Što se iza brda valja?

IVAN DF je napisao/la:Slažem se s Tomijem što se to u RH može proizvoditi a da bude konkurentno Kineskoj robi koja dolazi po damping cijenama ili Europskoj robi koja dolazi po sufinanciranim cijema (hrana).

Mislim da je samo pitanje vremena kad će ova zemlja bankrotirati ali ne zbog toga što se u njoj ništa ne proizvodi već zbog mentaliteta samih građana.

Konkurentna je jer ne traži devize za kupovinu. Paralela je da ništa ne treba sam napraviti dok možeš dići kredit i platiti nekoga da ti to napravi. Prvo pitanje je zašto ti banka daje kredit, ako nisi zaradio za plaćanje? A zarada dolazi od prodaje svojih proizvoda na vanjskom tržištu (van tvoje familije).

OK slažem se da su konkurentni jer ne traže devize za kupovinu.

Ali mi niste odgovorili na moje konkretno pitanje koje sam postavio .

Zašto banke daju kredite nekom tko nije zaradio za plaćanje ne znam i to bi trebalo pitati njih, ja osobno nisam dizao kredit dok nisam imao dovoljno velike prihode koji bi pokrili ratu kredita i financirali proizvodnju.

Ne morate mi objašnjavati kako se dolazi do zarade jer ja i svi ostali ljudi na ovom forumu to jako dobro znamo, bezveze trošite vrijeme ako mi to pokušavate objasniti .

Dakle ja ne vidim što bi to ova zemlja mogla proizvoditi i da od te proizvodnje puni proračun.

Po vašem mišljenju koje su to djelatnosti i proizvodi s kojima bi mi bili konkurentni na tržištu.

IVAN DF je napisao/la:OK slažem se da su konkurentni jer ne traže devize za kupovinu.

Ali mi niste odgovorili na moje konkretno pitanje koje sam postavio .

Zašto banke daju kredite nekom tko nije zaradio za plaćanje ne znam i to bi trebalo pitati njih, ja osobno nisam dizao kredit dok nisam imao dovoljno velike prihode koji bi pokrili ratu kredita i financirali proizvodnju.

Ne morate mi objašnjavati kako se dolazi do zarade jer ja i svi ostali ljudi na ovom forumu to jako dobro znamo, bezveze trošite vrijeme ako mi to pokušavate objasniti .

Dakle ja ne vidim što bi to ova zemlja mogla proizvoditi i da od te proizvodnje puni proračun.

Po vašem mišljenju koje su to djelatnosti i proizvodi s kojima bi mi bili konkurentni na tržištu.

Bilo što što mislite uvoziti morate pokriti izvozom druge robe. To je u realnim uvjetima. Prema tome, nije pitanje što možemo proizvoditi, nego da nema uvoza bez izvoza. Odgovor što bi mogli proizvoditi vam ne mogu dati ni profesionalni ekonomisti.

Drugi problem je što ste podlegli floskuli da proizvodnja puni proračun. Prodaja puni proračun. A proračun ne može biti balansiran (kada je vanjskotrgovinska bilanca balansirana). Manjak koji se tu pojavljuje ne smije biti financiran kreditom jer to znači da taj manjak kod države, koji je zadržani profit kod nekih subjekata, ne može imati pokriće u zaduživanju. To bi značilo da novac zarađen na povećanju robne proizvodnje ima iza sebe još veći dug. A to konkretno znači da rad na stvaranju novih vrijednosti nosi dug veći od stvorenih vrijednosti.

Ali isto tako treba znati da kad i profit u novu bude ostvaren, da taj novac predstavlja kupovnu moć u domicilnoj državi , ali ne i kupovnu moć npr. u EU. Stoga je operacija zamjene kuna za devize moguća jedino ako imamo dovoljno izvezenih roba. Time se u međunarodnoj trgovini radi samo robna razmjena.

Konkurentnost tu nije važna. Ako oni mogu jeftinije proizvesti nešto što mi nemamo, a ne žele ništa kupiti od nas, onda ne možemo trgovati. Tada je drugoj državi u interesu investirati u našu proizvodnju roba koje one trebaju da bi mogli raditi robnu razmjenu. Cilj treba robna razmjena, a profit od te rabote se radi na domaćem tržištu. Tj. nije potrebno iznositi kapital iz države, nego robu. Svaka strana investicija se treba otplatiti u robi koju bi proizveli i izvezli.

Naravno u cijeloj toj priči treba zaštiti druge proizvođače. Jer npr. drvna industrija bi mogla izvesti namještaj i jeftino uvesti mlijeko i uništiti domaće mljekare. Uvoziti se treba samo, ako nema dosta domaće proizvodnje ili je uopće nema.

Što se tiče bankara, oni upućeni ionako znaju da se svi krediti ne mogu vratiti bez obzira na količinu izdanih kredita. Ako se sjećate prije 2-3 godine je rečeno da je greška amera bila što su davali kredite svima. Ništa se ne mijenja, ako je broj uzimaoca kredita manji. Oni koji nisu uzimali kredite ne mogu raditi sa gubitkom da bi uzimaoci kredita otplatili kredite. Oni nisu trajni izvori novca. Trajni izvor novca je sada stalno povećanje zaduženja. I kad ono stane da bi se zaustavio rast cijena (kreditni troškovi uvijek rastu brže od ponude roba pa je stoga rast cijena zagarantiran), nastaje kolaps.

ajmo prvo vidjeti što je to "biti konkurentan"!?

španjolska almeria proizvodi najjeftinije povrće u eu, dali to znači da je konkurentna? samo na prvi pogled! Isto je i s kineskom robom, tajlandskom odječom, sjevernokorejskom ribom.....oni svi proizvode u drugačijim uvjetima nego mi. Njih nitko ne kontrolira, nema pravilnika i uvjeta, samo jeftini rad i jeftina sirovina i jeftin proizvod. čak je i transport tog proizvoda skuplji od njega samog!
naša tvornica, bilo koja, mora udovoljavati hrpetinu normi,propisa,prilagodbi...svačega i to jako puno košta, ima milion poreza i nameta, za neke se sazna tek kad vas inspektor opali. Znam da one marokance u španiji što robuju po staklenicima nitko ne prijavljuje,ne kontrolira i kako onda naš seljak može tome biti konkurentan!?


Na krastavcu u trgovini ne piše koliko je poreza njegov proizvođač platio!
Zato se konkurentnost može uspoređivati samo s proizvodnjom u istim uvjetima! Ovako imamo lažno konkurentnu proizvodnju koja izrabljuje jedne ljude, a uništava druge!

mačor je napisao/la:ajmo prvo vidjeti što je to "biti konkurentan"!?

španjolska almeria proizvodi najjeftinije povrće u eu, dali to znači da je konkurentna? samo na prvi pogled! Isto je i s kineskom robom, tajlandskom odječom, sjevernokorejskom ribom.....oni svi proizvode u drugačijim uvjetima nego mi. Njih nitko ne kontrolira, nema pravilnika i uvjeta, samo jeftini rad i jeftina sirovina i jeftin proizvod. čak je i transport tog proizvoda skuplji od njega samog!
naša tvornica, bilo koja, mora udovoljavati hrpetinu normi,propisa,prilagodbi...svačega i to jako puno košta, ima milion poreza i nameta, za neke se sazna tek kad vas inspektor opali. Znam da one marokance u španiji što robuju po staklenicima nitko ne prijavljuje,ne kontrolira i kako onda naš seljak može tome biti konkurentan!?


Na krastavcu u trgovini ne piše koliko je poreza njegov proizvođač platio!
Zato se konkurentnost može uspoređivati samo s proizvodnjom u istim uvjetima! Ovako imamo lažno konkurentnu proizvodnju koja izrabljuje jedne ljude, a uništava druge!

Točno. Konkurentnost je pojam koji u međunarodnim okvirima znači veliko nula. Naime, prevara je da specijalizacija i niska proizvodna cijena (bez obzira na primanja radnika) stvaraju uvjete za uspjeh svih. Naime, bez obzira na cijenu proizvoda, u međunarodnoj trgovini ili si pokriven, ili u plusu ili u minusu. Ako netko ima plus, netko drugi mora negdje imati minus. To znači da bez obzira na specijalizaciju, tu nema novčanog profita za sve.

Evo primjera. Ako vi su svom vrtu uzgajate X kg namirnica, a susjed 2X kilograma, tada je susjed konkurentniji. Međutim, kako vi imate manje namirnica za razmjenu, njemu ovaj višak ne znači baš ništa. Vi se možete pokriti samo toliko koliko ste sami proizveli, nebitno koliko produktivno. Jedini smisao produktivnosti je da sa smanji broj ljudi koji se bave proizvodnjom da bi oni drugi mogli raditi nešto drugo. Društvo koje ima 95% ljudi angažiranih na proizvodnji hrane ne može krenuti u razvoj drugih djelatnosti jer nema slobodnih ljudi.

Produktivnost obično uz smanjenje troškova proizvodnje znači i veću konkurentnost. Dakako da mi imamo ovdje situaciju da moćni i bogati odlaze u krajeve sa jeftinijom radnom snagom i tamo proizvode robu jeftinije nego doma te je zatim uvoze i prodaju još uvijek po cijeni nižoj nego što se može doma proizvesti. Međutim, oni rade protiv svoje države. Da bi se roba kupovala kupci moraju imati novac. Za uvoz su potrebne deviza. Pa tako ispada da se krediti dižu da bi se mogla kupovati jeftina roba proizvedena u drugoj državi i da time cijela zajednica pada u dužničko ropstvo. Prvo zbog kredita, a drugo zbog uništavanja radnih mjesta i industrije u vlastitoj državi.

Zbog toga vam opet ponavljam. Naš najveći problem je emisija novca kao kredita, izostanak državne emisije novca i deficit u vanjskotrgovinskoj bilanci. Mislim ovo nije zajebancija i izmišljanje. Nema rješenja dok se to ne riješi.

http://www.tportal.hr/biznis/gospodarstvo/178633/cacicev-plan-podici-ce-javni-dug-na-70-posto-BDP-to-je-neodrzivo.html

Investicijski plan prvog potpredsjednika Vlade Radimira Čačića primljen je s velikom skepsom među ekonomistima. Neki čak upozoravaju da je opasan za kreditni rejting Hrvatske jer će njegovom realizacijom javni dug porasti na neodrživih 70 posto BDP-a

Dakle, profesionalci se slažu sa onim što sam rekao već davno (prije skoro dvije godine): https://sites.google.com/site/financijskisustav/najava-novih-investicija-kao-izlaz-iz-krize. Jedino kao malo lažu je da će privatna inicijativa biti prava stvar. Eto mljekari su napravili veliku privatnu inicijativu i gdje su sada? Glavna prevara je na novcu i ništa je ne može potisnuti.

Prije par godina radio sam u Zagrebu za jednu osiguravajuću tvrtku tj,koncern .Godinu dana provedenih u toj tvrtki shvatio sam mnogo stvari ,


Mene zanima pojam "konkurentnosti "i konkurencije .A posebno pojam koji nikako ne mogu da sam sebi razjasnim ,("Nelojalna konkurencija")
Što bi zapravo trebala značiti nelojalna konkurencija a što zdrava konkurencija ?

U pomenutoj misiji novca mi je najzanimljivije kad banke kažu da na tržište puštaju i nude novi proizvod ,bla,bla ,,Kakav proizvod ,što oni to proizvode ,tu je problem ljudi

Nikad neću zaboraviti kad sam došao u banku u kojoj sam imao otvoren tekući račun ,sa namjerom da ga zatvorim ,ne možete vijerovati koliko me mladi bankar pilo a sve sa ciljem da moj tekući ostane otvoren ..

O.P.G.KOVAČ je napisao/la:Mene zanima pojam "konkurentnosti "i konkurencije .A posebno pojam koji nikako ne mogu da sam sebi razjasnim ,("Nelojalna konkurencija")
Što bi zapravo trebala značiti nelojalna konkurencija a što zdrava konkurencija ?

Mogu vam reći samo svoje mišljenje. Podrazumijeva se da će u nekoj djelatnosti kada postoji konkurencija proizvođači smanjivati cijene (biti djelotvorniji) i plasirati bolje proizvode. Međutim, neki puta to može da rezultira financijskim krahom nekih od konkurenata. Dovoljno je da iznenada dođe do poremećaja koji će promjeniti situaciju i minimalni profit uskoro postaje gubitak. U principu je povoljno za potrošače da se cijene spuštaju, ali ima jedno ali. Proizvođač sa niskom cijenama postaje ranjiv i ima lošu akumulaciju. Npr. ako se istim poslom jednako uspješno bave dva proizvođača, tada onaj koji nije opterećen kreditima može spuštati cijenu daleko niže. A imamo situaciju gdje oni koji ostvaruju povećanu dobit na jednom poslu ulaze u drugi posao i tamo spuštaju cijenu ispod granice rentabiliteta. Zvuči poznato. Time se omogućava ubijanje konkurencije na proširenoj djelatnosti. A kad se to dogodi, cijene se mogu podići. To se može nazvati i nezdrava konkurencija.

Sa stanovišta efikasnosti, prednost bi trebali imati oni koji proizvode jeftinije, međutim, ostaje pitanje što sa onima drugima i što ako je snižavanje cijene bilo samo radi nelojalne konkurencije - radi uništavanja i istiskivanja iz biznisa. O tome se čuje u dokumentarnim filmovima o proizvodnji pilića u Africi. Uvoz viška pilećeg mesa (bataci, krila) po niskim cijenama je ubio domaću proizvodnju, a nakon toga su cijene piletine počele rasti. Sličan biznis se razvija i u Indiji. Sve pod parolom slobodnog tržišta. Tako se često priča o nelojalnoj konkurenciji kada se radi o uvoznoj robi. Osim što ta roba može biti duže vrijeme prodavana po nižoj cijeni od proizvodne, ona može biti ekstra subvencionirana proizvođaču od države izvoznice. Njima je to poticanje izvoza, a onima koji to kupuju je nelojalna konkurencija sa ciljem uništenja proizvodnje.

Moram priznati da mi se sviđa način na koji percipirate trenutnu makroekonomsku zbilju.

Ovako ! idemo predpostaviti i pojednostavniti ,ostajem bez posla a samim tim i kruha za svoju obitelj ,da prehranim obitelj nudim se za cijepanje drva i nadničenje po duplo jeftinijoj cijeni od one koja je trenutno aktualna za tu vrstu posla .
Dali sam ja nelojalna konkurencija ?

Kolega N.
Ovaj Vaš opis situacije balansiranja daje mi sliku ekonomije jedne davno zaboravljene zemlje (Juge), u kojoj se njenih zadnjih 20-tak godina dobro živjelo.
Firme koje su izvozile, mogle su i uvoziti za toliko deviza koliko su privrijedile. Dakle, uvozi se repromaterijal i još neke stvari (nafta).
Firme koje nisu imale izvoz, a trebale su uvozne sirovine, kupovale su to od prethodnih, naravno po malo višoj cijeni. Dakle, izvoznici su bili carevi, i sve je bilo izvozno orjentirano.
Domaća je industrija zadovoljavala domaće potrebe, jer je zapošljavala domaće ljude. I još je slala "gastarbajtere" van, da nose devize doma.
Za određenu uvoznu robu (auti npr.) morala je postojati domaća "dorada", pa makar to bilo montiranje kotača i pumpanje guma (domaćih, naravno)...To je idealizirana i pojednostavljena slika, ali daje neke odgovore.

Na tragu toga, da sam onaj koji odlučuje o ekonomiji (naše) države, postupil bi upravo tak. Dakle, svi ugovori o slobodnoj trgovini, koji su potpisani, će biti poštivani, ALI samo do iznosa domaćeg izvoza. Strane kompanije, ako žele uvoziti, mogu, no isto tak samo do iznosa svojeg izvoza.
Mali izuzetak bi bil uvoz nužnih strojeva i poglavito rezervnih dijelova.
Devizna klauzula za bilo kakvu (kreditnu) emisiju novca, bila bi strogo zabranjena, tak da i davatelji kredita snose dio rizika i vode brigu o ekonomiji domicilne zemlje.
Nadam se da to nije baš prevelika utopija.

Pa ako govorimo o istoj državi (Juga), meni nije ostalo u sjećanju da se zadnjih desetak godina baš predobro živjelo (govorim o prosječnim građanima). S obzirom da na forumu imamo i mlađu populaciju (koja nije bila rođena u to vrijeme) podsjetiti ću na redukcije struje, vožnju na par-nepar, 'polog' prilikom izlaska iz države, inflaciju i valutu koja nije bila konvertibilna (to jest marke si mogao kupovati samo na crnom tržištu) sve do uvođenja Markovićevog dinara. Bilo je tu još i još mnogih drugih pokušaja i izmišljotina da bi se izašlo iz krize.
Da dočaram mlađoj generaciji kako izgleda inflacija to je bilo otprilike ovako: svoju mjesečnu plaću kada ju primiš ili moraš odmah potrošiti ili ju promjeniti na crnom tržištu u marke tako da ti ne propadne. U najgorim danima inflacija je dostizala cifru od cca 40 % mjesečno. To znači da je tečaj njemačke marke imao porast od 40 % u jednom mjesecu. Toliko je domaća valuta gubila na vrijednosti (i toliko su gubili svi posjednici te valute). Marke nisi mogao kupiti u banci - da sačuvaš onu svoju jadnu plačicu, nego si to morao kupovati na crnom tržištu (što je bilo kažnjivo, ali toliko rašireno da se nije moglo spriječiti). 'Dobra' strana inflacije je bila u tome da si mogao u trgovinama zateći ponekad robu po 'staroj' cijeni (to jest robu kojoj nisu još digli cijenu), to jest mogao si kupiti realno jeftiniju robu i dosta na taj način uštedjeti (ali samo ako si imao devize). Ponekad su to bile smiješne cifre. Ja sam, na primjer, kupio svoj prvi traktor na taj način.
Neko kraće vrijeme čak su vladale nestašice i osnovnih namirnica koje su se proizvodile u zemlji (ulje, šećer), dok o proizvodima koji su se radili od uvoznih sirovina mogao si samo sanjati (ili kupiti 'na crnom tržištu' ako si imao toliko novaca).
Istina je da je neko vrijeme uvoz morao biti pokriven izvozom, ali ne u 100% tnom izvozu - nego puno više, Nisi mogao slobodno raspolagati svojim devizama, u vanjskotrgovniskoj razmjeni vladao je barter (razmjena). Bilo je jako teško doći do nekih stvari koje su bile potrebne za normalno funkcioniranje firmi (rezervni dijelovi, repromaterija itd,). Carine na uvoz su bile ogromne.
No sve to je bio pokušaj da se smanji vanjska zaduženost države (pazi tada je cijela Jugoslavija koja je imala 22 miliona stanovnika bila dužna cca 20 milijardi dolara). Pozitivna stvar tih mjera je da se zaista sa tim dosta teškim mjerama pokušalo nešto konkretno napraviti, ali te mjere su bile više Sjevernokorejski tip riješavanja problema. Osnovni problem, kada bi želio nešto postići ovakvim mjerama danas, je u tome da u Hrvatskoj nema više industrije. Nema industrije koja bi proizvodila za domaće tržište, niti industrije koja bi nešto izvozila. Neću nabrajati firme koje su propale, svatko od nas neka se sjeti iz svojeg okruženja koliko tih poduzeća sada nedostaje. Hrvatska je bila tada u sastavu Jugoslavije i kao razvijenija republika imala je bolji ekonomski položaj nego manje razvijene republike. U takvom sustavu samo je izvoznik imao 'moć' raspolaganja devizama (to jest raspolagao je onim dijelom deviznog priljeva koji mu je ostvaljala država a koji je ostvarivao na izvozu roba koje su djelomično proizveli i drugi). U takvom okruženju isplati se, na primjer, šivati i raditi lohn poslove za zapad koji su minimalno plaćeni, ali ako to radiš radi priljeva deviza nad kojima imaš ekstra zaradu u na uvozu roba - matematika takvog posla odjednom postaje isplativa. Mnoge robe izvozile su se na istok, koje su se tamo kupovale više iz političkih razloga nego radi konkurentnosti i kvalitete. bila su t oveoma zatvorena tržišta na kojima je zapadnim kompanijama bilo vrlo teško nastupati. Jugoslavenska roba bila je time atraktivnija jer se redovito radio barter, to jest zamjena roba je pasala obijema stranama. Danas svijet više nije bipolaran, tako da ovo otpada kao argument prilikom izvoza.

sjećam se juge, kum je imao stojadina i fiću s tablicama par-nepar da bi mogao svaki dan autom na posao! Nakon svinjokolje pola mesa se peklo i zaljevalo u mast jer ljeti je obavezno dolazilo do nestašice struje pa su zamrzivači crkavali!
Susjed je bio šofer i vozio na relaciji istanbul - trst, nemoram ni reč da smo svi bili uvjek najmodernije obučeni i pili pravu kavu, a ne ječmenu mješavinu!

kad mi je žena rodila, morao sam čak u sarajevo po dječju hranu jer je nigdje bliže nije bilo pa je prijatelj iz apoteke nazivao sve po jugi od ljubljane,zg,preko beograda da bi saznao gdje ima hrane za bebe. Otišao sam u Sarajevo i kupio 5 kartona, da mali ima do 6 mjeseci, a kad me milicija zaustavila skoro sam u zatvoru završio jer su mislili da švercam! (kako ćeš švercat po vlastitoj zemlji s računom i plaćenom robom!).

žena kaže da je jako bitno bilo tko ima ljepši fenjer u kući, stvarale su se zalihe petroleja i fitilja. ....eh mogao bih nastaviti, bilo je to lijepo vrijeme, bio sam mlađi..

mačor je napisao/la:sjećam se juge, kum je imao stojadina i fiću s tablicama par-nepar da bi mogao svaki dan autom na posao! Nakon svinjokolje pola mesa se peklo i zaljevalo u mast jer ljeti je obavezno dolazilo do nestašice struje pa su zamrzivači crkavali!
Susjed je bio šofer i vozio na relaciji istanbul - trst, nemoram ni reč da smo svi bili uvjek najmodernije obučeni i pili pravu kavu, a ne ječmenu mješavinu!

kad mi je žena rodila, morao sam čak u sarajevo po dječju hranu jer je nigdje bliže nije bilo pa je prijatelj iz apoteke nazivao sve po jugi od ljubljane,zg,preko beograda da bi saznao gdje ima hrane za bebe. Otišao sam u Sarajevo i kupio 5 kartona, da mali ima do 6 mjeseci, a kad me milicija zaustavila skoro sam u zatvoru završio jer su mislili da švercam! (kako ćeš švercat po vlastitoj zemlji s računom i plaćenom robom!).

žena kaže da je jako bitno bilo tko ima ljepši fenjer u kući, stvarale su se zalihe petroleja i fitilja. ....eh mogao bih nastaviti, bilo je to lijepo vrijeme, bio sam mlađi..

Svi su se snalazili kako su znali i to je normalno, ljudski. Ali takav sistem nije nimalo prijateljski postavljen prema svjim građanima. Problem tadašnjeg sistema, kao i ovog današnjeg je u prevelikoj redistribuciji. Jednostavno sistem je (tada) morao davati birokraciji, političkim elitama, podobnima i 'čuvarima sistema' da bi uopće sistem mogao opstati, dok danas sistem napaja veliki birokratski aparat, političke elite kroz financiranje raznih projekata koje izvode uvijek iste firme i široke socijalne kategorije (i oni su na neki način danas čuvari sistema jer im nije u interesu da se išta promjeni). Sada sa povećavanjem zaduženosti države još se moraju servisirati i kamate na zaduženja. Država više troši nego što prikupi - to je osnovni problem. Kada se svi naučimo trošiti samo ono što zaradimo - neće biti potrebe za kreditima. Kredit je samo (vrlo skupa) odgoda plaćanja, ništa drugo. Kredit poskupljuje svaki proizvod, svaku transakciju.
Prijašnjim sistemom prevelika potrošnja se pokušala prikriti štampanjem novca, dok se sada prevelika potrošnja prikriva kreditima kojima se zatvara deficit (i povećava zaduženost). Ali u obadva slučaja temeljni uzrok je isti: prevelika potrošnja države u odnosu na realne mogućnosti.

http://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/ekonomska-kriza-porasat-cijena-hrane-naftnih-derivata-nezaposlenost-val-prosvjeda-treci-svjetski-rat-unaprijed-su-isplanirani
Još jedan zanimljiv text Mada ja baš ne vijerujem u rat svijetskih razmijera .
Ako i dođe do njega i ponovno me mobiliziraju ,odmah istog trenutka kad zadužim bojevo streljivo zasigurno će biti upotrebljeno protiv onoga tko me i mobilizirao .

O.P.G.KOVAČ je napisao/la:http://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/ekonomska-kriza-porasat-cijena-hrane-naftnih-derivata-nezaposlenost-val-prosvjeda-treci-svjetski-rat-unaprijed-su-isplanirani
Još jedan zanimljiv text Mada ja baš ne vijerujem u rat svijetskih razmijera .
Ako i dođe do njega i ponovno me mobiliziraju ,odmah istog trenutka kad zadužim bojevo streljivo zasigurno će biti upotrebljeno protiv onoga tko me i mobilizirao .

E bome nisi prvi koji je to reko .POTPIS

Uvijek kada se ljudi sjete Juge pomisle na inflaciju i oskudicu. Za inflaciju imam objašnjenje, a oskudica sa stranim proizvodima je normalna stvar. Ako nema robe za izvoz, nema je i za uvoz. Koliko se radi i koliko konkurentno toliko se imalo. Međutim, stope rasta u to doba su bile san snova za današnje prilike.

Nemojte zaboraviti da današnje neoskudjevanje povlači za sobom sve veći dug svih nas u državi i oduzimanje imovine na ime duga. U Jugi je to bilo poprilično rijetko i to samo za slučajeve kada je bogatstvo stečeno, a nije dokazano od kuda.

Mi možemo živjeti na kredit koliko želimo, ali je to život na kredit koji će se obiti u glavu našim potomcima. I tu neće biti eskiviranja. Lošiji život naših susjeda će se odraziti i na druge, koji sada misle da su na konju. Oni ne znaju da tog konja hrane oni koji propadaju (imaju troškove veće od prihoda). Strani bankari nam dopuštaju da se dalje zadužujemo i znaju da ne možemo to vratiti. Njihovi potomci će naslijediti bogatstva naše države, a naši dobiti gaće na štapu. Samo par postotaka ljudi u državi će to izbjeći.

http://2012-transformacijasvijesti.com/video-2/dokumentarni-film-izbacen-inteligencija-nije-dozvoljena
Ja sam obični čoban ,ali sam se u zadnje vrijeme pitao što se dešava sa akademski obrazovanom elitom ,koja je nekad uvijek dijelila pljuske političkoj eliti kad bi ovi zastranili .

U ovom tekstu sam pronašao odgovor ,i ovaj tekst naslućuje što se iza brda valja ?

Zato nostradurus, inteligencije nije poželjna

O.P.G.KOVAČ je napisao/la:http://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/ekonomska-kriza-porasat-cijena-hrane-naftnih-derivata-nezaposlenost-val-prosvjeda-treci-svjetski-rat-unaprijed-su-isplanirani
Još jedan zanimljiv text Mada ja baš ne vijerujem u rat svijetskih razmijera .
Ako i dođe do njega i ponovno me mobiliziraju ,odmah istog trenutka kad zadužim bojevo streljivo zasigurno će biti upotrebljeno protiv onoga tko me i mobilizirao .

pa ajmo reći prije dvije godien su me kontaktirali iz zapovjedništva vezano za one prošle velike masovne prosvjede te mogućnost pristuapnja čuvanja poretka itd bla bla.... moj odgovor je bio da jesul oni sigurni da će mi dati oružje u ruku protiv mojeg naroda da idem.... jesu stvarno sigurni da je to pametno, više mi se nisu obraćali...

http://2012-transformacijasvijesti.com/opcenito/misak-ceka-nas-stroza-kontrola-na-ulicama-icke-cuvajte-se-bankarskog-puca


zato onaj belgijski seljak ne stigne ni leći, a nije ni plaću zaradio, radi samo za kamate. http://www.vecernji.hr/vijesti/belgijski-mljekar-ne-stignem-leci-krevet-a-ne-zaradim-ni-placu-clanak-380719

mačor je napisao/la:http://2012-transformacijasvijesti.com/opcenito/misak-ceka-nas-stroza-kontrola-na-ulicama-icke-cuvajte-se-bankarskog-puca


zato onaj belgijski seljak ne stigne ni leći, a nije ni plaću zaradio, radi samo za kamate. http://www.vecernji.hr/vijesti/belgijski-mljekar-ne-stignem-leci-krevet-a-ne-zaradim-ni-placu-clanak-380719

Dobro, ovo što je Mišak rekao, već sam vam prenio. A iz drugog članka je zanimljiva izjava:

Belgijski mljekari, kaže Francis, rade ispod razine profita, samo što ne izlaze na ulice, barem ne od 2009., kada su masovno prosvjedovali protiv niskih otkupnih cijena. Tada su u znak protesta prosuli 3 milijuna litara mlijeka. Isporuka industriji bila je prekinuta 14 dana. – Ali onda su ljudi iz banaka počeli obilaziti farmere i govoriti: Ne počnete li isporučivati mlijeko - i to odmah! - na kraju godine uzet ćemo vam farmu – kaže Francis Van Looveren. Malo po malo, sve se više mljekara okretalo od pobune natrag prema proizvodnji.

Farmer ima kredit od 700000 eura na 20 godina. Free market, mnogo mogućnosti, ali jedna sudbina za 95% raje. Bitno je da znamo zašto je tako, jer će nam uskoro doći bankarski namjesnik, ako ne budemo znali da je to čista prevara.

http://www.nacional.hr/clanak/125839/bogate-oporezivati-stopom-od-75-posto

Evo primjera kako se predlažu rješenja koja to nisu. Bogati bi se trebali oporezivati sa 110% da bi to hodalo. 100% nije dovoljno.

to nije nikakvo rješenje, već udica za naivne mase da ga dovedu na vlast! Jasno je da bogati imaju dovoljno mogućnosti za preseliti se u neku oazu! Ostala bi opet sirotinja i narod koji nemaju kud i koji bi mu punili proračun.

http://danas.net.hr/novac/page/2012/02/29/0001006.html

Možda će neki bolesni um doći na ideju da danas u ponoć baci petardu ili upali vatromet radi povijesne stečevine - 25% PDV-a?

Ali zbilja, koji je domet ovih poreznih pretumbacija? Domet je 0 bodova. Smanjit ćemo doprinose na zdravstvo, a povećati pdv. Kako će to potaknuti gospodarstvo? Nemam pojam. Da bi se nešto novca zaradilo od rada, mora se taj novac na neki način ubaciti. Još uvijek su u najavi beznačajne investicije od 8 milijardi kuna (http://danas.net.hr/novac/page/2012/02/29/0104006.html). A u isto vrijeme imao podatak da je prošla vlada povećala dug opće države za 15 milijardi kuna. Znači da je prošla vlada vlada utukla taj novac i ništa se nije pomaklo. A ova će utući 50% više, ali još uvijek zanemarivo u odnosu na vanjskotrgovinski deficit (kažu 43 milijarde kuna).

Sve se pitam, tko će biti odgovoran kada nam jedini uspjeh u državi bude porast vanjskog i unutrašnjeg duga? Da li će pasti Linić ili cijela vlada?

Sindikalne vođe su odlučile malo prošetati gradom i smiješnim porukama se obratili vladi:
http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/179558/Gospodo-foteljasi-tisuce-ce-se-sliti-na-ulice-i-promijeniti-vas.html. To su inače ti isti sindikalisti kojima je bitna borba, a ne prava. Jer što bi oni radili da su prava radnika ostvarena?

http://2012-transformacijasvijesti.com/manipulacije/misak-kad-na-izbore-izade-deset-ljudi-i-banke-propadnu-hrvatska-ce-ozdraviti
Još jedan zanimljiv tekst....

VREMEPLOV ; čitam gore vaša razmišljanja o ekonomiji ! Moj pristup na Poljoprivredni forum isključivo je namjera da se na području poljoprivrede dogode promjene ! Nekada u Slavoniji ; 1. Turskome caru 3 forinte po kući,
2. Turskome zemaljskom gospodaru 10 % žitarica
3. treći porez bio je za Tursku vojsku u čijim su se redovima borili i Slavonci ,
> Baš me zanima da se ustanu iz mrtvih , oni koji su u Slavoniji živjeli u Turskom carstvu , KAKO BI REAGIRALI ;na današnjih 25 % zvanih PDV itd .