tako specijalizirano raditi - nego da svi rade sve. Upravo ta specijalizacija vodi u ukrupnjavanje gospodarstava, jer oni koji rade organizirano sa prirodnom poduzetničkom željom da svoj posao razviju kupuju okolna, manje uspješna gospodarstva i šire se na taj način. Za mene kao poduzetnika - svaka ideja koja ide ka proširenju i poboljšanju posla (naravno ideje moraju biti u okviru prihavtljivog društvenog ponašanja) kojim se bavim - normalna je težnja za boljim poslovanjem. Posao se uvijek može poboljšati. Tko tako ne razmišlja - nije pravi poduzetnik.
Upravo ovakav način razmišljanja dijeli poduzetnike od onih koji to nisu. A velika većina ljudi nisu poduzetnici i takav način razmišljanja ne može shvatiti. Vidim to u svojem okruženju, ljudi koje dobro poznajem i koji, na primjer, rade u državnoj administraciji savjesno i pošteno nemaju taj 'drive' stalnog poboljšavanja posla kojim se bave. Ali zato su razvili neke druge vještine (koje su meni poznate ali ne vladam njima toliko dobro) a to je da ne 'talasaju' previše ili da ne ispadnu pametniji od svojih šefova, jer je to vrlo nepoželjno u okruženju u kojem rade.
Što se tiče konkretno t-mobile-a i g. Mudrinića, za mene je to potpuno irelevantno. Ako je većinski vlasnik odlučio da glavnoj odgovornoj osobi daje toliku plaću, meni u principu dobro, znaju oni da moraju dobro platiti čovijeka koji čuva njihove interese. Možda mu na taj način i vraćaju neke dugove iz prošlosti (uz HT 'gratis' je došla i telefonska mreža, svi telefonski vodovi, ali to je bila ona 'siva' nedefinirana zona i za to ne okrivljujem Deutsche Telekom koji je u tome vidio svoju legitimnu poduzetničku šansu - nego neobrazovane i lako-podmitljive lokalne političare koje smo BTW sami izabrali. A gorka istina je da svaki narod ima vlast koju zaslužuje.). I g. Mudrinića je itekako briga za posljedice upravljanja, jer o tome ovisi njegov položaj i ta jadna uboga plaćica. Ali posljedice upravljanja moraju ići u korist većinskog vlasnika koji ujedno odlučuje o toj plaćici i osobi koja prima tu plaćicu. Meni je to jasno kao dan. Nema tu spora. Ako si nešto prodao ili poklonio - nemaš više mogućnosti odlučivnja ili učešće u profitu (tog dijela koji si prodao). U našem društvu stalno se provlači ideja da treba prodati, uzeti novce, pa onda si ostaviti prava odlučivanja i prava na dividendu u dijelu imovine koju si prodao. To tako ne ide. Ako želiš imati potpunu kontrolu nad nekom kompanijom - ne smiješ prodati. Koliko će T-com dati plaću svojem direktoru - u principu nije me briga.
Standard građana ovisi isključivo o mogućnostima građana. O mogućnostima da zarade, stvore, upravljaju zajedničkom imovinom, o obrazovanju.... I nemojmo se zavaravati kako smo mi 'obrazovana' nacija. To stanje je do sada odgovaralo svima, recimo političarima - jer nisu imali velikih problema objasniti neke logički neobjašnjive pojave u društvu i državi, a takva situacija od samih političara nije zahtjevala obrazovanje niti neka posebna znanja. I građanima je to pasalo jer ne treba se zamarati sa dugogodišnjim školovanjem koje 'ionako ne nosi ništa dobro'. I ne nosi ništa dobro ako ne primjenjuješ u životu naučeno u školi ili ako ne učiš i usavršavaš se cijeli život.

Nostradurus je napisao/la:
Ne znam, kako je kod vas, ali genijalni poduzetnici su krali poklopce na šahtovima i prodavali ih u staro željezo. Prema kriteriju uspješnosti oni su odlični, ali društvene štetočine jer njihov profit ne stvara bolji standard i zadovoljsto ljudima. Oni djeluju kao čisti paraziti koji koriste situaciju i priliku. Nakon ove rečenice mi pade asocijacija na Sabornike. Ne znam zašto?

Zar krađa (šahtova) spada u poduzetništvo? To je isto kao da kažemo da su svi političari korumpirani, zato što je bivši predsjednik vlade na sudu radi ozbiljnih optužbi za korupciju. Što bi na to rekao veliki političar i intelektualac Vlado Gotovac? Mislim da se nema potrebe vrijeđati. Nismo na tako niskoj razini.

Fidelito je napisao/la:
Zar krađa (šahtova) spada u poduzetništvo? To je isto kao da kažemo da su svi političari korumpirani, zato što je bivši predsjednik vlade na sudu radi ozbiljnih optužbi za korupciju. Što bi na to rekao veliki političar i intelektualac Vlado Gotovac? Mislim da se nema potrebe vrijeđati. Nismo na tako niskoj razini.

To je klasično poduzetništvo. Radiš posao koji ti pokriva troškove života. Ako povećaš produktivnost u biznisu, a prostora ima, moći će se ostvariti i dobar profit.
----------
Ne sumnjam u riječi da vlasništvo i ostvarivanje zarade potiče na napredak i razvija posao. Međutim, ovaj profit u stvari nije samo profit vlasnika, nego profit svih u tom lancu. Ako bi se profit vlasnika stvarao tako da radnici ne mogu prosperirati, tu nešto ne štima, zar ne.

U primjeru kada bi svi radili za Konzum i kupovali sve od Konzuma je jasno da ako Konzum profitira u novcu da tada radnici moraju imati gubitak. Tu nema vanjskog tržišta, države i ostalih troškova. Lako je vidjeti da je profit kao pogonitelj ove rabote neodrživ. U toj priči nešto fali, zar ne?

Evo vijesti koja ide u prilog tome:
http://www.advance.hr/vijesti/analiza-anti-radnicke-revolucije-sto-se-krije-iza-ekonomskog-oporavka-u-sad-u-i-drugdje/

Ja, kao poduzetnik, nekada sam zapošljavao radnike u stalnom radnom odnosu. Danas mi to ne pada na pamet (radim većinom samo one poslove koje mogu obaviti sam), osim za neke povremene/sezonske poslove koje ne mogu obavljati sam. I te ljude plaćam kolika je (gornja) cijena dnevnice na lokalnom tržištu radne snage. I ljudi dolaze k meni raditi. Naravno da iz tog, tuđeg, rada ostvarujem profit. I naravno da taj ostvareni profit ne dijelim sa tim radnicima jer oni rade za fiksnu, unaprijed dogovorenu, dnevnicu. Naravno, ti randici ne snose rizike poslovanja niti ne moraju financirati proizvodnju, to nije njihova uloga jer oni nisu poduzetnici, oni su najamna radna snaga. Ako žele raditi isti posao koji i ja radim - moraju nabaviti opremu, poznavati tehnologiju, financirati proizvodnju i snositi rizik u proizvodnji. Kada to sve budu radili postati će poduzetnici kao i ja a onda će eventualno, ako ga ostvare moći slobodno raspolagati sa ostvarenom dobiti (kada plate poreze, ako budu morali voditi poslovne knjige kao i ja).
Moramo biti svjesni da nisu svi ljudi poduzetnici. Nije svaki zaposlenik koji slaže robu na police Konzuma u stanju biti uspješan samostalni poduzetnik. Zapravo pravi poduzetnici su vrlo rijetka vrsta i malo je dobrih i uspješnih poduzetnika u ukupnoj populaciji. Velika većina ljudi bi išla na posao u fiksno radno vrijeme, svi bi željeli raditi svoj posao da ih se previše stalno ne gnjavi sa nekim novotarijama i promjenama. Naravno da plaća odgovara stanju na tržištu rada i sposobnostima. Ako je njima tako dobro i meni je dobro, ali ja sebe ne vidim u takvoj vrsti posla. Mora se shvatiti da poduzetnici snose rizike poslovanja i eventualno ostvaruju profit, dok najamni radnici ne posjeduju sredstva rada. 'Ljepota' cijelog sustava je u tome da svatko može (u teoriji) postati poduzetnik pa se svi mogu okušati u poduzetničkim vodama, ako misle da imaju dobru ideju i da će ju uspjeti realizirati.
Ako samo želiš prodati svoju radnu snagu - onda ne možeš tražiti od svog poslodavca da on sa tobom dijeli eventualno ostvareni ekstraprofit, jer nisi uložio temeljni kapital i ne podnosiš rizike poslovanja. Radiš za fiksnu nadnicu. Kada bi vlasnik dijelio ekstraprofit svojim radnicima - onda bi bilo logično (i pravedno) da ti radnici učestvuju i u financiranju proizvodnje i podijeli eventualnih rizika. I ova batina ima dva kraja, samo mnogi to ne vide na taj način. Istina je da neki poduzetnici misle da ne moraju plaćati svoje radnike, ali za takvu situaciju kriva je država koja takvo ponašanje omogućuje i tolerira, ali samo 'odabranim' poduzetnicima. Ja u tome ne vidim sreću jer to nije dugoročno održivo stanje.

Nadam se da shvaćate da vaša proizvodnja mora imati kupce (radnike). Zada zamislite gomilu poduzetnika koji teže imati profit, a radnike plaćaju manje od prihoda. Pa sad objasnite od kuda se stvara taj profit?

Da, slažem se da se u proizvodnji ulaže kapital i da imate rizik. Ali kada bi zamislili da možete proizvoditi bez radnika i to uspije svakom poduzetniku. Što bi vam bilo tržište? Trgovali bi samo vi poduzetnici između sebe. I opet, kao bi svi ostvarili profit?

Glupo do zla Boga, zar ne? ali pitanja koja pokazuju da ta još nešto fali.
-----------------------

Prvi primjer su rješlili magovi slobodne trgovine. Oni proizvode i plaćaju radnike po dolar dnevno, a prodaju na tržištu gdje je kupovna moć ljudi veća. Samo, ta kupovna moć dolazi od kredita i ti ljudi (kupci) neće moći dugo tako živjeti. A ne žive nikako ni ovi radnici što rade za dolar. Pravo poduzetništvo. Skoro kao ono sa šahtovima.

U ovom našem okruženju jako teško mi je zamisliti situaciju sa gomilom poduzetnika. lakše mi je zamisliti situaciju sa jednom gomilom koja želi u prijevremenu mirovinu i drugom gomilom na socijalnoj pomoći. Jednostavno fali kvalitetnih, mlađih obrazovanih ljudi koji su sposobni dobro voditi poslovanje malih, srednjih ili velikih tvrtki. Ima povećih sela u kojima nema niti jednog gazde sa izgledima prosperitetnog poslovanja u poljoprivredi u budućih 5-10 godina. Sve starija domaćinstva koja se polako gase i mladi ljudi koji idu sve više prema modelu primanja socijalne pomoći. Istina je da neki (uglavnom oni sposobniji i poduzetniji) rade na svojim gospodarstvima i to dosta uspješno, ali ih je daleko premalo.
Ključno pitanje koje se ovdje nameće je to što raditi i kako postupiti sa onim dijelom društva koje iz bilo kojih razloga nije sposobno zaraditi sebi sredstva za život. 'Tvrdi' kapitalizam takve ljude praktički isključuje iz društva i oni ostaju negdje na marginama društva. Poljoprivreda traži dosta sezonske radne snage i tu se, barem povremeno, može zaposliti dobar dio ljudi iz moje okoline.
Ne mogu svi oni koji žele biti poduzetnici biti i automatski uspješni poduzetnici. Neki će neminovno propasti, to je selekcija koja je prirodna pojava. Ima čak i slučajeva da ljudi sve dobro naprave i odrade i da propadnu. Ali to je dio onog poduzetničkog rizika kojeg snosi svaki poduzetnik.
Kome će mo prodavati robu kada bi svi bili poduzetnici? To je vrlo pojednostavljen prikaz situacije, ja ne očekujem da svi budu poduzetnici. U populaciji ima ljudi koji su pošteno odradili svoj radni vijek i za to primaju svoju pošteno zarađenu (i premalu) mirovinu, ima zaposlenih u državnim službama koji rade administrativne poslove i koji nemaju rezultat u nekom komercijalnom proizvodu, ali bez njih društvo ne može funkcionirati. Postoji i kupac koji u ljetnim mjesecima dođe ne odmor i ostavi novce u Hrvatskoj (i to je devizni priljev koji nije rezultat izvoza robe, nego pružanja usluge strancu, i ipak je priljev). Inače ja svoj proizvod dijelom izvozim (da i na taj način nekom drugome stvaram deficit u robnoj uvozno-izvoznoj bilanci). U trenutku kada više ne budem mogao plasirati robu koju proizvodim po cijenama koje su prihvatljive za moje poslovanje morati ću promijeniti dijelatnost. Međutim, s obzirom da broj ljudi na planetu raste, to se vrlo vjerovatno neće dogoditi u mojoj branši. Borbu za mir i pravedniji svijet ostavljam kandidatkinjama izbora za miss universe. Revolucije ostavljam revolucionarima - jer dobro znam da u revolucijama i prevratima pošteni ljudi ginu, dok govna uvijek isplivaju na površinu i da je potrebno dosta vremena da se ta govna slegnu na društveno dno (gdje im je i mjesto).

Jedan dio ljudi će se snaći i neće pasti u bijedu. Međutim, da li uviđate problem. Bez dodavanja novca u sustav, proizvodnja i profit jednih se prelamaju na propasti drugih. To sigurno ne bi željeli u svojoj familiji. Zašto ste ravnodušni kada se radi o malo širem krugu ljudi. I u vašoj ulici će vjerojatno netko doći u lošu situaciju. Ali to neće biti jer ne želi raditi, nego što rad svih ne može biti plaćen. A ako je plaćen, tada za sobom vuče neotplativ dug. I to će tako biti sve dok se ne ukine ekspanzija novca kao kredita i novac počne dodavati bez duga. Čak iako bude bila inflacija, mala je vjerojatnost da će biti veća nego ona koju sad imamo.

Razmisite, nije uspjeh samo da vama bude dobro, nego i da drugi imaju boljitak.