članci iz novina

još jedan propali Hrvatski san

Preporod hrvatskog sela



Dr. sc. Damir Kovačić, izvanredni profesor sa Zavoda za Marketing u poljoprivredi Agronomskog fakulteta u Zagrebu, vodeći je autoritet na području agroekonomije u Hrvatskoj i autor programa Hrvatske seljačke stranke “Preporod hrvatskog sela”

Koji su osnovni problemi hrvatskog sela i kamo nas sadašnji razvitak vodi?

Najveći problem hrvatskoga sela njegovo je demografsko propadanje. Masovno iseljavanje seoskog stanovništva zbilo se šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kad je industrija zapošljavala velik broj novih radnika. Drugo veliko iseljavanje seoskog stanovništva dogodilo se za vrijeme Domovinskoga rata. Tako su čitava područja zemlje ostala bez stanovnika ili s jako malo stanovništva.

Što “egzodus s hrvatskog sela”, koji spominjete u svome programu, znači za Hrvatsku?

Prema podacima zadnjeg popisa stanovništva, samo u proteklom desetljeću broj se seoskih naselja ispod sto stanovnika povećao gotovo za trećinu, a udvostručio se broj seoskih naselja bez stalnog stanovništva. Zabilježeno je čak 186 sela bez stanovnika, što je posljedica biološkog gašenja tih naselja. 2408 sela ima manje od sto stanovnika, zapravo prosječno četrdeset stanovnika po naselju. K tome, 2050 sela ima od 100 do 299 stanovnika, odnosno dvije trećine seoskih naselja u Hrvatskoj ima manje od 300 stanovnika. Većini tih naselja zbog nepovoljne starosne strukture, posebice onima izvan regionalnih središta, prijeti izumiranje.

Ako se ovaj negativan trend nastavi, posljedice za ukupno društvo bit će pogubne: nekontrolirana urbanizacija, daljnji neravnomjerni razvitak Hrvatske, nedovoljno korištenje prostornog i ljudskog potencijala te u konačnici osiromašenje Hrvatske.

Na koje sve načine mislite da se “seljački” proizvodi mogu ponuditi domaćem tržištu? Tko su i tko će biti potrošači tih proizvoda? Mislite li da će problem same prodaje biti više u prezentaciji proizvoda i obrazovanju kupaca, posebice mlađih konzumenata?

Kad se govori o “seljačkim” proizvodima, potrebno je razlikovati dvije skupine. To su tzv. generički proizvodi kao što su žito, povrće, voće, stoka i sl. Konkurentnost s ovim proizvodima moguće je postići “rezanjem” troškova i/ili povećanjem vrijednosti proizvoda na tržištu.

Veći dio seljačke proizvodnje u Hrvatskoj, ponajprije zbog malog posjeda, nije troškovno ni cjenovno konkurentan i nema veće mogućnosti za smanjenje proizvodnih troškova. Stoga s ovim proizvodima, kako danas stoje stvari na tržištu, nema perspektive za većinu seljačkih gospodarstava u Hrvatskoj.

Druga skupina uključuje proizvode dodane vrijednosti za potrošače, bilo da se radi o većoj kvaliteti proizvoda, posebnim tehnološkim postupcima i/ili tradicijskim proizvodima… Spomenut ću samo neke, većini poznate proizvode: slavonski kulen, istarski i dalmatinski pršut, domaća šunka i kobasice, samoborska salama, slavonska šljivovica i ostale prirodne voćne rakije, bermet, lička i jadranska janjetina, zagorski puran i posavska guska, zelinski kopun, paški sir, dingač, babić, plešivički portugizac, med i maslinovo ulje s određenih proizvodnih položaja, ekološki proizvodi itd. Osim hrane i pića, tu spadaju proizvodi kućne radinosti i tradicijskih obrta.

Problema s ovim proizvodima ima i u proizvodnji, prodaji i u marketingu. Proizvodnja ovih proizvoda većinom se obavlja “na crno”. Kvaliteta proizvoda jako varira. Malo se ulaže u dizajniranje, pakiranje i označavanje proizvoda. Manjka promocije i publiciteta. Planiranje prodaje, ako i postoji, nije utemeljeno na analizi tržišta, te zahtjevima i zadovoljstvu kupaca. Konačno, tržni i dohodovni potencijal ovih proizvoda još nije ni približno iscrpljen, što ostavlja prostor za ulazak novih gospodarstava.

Što se tiče tržišta, “seljački” proizvodi imaju pozitivan imidž među domaćim potrošačima. Pozitivnom imidžu domaćih proizvoda najviše pridonosi poznato podrijetlo, najčešće mjesno ili regionalno. Potrošači te proizvode doživljavaju svježijima, ukusnijima i prirodnijima. Međutim, svakako da će budući položaj ovih proizvoda ovisiti i o njihovoj promociji na tržištu u koju spadaju i mjere edukacije mlađih potrošača.

Agroturizam se spominje već godinama i vi ste govorili o njemu, ali koliko Hrvatska ima stvarnih mogućnosti za razvitak tog područja? Što konkretno mislite da možemo ponuditi turistima i na koji bismo tip turista trebali ciljati? Postoje li već uspješni primjeri agroturizma u Hrvatskoj koji, po vama, mogu poslužiti kao uzor?

Hrvatska je zemlja koja ima gotovo 60 milijuna noćenja stranih turista koji koriste usluge turizma na seoskom gospodarstvu u svojim ili susjednim zemljama. Najbolji primjer potencijala kakav ima Hrvatska je Istra, gdje su u posljednjih nekoliko godina svi oblici turizma u seoskom prostoru doživjeli bum. Da bi se to desilo i u ostalim ruralnim dijelovima Hrvatske, najprije je potrebno izgraditi osnovnu turističku infrastrukturu. To znači, ako se u nekom selu žele baviti turizmom, onda mora postojati barem 50 postelja i dva-tri seoska gospodarstva koja nude usluge domaće hrane. Naravno, potom dolazi promocija turističke destinacije i borba za goste. Međutim, bez osnovne infrastrukture nema ni turizma.

Osim već spomenute Istre, od agroturizma je nešto više razvijen vinski turizam (vinske ceste) te nekoliko pojedinačnih destinacija diljem Hrvatske.

Kako o svojoj budućnosti razmišljaju danas ljudi na selu, i to ne samo mladi? Jasno je da se bježi u gradove i urbana središta, ali s obzirom na stalna razočaranja, mislite li da će se dovoljno brzo plan Preporoda moći učinkovito primijeniti?

Prošle godine proveli smo istraživanje među stanovnicima sela starosti između 25 i 40 godina. Navest ću samo nekoliko najzanimljivijih rezultata. Uvjetima života na selu nije zadovoljna većina ispitanika (45,3%). Kao najveći nedostaci navode se manjak infrastrukture i nedostatak posla.

Petina ispitanih namjerava se odseliti iz svog sela. Kao temeljni motiv odlaska, većina ispitanih navodi nedostatak posla i bolje uvjete života u gradu. Važan motiv odlaska u grad je i veća mogućnost upoznavanja mladih ljudi.

Sve ove probleme nije moguće riješiti preko noći i okrenuti negativne trendove. Međutim, ako se želi spasiti današnji način života u većini naših sela, držim da je sada zadnji čas da se problemi počnu rješavati, jer sutra će vjerojatno biti prekasno.

Koje su prednosti alternativnih izvora energije za Hrvatsku, vezani uz selo, odnosno na koje sve načine mislite da ih možemo iskoristiti? Kada je riječ o ovoj temi, mnogi će iskazati izvjesnu nevjericu. Mislite li da je ona opravdana?

Jedan od primjera je korištenje biomase. Primjerice, Austrija od ukupne energije oko 17% dobiva iz biomase, a Hrvatska svega oko 4%, a naravno da tu postoji velik potencijal. Dobra okolnost su i sve veća poticajna sredstva koje daje EU za proizvodnju alternativnih izvora energije.

Dakako, pritom treba razlikovati kad se za proizvodnju energije koriste ostaci poljoprivredne proizvodnje i šumarstva od slučaja kad se za proizvodnju energije koristi hrana, primjerice kukuruz. Osobno sam protiv toga da se hrana uništava za potrebe proizvodnje energije.

Marketing, brend… Stalno se žalimo da ne znamo brendirati svoje proizvode, bili oni iz grada ili sa sela. Možemo li brendirati selo i je li to uopće potrebno?

Mislim da se kod nas u posljednje vrijeme prevelika pozornost poklanja brendiranju i zaštiti. Samo brendiranje bez dobrog proizvoda – ništa ne pomaže. Najveći problem većine dobrih proizvoda s hrvatskog sela jest mala i neujednačena proizvodnja za tržište. Tek kad to riješimo brendiranje može pomoći da se poveća konkurentnost tih proizvoda na domaćem i globalnom tržištu.

Slično vrijedi i za selo. Ako se ne zaustavi njegovo propadanje, ako se ne poboljšaju uvjeti života na selu, ni brendiranje neće puno pomoći.

Preporod hrvatskog sela na internetu

Hvala lijepa svima na pohvalama. Eto nekim ljudima se dopala moja ideja i eto odmah i novinara k meni :-). Nisam znao da se te novine tolko čitaju

Šok u Njemačkoj: zbog pojave dioksina u mesu prekinute isporuke iz tisuća farmi

UTORAK, 04 SIJEČANJ 2011 02:52



BERLIN, 3. siječnja 2011. - Gotovo tisuću peradarskih i svinjogojskih farmi u Njemačkoj obustavilo je isporuke svojih proizvoda nakon otkrića dioksina u stočnoj hrani, objavile su njemačke vlasti u ponedjeljak.
"To će trajati najmanje nekoliko tjedana kako bi se provele kontrole. No zaštita potrošača je ispred svega", rekao je glasnogovornik ministarstva poljoprivrede u saveznoj pokrajini Donjoj Saskoj gdje se nalazi najviše pogođenih farmi.

Zasad nije poznato kako je toksični dioksin dospio u stočnu hranu, a za te peradarske i svinjogojske farme hranu isporučuje Harles & Jentzsch, tvrtka sa sjedištem u Uetersenu na sjeveru zemlje.

Dioksin je kemijska supstanca koja nastaje industrijskim ili prirodnim spaljivanjem i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) uvrstila ju je na popis kancerogenih tvari.

baš me zanima koliko će vremena proći pa da to meso završi u Hrvatskim trgovinama, mi naše ne možemo prodatu

http://www.agroklub.com/poljoprivredne-vijesti/u-hrvatskoj-nema-kontrole-dioksina-u-namirnicama/4329/

U Hrvatskoj mnogo toga nema, samo se glumi državu u mnogim segmentima. Evo neki dan na vijestima čuo da moraju uposliti inspektore za ceste. Kao da to traži EU. Inače oni uopće ne bi bili potrebni, kao da u HR nema cesta koje treba redovito nadzirati. Kod nas nadzor se obično svodi na one iste koji moraju održavati a ne na neko nezavisno tijelo, pa si često ljudi pojednostave posao. Oba posla - i nadzor a i popravke. A da su postojali takvi inspektori možda bi mogućnosti za mućke prilikom gradnje bile manje.

Nije mi se dalo otvarati novu temu (ali ova ima veze sa novinama) dakle našao sam oglas na slavonskoj burzi online , i tamo nema brojeva , i sad ja odem kupiti burzu kad ono nema je na kioscima . Kaže prodavačica u tisku da uopće ne dolazi više , jeli tako svugdje ili samo kod mene?

imam ja zadnji broj, što trebaš

kreso je napisao/la:Nije mi se dalo otvarati novu temu (ali ova ima veze sa novinama) dakle našao sam oglas na slavonskoj burzi online , i tamo nema brojeva , i sad ja odem kupiti burzu kad ono nema je na kioscima . Kaže prodavačica u tisku da uopće ne dolazi više , jeli tako svugdje ili samo kod mene?

Ma ja neki dan kupio u našoj lokalnoj trgovini

Slavonac je napisao/la:

kreso je napisao/la:Nije mi se dalo otvarati novu temu (ali ova ima veze sa novinama) dakle našao sam oglas na slavonskoj burzi online , i tamo nema brojeva , i sad ja odem kupiti burzu kad ono nema je na kioscima . Kaže prodavačica u tisku da uopće ne dolazi više , jeli tako svugdje ili samo kod mene?

Ma ja neki dan kupio u našoj lokalnoj trgovini

ak si kupio jel mi možeš dati jedan broj onda ak ti se da

To ovisi i o kiosku, ako se ne prodaje pojedini list onda ga prestanu dobivati, ako ga uopće i naruče!

Nitratna direktiva “ugušit” će male proizvođače mlijeka
Autor: Zvonimir Pavlović
Hrvatska je pred samim vratima Europske unije, a poljoprivrednicima još nitko iz relevantnih institucija nije progovorio i pojasnio što će za njih značiti obveza poštovanja tzv. nitratne direktive.



Nitratna direktiva (Council Directive 917676/EEC) iz 1991. godine propis je Europske unije koji se odnosi na zaštitu voda od onečišćenja nitratima iz poljoprivrednih izvora. Konkretno, u praksi, ona bi se ponajviše odnosila na farme, koje moraju imati vlastite sustave za odlaganje gnoja. Direktiva zahtijeva od zemalja članica EU da definiraju područja koja su osjetljiva na onečišćenje voda nitratima iz poljoprivrede te da osmisle i primijene operativne programe sprečavanja takvih onečišćenja. Za hrvatske je poljoprivrednike u tom smislu najvažniji Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u korištenju gnojiva, koji stupa na snagu danom stupanja Hrvatske u EU.

Novi problemi za stočare
Željko Kraljičak, zamjenik osječko-baranjskog župana, na radnom sastanku o toj temi, održanom prošloga tjedna, izjavio je da bi nitratna direktiva EU mogla hrvatskim stočarima donijeti nove probleme, ako se ne odgodi do 2018. godine.
- Riječ je inače o vrlo ozbiljnoj, odnosno jednoj od najvažnijih tema za poljoprivredu koja nije, a trebala je biti, otvorena za raspravu u hrvatskoj javnosti. Naime, poštovanje te direktive za stočare znači nova, i to ne mala ulaganja. Naše županijske službe su izračunale da bi za manje farme do 600 četvornih metara trebalo osigurati oko 200.000 kuna za nova ulaganja. Taj iznos uključuje sredstva za projektnu dokumentaciju, izgradnju gnojnice te ostale troškove za komunalne i vodne doprinose, kao i ostalo. Za veće farme iznos je još veći i kreće se i do 300.000 kuna – upozorava Kraljičak.
On navodi kako je teško očekivati da će svi stočari ući u nova ulaganja kako bi ispoštovali nitratnu direktivu. Glavni razlog svakako je nedostatak novca, jer su proizvođači već prezaduženi, a otegotna im je okolnost i kašnjenje poljoprivrednih potpora i povrata kapitalnih ulaganja.
- Najveći je problem što će možda mnogi, ako ne ispune sve tražene uvjete, izgubiti pravo na potpore u EU, a Hrvatska bi u konačnici mogla imati manju proizvodnju mlijeka i mesa. Stoga moramo učiniti sve da pomognemo poljoprivrednicima kako bi im se smanjili troškovi za izgradnju sustava poput odlagališta gnoja i da ih se što više kvalitetno pripremi za EU – rekao je Kraljičak.

Pomoć Svjetske banke
Pomoć hrvatskim stočarima ponudila je prije četiri godine i Svjetska banka. Za provedbu Projekta kontrole onečišćenja u poljoprivredi Svjetska banka je osječko-baranjskim stočarima namijenila darovati 4,7 milijuna kuna, odnosno ukupno 14 milijuna kuna za provedbu projekta na tri županije koje su ušle u projekt. Uz Osječko-baranjsku, projektom je obuhvaćena i Vukovarsko-srijemska i Varaždinska županija. Krajnji cilj projekta je pozitivan utjecaj na slijev Dunava i Crnog mora. Sredstva su namjenska i nepovratna, a dodjeljuju se za gradnju ili rekonstrukciju objekata za skladištenje krutog stajskog gnoja i gnojnice, uređaja za miješanje gnojnice, pumpi za pražnjenje tankova, separatore za gnojnicu i slično.
Obiteljska poljoprivredna gospodarstva kroz taj projekt mogu ostvariti bespovratna sredstva u iznosu od 450.000 kuna za izgradnju adekvatnih odlagališta za zbrinjavanje stajskog gnoja te kupnju nove mehanizacije i opreme.
Međutim, budući da sami moraju isfinancirati izgradnju objekata, u projekt je do sada ušlo samo 35 stočara, od kojih je 15 s područja Osječko-baranjske županije. Kako je navela dr. Draženka Gutzmirtl, pročelnica Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu – područnu službu Osječko-baranjske županije, samo je jedan projekt priveden kraju.
- Obiteljsko gospodarstvo Stanislava Senkića iz Svetog Đurđa kod Donjeg Miholjca među prvima je koje je izgradilo odlagalište stajskog gnoja i već je dobilo 75 posto od ukupno uloženih sredstava od Svjetske banke – kazala je dr. Gutzmirtl.
Ako se zna da je na području Osječko-baranjske županije ukupno 1.500 isporučitelja mlijeka, kako je naveo Kraljičak, a da je u projekt ušlo samo 15 stočara, strahuje se da bi provedba nitratne direktive mogla “ugušiti” male proizvođače mlijeka koji drže, primjerice, od šest do 10 mliječnih krava.
- Teško da će netko od njih uložiti 200.000 kuna kako bi ispoštovali direktive EU. Prije će se dogoditi da će prodati krave i odustati od te proizvodnje. Tako bi si Hrvatska sama mogla uništiti proizvodnju mlijeka – kaže Kraljičak.

izvor: GlasSlavonije

Mislim da bih najbolje bilo da EU nama pokloni štrikove za vješanje i da se kolektivno povješamo.
Pa samo luda glava može ovako šta izmisliti. Nemožemo mi s EU u korak pa oni su sto godina ispred nas a naša vlada nas hoće smjestiti s njima u isti koš.
Pa mi nemamo novca ni za rabljene njihove strojeve a kamo li za neke investicije kao ove i što će već sutra izmisliti.

BRISEL - Zvaničnici Evropske komisije pokušali su danas da umanje strepnje da će se kriza cena hrane iz 2008. godine ponoviti, napominjući da su sadašnje globalne zalihe žitarica znatno više nego što su bile tada, ali takodje priznajući da je doba jevtine hrane prošlo.
Minule nedelje je Organizacija UN za hranu i poljoprivredu (FAO) objavila da su na njenoj skali cene hrane dostigle najviše vrednosti od 1990, otkad se vodi ta statistika, nadmašujući nivoe iz 2008, kada je poskupljenje hrane u pojedinim zemljama dovelo do gradjanskih nemira sa ljudskim žrtvama, prenosi Rojters.





Sada su rastuće cene hrane podstakle proteste - u Alžiru, Tunisu, a danas i u Jordanu, što je navelo mnoge severnoafričke i bliskoistočne države da snize cene hrane i takse na ovom sektoru. Ipak, Rodžer Vejt, portparol za poljoprivredu Evropske komisije, ističe da se indeks cena hrane FAO bazira na izvoznom udelu zemalja u razvoju, a da su globalne cene pšenice, kukuruza i pirinča u stvari znatno ispod najviših nivoa iz 2008.
Vejt je takodje izrazio nadu da će u EU visoke cene hrane izazvati reakciju u vidu povećanja roda agrarnih kultura, što će omogućiti izvesno njihovo smirivanje.
Pa ipak, čak i pošto nakon 2012. cene hrane opadnu na normalnije vrednosti, one će u globalu biti na znatno višoj ravni nego u prvoj polovini prve decenije ovog veka, napomenuo je Vejt.
Svetska banka je u svom ovonedeljnom izveštaju istakla da, iako su globalne cene hrane na kraju 2010. bile samo sedam odsto ispod nivoa iz juna 2008. u dolarskoj vrednosti, one su, preračunate u realne uslove lokalnih valuta, u stvari bile čak 30 odsto niže nego polovinom 2008.
Eksperti ipak napominju da će u budućnosti na svetskom tržištu poljoprivrednih sirovina vladati veća kolebljivost, koja će u velikoj meri biti nezavisna od fundamentalnih faktora, već će zavisiti od uticaja drugih sektora na poljoprivredno tržište.
Stručnjaci takodje predvidjaju da će cene poljoprivrednih imputa, kao što su djubrivo i energija, i narednih godina biti visoke. To opet znači da više cene agrarnih sirovina neće nužno značiti i veće prihode farmera.

Ovo podebljano je cinjenica,tipa i da budu puno više otkupne cijene,bit ce nam skuplje gorivo,gnojivo i ostali troskovi.....Moguce je da nebude velike razlike u zaradi.

Kako god okreneš, mi nećemo zaraditi već samo preživljavati koliko nam dozvole igraći kao žitozajednica i kroatiastočar

ma ne to su samo obicni igraci na terenu, a konce vuku oni koji sjede u VIP lozi stadiona (a najcesce iza debelog, neprobojnog, a nerijetko i tamnog stakla)

Ma meni ti praf za praf niš nije jasno oko te nitratne direktive idemo ovako ,nalazim se u području kraškog dijela područja koji je ujedno i tzv jadranski sliv rijeka ,znači da sve tri rijeke koje izviru u mome kraju ujedno i poniru u podnožju Dinare i izviru u cetinskom dijelu Sinjske krajine .Ako se kojim slučajem krenemo intezivno baviti poljoprivredom i krenemo sa upotrebom velike količine gnojnice i stajskog gnoja ,a da o pesticidima i herbicidima nepričamo,zaključujem da budemo potrovali Sinjski kraj do temelja ..

Interesantno, kako se nitratna direktiva provodi na toliko različitih načina.

U D i A odgovaraju joj hrpe stajnjaka u polju i to baš uz autocestu, u I imaju inspektori tačno određene dionice imanje, koje su rezervirane za uzimanje uzoraka (na te dionice ne voze gnoj i gnojevku), dok u Hr za farmu veličine 600 čm (što to znači, koliko je to stoke?) to košta 200.000 kuna.

A što se dobije za 200.000 kuna troška? Imam osječaj, da je u toj sumi 199.900 kuna bilokakvih taksi.

Kovač, ne brini. To tvoje Livanjsko polje koliko godina nije mu bilo ništa dato sve nitrate bi 'popilo' u sebe. Ne vjerujem, da bi išta došlo do Sinja.

E ! Tine ova ti je dobra ne možemo ga nagnojit da sve farme iz hrvatske dovoze gnoj u njega .Dobra konstatacija

http://www.business.hr/hr/Naslovnica/Svijet/U-Njemackoj-prosvjedi-zbog-lose-industrijske-poljoprivrede

U Njemačkoj prosvjedi zbog loše industrijske poljoprivrede

23. siječnja 2011 11:11

Business.hr/ Hina

Nekoliko tisuća ljudi prosvjedovalo je u subotu poslijepodne ulicama Berlina izražavajući nezadovoljstvo zbog šteta koje može prouzročiti loša industrijska poljoprivreda, osobito s obzirom na to da zemlju već tjednima potresa skandal sa zagađenjem stočne hrane dioksinom.


Između 15.000 i 22.000 osoba, prema procjeni policije i organizatora, prosvjedovalo je ističući transparente na kojima je na englesko-njemačkom pisalo "Power to the Bauer!" (Vlast seljacima!).

"Kad smo se počeli pripremati za ovaj prosvjed prije deset mjeseci, nismo ni znali da će u međuvremenu izbiti jedan od najvećih skandala u poljoprivredno-prehrambenom sektoru u posljednjih nekoliko godina", rekao je novinarima jedan od organizatora.

U početku je cilj prosvjeda bio pobuniti se protiv masovnog uzgoja i pretjeranog korištenja biotehnologije u poljoprivredi, a prosvjed se trebao održati na marginama njemačkog poljoprivrednog sajma - Gruene Woche koji se od 21. do 30 održava u Berlinu.

No početkom siječnja zatvorene su farme, pošto su vlasti otkrile da proizvođač stočne hrane iz Donje Saske, kojega se smatra odgovornim za zagađenje dioksinom, nije predao puni popis farmi kojima je dostavljao stočnu hranu nakon čega je uslijedilo ponovno testiranje proizvoda. Iz istog razloga zabranjena je i prodaja jaja te mesa svinja i peradi sa spomenutih farmi. Uzrok onečišćenja bilo je korištenje industrijskih masti svjesno isporučivanih proizvođačima, a proizvodila ih je tvrtka Harles&Jentsch. Više od 4.700 farmi u Njemačkoj bilo je privremeno zatvoreno.

Skandal je pokazao "kašnjenje reforme poljoprivredne politike", kazao je predsjednik Ekološke udruge BUND Hubert Weiger, dodavši kako se još uvijek ne zna koliku je točno štetu kontaminirana hrana prouzročila. Kina i Sjeverna Koreja zbog skandala u Njemačkoj prekinule su uvoz jaja i svinjskog mesa iz te zemlje, a u petak je uvoz njemačke svinjetine zabranila i Rusija.

Evo ga samo što nije 10 kn

http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/ekskluzivno-novo-poskupljenje-goriva.html

ovaj put žalosno

Čobanković ljut, Hrvati ignorirali Zeleni tjedan u Berlinu
Autor: Zvonimir PavlovićObjavljeno: 28. Siječanj 2011.
BERLIN – Iako su nastup hrvatskih gospodarstvenika na Zelenom tjednu u Berlinu sufinancirale hrvatska vlada i Gospodarska komora, interes za izlaganje na sajmu u Berlinu pokazale su tek dvije tvrtke.



“Zeleni tjedan” u Berlinu, najveći je međunarodni Sajam poljoprivrede. Nacionalni štand Republike Hrvatske na ovom sajmu skoro je prazan. Hrvatska ponuda svedena je na alkoholna pića: rakije, likere, dalmatinska vina, a u izloženim pletenim košarama krije se i pokoji slatkiš, Vegeta i pašteta. Na sajmu u Berlinu prisutna su samo dva izlagača, koji već tradicionalno, po peti put, izlažu svoje proizvode: najveći proizvođač slavonske šljivovice i domaćih voćnih rakija i likera Goran Džanić iz Podgorača, općina Našice, te berlinska trgovina hrvatskih proizvoda “Dalmatino”.

Na štandu se samo prvog dana Sajma pojavio i potpredsjednik vlade Hrvatske i ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Petar Čobanković koji je kratko, ali ljutito prokomentirao:

“Ako Vindija, navodim kao primjer, ima interes, oni će doći, ako nema interes, neće mu Ministarstvo narediti. Nema animiranja! Animiranje je jedino da li oni imaju želju ili interes doći na ovo tržište, ili nemaju. Ako nemaju interes, što bi ih onda animirao?! Ako imaju, onda nek` izvole iskoristiti priliku koju im pružamo.”

Ministar Čobanković je prethodnih godina često najavljivao i obećavao ofenzivu hrvatske prehrambene industrije, međutim, jedina ekspanzija, odnosno veći broj hrvatskih izlagača na međunarodnim sajmovima, pa tako i u Berlinu, zabilježena je u 2006. i 2007. godini. Rajko Ružička, suradnik Hrvatske gospodarske komore koja, uz hrvatsku vladu, inaöe sufinancira nastup hrvatskih gospodarstvenika na privredno-prehrambenim i vinarskim sajmovima, objašnjava da je Njemačka veliko i strateški važno tržište za hrvatske kompanije. Međutim, male i srednje tvrtke tek sazrijevaju, a obzirom na to da su zadnje dvije godine bile teške i finansijski vrlo loše, većina kompanija još nije spremna investirati veće količine novca u nastup na vanjskom tržištu.

“Hrvatske tvrtke prvo pokrivaju tržišta koja su im bliža i koja nas tradicionalno povezuju. Njemačka će, pretpostavljam, biti sljedeće tržište zanimljivo za naše proizvode, ali moramo znati da je njemačko tržište dosta skupo. Dakle, teško je ući, teško se boriti s konkurencijom i nema tvrtki koje su, pogotovo u ovo teško vrijeme, spremne investirati u marketing.”

A Goran Đanić, vlasnik obrta za tradicionalnu proizvodnju slavonske rakije i likera, tvrdi da mu je i sajam u Berlinu jedan vid marketinga. Peti put izlaže u Berlinu i čini se da postiže željene efekte.

“Ljudi su na sajmu u Berlinu prošle godine ciljano tražili naše proizvode. I u Hrvatskoj sam dobio informaciju da su njemački turisti tražili moje proizvode. Rekli su da su ih kušali baš na ovom sajmu. To je pozitivno i to je ta energija koja nas svake godine vuče da ponovo dođemo na “Zeleni tjedan” u Berlin.”

Uz jedinog hrvatskog izlagača, koristi od berlinskog “Zelenog tjedna” ima i jedini hrvatsko-njemački izlagač, Mario Konta, vlasnik trgovine hrvatskih proizvoda “Dalmatino” iz Berlina.

“Izlažemo sve proizvode koje uvozimo iz Hrvatske na njemačko tržište: vina, rakije i slatkiše. Suhi prehrambeni proizvodi se još ne mogu uvesti, tek smo nedavno uspjeli povući Paški sir, ali za pršut još nema odobrenja. Naši najveći kupci su hrvatski ugostitelji, a ima i Nijemaca koji kušaju naše proizvode po hrvatskim restoranima ili tijekom godišnjeg odmora. Nakon “Zelenog tjedna” dođu u našu trgovinu, kupuju rakiju, a traže i Vegetu.”

Na najvećem međunarodnom sajmu poljoprivrede u Berlinu, ove godine sudjeluje 1.600 izlagača iz više od 50 zemalja diljem svijeta. Međutim, na sajam je ove godine sjenu bacila njemačka afera s dioksinom u stočnoj hrani koja je zatrovala jaja, pileće i svinjsko meso. Nekoliko zemalja odmah je prekinulo uvoz pogođenih namirnica iz Njemačke. Uz besplatan izložbeni prostor na najvećem međunarodnom sajmu u Berlinu, hrvatski gospodarstvenici propustili su možda jedinstvenu priliku da otvore nova polja suradnje.

Da i ja to malo iskomentiram pošto sam bio na licu mjesta;stvarno je hrvatski štand da sajmu izgledao jaaako otužno,jedan pult sa rakijama za degustaciju i par sireva u vitrini i to je to.Sa jedne strane srpski štand,a sa druge slovenski,i jedan i drugi tri puta upečatljiviji i smisleniji od našega,tak da su nas susjedi jako prešišali po tom pitanju.Btw,na svim štandovima na sajmu sve za degustaciju je bilo po 1 euro,jedino kod nas 1.5 eura,da nije tužno,bilo bi smješno.Ali to je samo odraz situacije u cjelokupnom gospodarstvu i poljoprivredi u našoj državi.Jako žalosno.

Vraćam državi zemlju! Zbog rezanja poticaja, odustaju od poljoprivrede
Autor: Vlatko PeičevićObjavljeno: 24. Veljača 2010.

Iako je novac za poticaje seljacima srezan okruglih milijardu kuna, HSS ostaje u vladajućoj koaliciji. Drukčije i ne može biti kad je ta stranka koja bi trebala štititi interese seljaka u vladajućoj koaliciji na vrijeme bila obaviještena o “bolnim rezovima”. Iako su u početku pružali kakav-takav otpor, na kraju su informaciju “primili na znanje” i zašutjeli. Nekoliko dana prije traktorskog desanta na Zagreb, HSS službeno šuti. Neslužbeno potvrđuju svoju odanost premijerki Jadranki Kosor i sliježu ramenima pod izlikom “teška su vremena”.

– Naš je Božidar Pankretić, dok je bio ministar poljoprivrede, još u lipnju 2009. godine tvrdio da novca nema – komentiraju u HSS-u uz napomenu kako je upravo Pankretić završio kao “pedro”, a sadašnji ministar Petar Čobanković ispao je “dasa s punom kesom”.

Strah od HDZ-a
– Ali nije ni godina minula i “dasa” je morao priznati kako je Pankretić, kad je govorio o praznoj blagajni, bio u pravu. Ali, neka im, onda se sa seljacima moglo još nekako i dogovoriti, a danas je, bojim se, to nemoguće – objašnjava haesesovac koji je želio biti anoniman. Da je sve unaprijed dogovoreno, najbolje govori stanje u HSS-u: bez potresa, izvanrednih sjednica predsjedništva, bez službenog stava. No struja koja sve teže gleda Josipa Friščića u predsjedničkoj fotelji sve jasnije poručuje: – Na pragu smo toga da HDZ do kraja uništi stranku. Seljaci su se ionako već okrenuli od nas i računaju na HDSSB. Nije dobro, ali naše vodstvo očito to ne vidi. Ako je seljak na ulici, i HSS, ako želi njihove glasove, mora biti s njima!

– Cijena mlijeka i u petak će biti na dnevnom redu u ministarstvu, no to je samo jedna od pet točaka koje trebaju biti zadovoljene da ne prosvjedujemo. Znači, s najmanje 400 traktora u ponedjeljak sigurno stižemo u Zagreb – poručio je predsjednik HSUPM-a Igor Rešetar.

REAKCIJE POLJOPRIVREDNIKA NA NAJAVU REZANJA POTICAJA:

Josip Ostojčić, Slavonija: Vratit ću zemlju i smanjiti proizvodnju
Poslije odluke o smanjenju poticaja, Josip Ostojčić iz Prnjavora, poljoprivrednik koji na stotinjak hektara uzgaja pšenicu i kukuruz, tvrdi da se poljoprivredom na do sada poznat način više neće baviti.

– Po hektaru pšenice trošim 650 kuna goriva, 1000 kuna zaštitnih sredstava, gotovo 4000 kuna izdvajam za gnojivo i sjeme. Kad se dodaju troškovi održavanja opreme i najam zemljišta od 1000 kuna u godini, troškovi se penju na više od 7500 kuna po hektaru zasijane pšenice. S te površine dobije se oko 5,5 tona uroda koji u najboljem slučaju prodajemo po 70 lipa za kilogram. Uza smanjene poticaje na gubitku sam gotovo 2000 kuna po hektaru – kaže Ostojčić.

Kako tvrdi, vratit će zemlju koju ima u najmu, a na vlastitim površinama gajit će kulture bez uporabe gnojiva, samo za vlastite potrebe. (bk/VLM)

Dragutin Taradi (57), Međimurje: Morat ćemo dići cijenu krumpira ili ga nećemo ni saditi
Ako ostanemo bez dijela poticaja, morat ćemo smanjiti proizvodnju krumpira kojeg Hrvatska nema dovoljno, pa se mora uvoziti. Ako ne budemo imali novca, nećemo moći ni saditi jer je proizvodnja krumpira skuplja od ostalih. Drugo je rješenje da podignemo cijenu, naravno, ako je kupci budu htjeli platiti. Ne može se raditi na način da su ti troškovi 1,40 kuna za kg, a prodaje se za 1,10 ili za kunu. Bez poticaja bili bismo u minusu.(ibe/VLM)

Lovro Fabijanić (55), Istra: Političari žive u svom svijetu, sve dok ljudi ne iziđu na ulice
Očekivao sam da će nam smanjiti poticaje, ali ne ovoliko. Cijeli život radim i nekako se snalazim, trenutačno me spašavaju vikendi, kad ljudi kupuju puno (jeftine) ribe. Političari u Vladi žive u svom svijetu i kroje nam sudbine – tako će ostati sve dok masa ne iziđe na ulice i ne pobuni se, ali to nije za mene. Ja sam prestar i previše sam otupio na nepravdu; radije ću mirno ribariti i voditi svoj štand na tržnici nego da se miješam u politiku. (sj/VLM)

Tomislav Demo (40), Dalmacija: Neizbježno je smanjenje pomoći
Svjesni smo da država nema dovoljno novca te da je neizbježno i smanjenje pomoći za poljoprivredu. Od oko 7000 obiteljskih gospodarstva na zadarskom području, njih više od 2000 dosad se koristilo različitim potporama, no uglavnom je riječ o dohodovnim potporama za obiteljsko-poljoprivredna gospodarstva koje primaju nezaposleni, osobe starije od 55 godina… Inače, najviše poticaja na našem području primalo se za sadnju novih trajnih nasada, no novac za tu svrhu uopće nije predviđen u ovoj godini. (gši/VLM)

Stjepan Filić (44), Slavonija: Od svog rada sada više ne možemo živjeti
Na najnovije smanjenje poticaja zaista se nema što reći. Da nam je ministar Čobanković rekao da će zbog teške situacije u zemlji sljedeće godine smanjiti poticaje, još bih nekako razumio. Ali, bez najave smanjiti poticaje kada nam duguju i za 2008. zaista nije u redu jer smo na taj novac računali. Sada definitivno moramo poslovati s gubitkom i mi seljaci ne možemo od svoga rada živjeti – kaže Stjepan Filić iz Ilače koji obrađuje 30 hektara i tovi junad. Država mu po raznim osnovama duguje više od 100.000, a on njoj 70.000 kuna. (mf)

Ratko Bota (75), Bilogora: Rasprodat ću stoku da mogu uopće nešto posijati
Ratar Ratko Bota iz Lasovac Brda pokraj Bjelovara, koji zajedno s obitelji obrađuje 15 hektara zemlje, kaže kako je dokidanjem poticaja uoči proljetne sjetve ostao bez gotovo 8000 kuna koje će morati namaknuti rasprodajom stoke. – Ukupni troškovi sjetve premašuju 12.000 kuna i, poput mnogih drugih, osjećam se oštećenim jer smo izgubili ono što nam je obećano – kaže Bota. Tvrdi da neće smanjivati dosad zasijane površine, ali zato sin i njegova supruga razmišljaju o tome da se više ne bave poljoprivredom i, poput mnogih, pokušaju potražiti posao u gradu. (čr

Izvor: Vecernji.h

Hoće li država pomoći seljacima?

http://www.24sata.hr/biznis/hbor-seljacima-cemo-morati-plijeniti-kuce-trebaju-pomoc-209511