amatersko voćarstvo

Na kruški imaš osu srčikaricu koja se spiralon ubušuje na više mjesta pri vrhu izboja i onda se vrh suši. Pregledaj izboj i naći ćeš puno mali rupa. ja to izrežem škarama i zapalim.

Na trešnji imaš, rekao bih, crnu trešnjinu uš. U poljoapoteku po insekticid i udri.

Hvala puno na odgovoru! Na gotovo svakom stablu ima izboja koji tako venu evo još slika na jabuci

i krušci

Dobro je kad je osa ja sam se prepao da nije neka ozbiljna bolest pa odu moje vočkice.

Pregledao voćke i nigdje rupa, bit će da se radi o plamenjači uzrokovanoj bakterijom ervinijom, a pogodovala je visoka vlaga uzrokovana kišom.

Pregledaj malo bolje, mora biti 20-30-ak sitnih uboda u mladicu, sprialno raspoređenih. Trebaš mladicu pregledati (ako za primjer uzmeš zadnju sliku) odmah iznad zadnjeg zdravog lista prema gore. Jutros sam ti htio uslikati jedan primjer u svom voćnjaku pa da vidiš te ubode, al nisam jer mi je fotoaparat ostao u autu.

Na krušci imam one spiralno raspoređene točkice ali na jabuci ništa, vidjet ću jel to napreduje pa ću biti siguran, ako je pauk ili osa jel tu što pomaže kakav insekticid ili?

Na jabuci malo protrljaj mladicu da skineš on prevlaku sa nje pa će ti onda ubodi biti vidljiviji (jasno, ako ih ima). Pauk nije zicer. Uzmi škare, izerži malo niže, zapali ili zakopaj, no bolje zapali.

Ok. Jel treba dezinficirat rezove s 3% otopinom kakvog bakrenog pripravka. Može bilo koji ili?

Ako je u pitnaju osa srčikarica onda netreba dezinficirati škare, no ja sam ipak dezinficirao u 3 %-noj otopini Menoflorades-a (dezinficijens). Znači nakon svakog reza sam umakao škare u tu otpinu i malo promućkao.

Ok, puno hvala!

''Kontinentalne voćne vrste za uzgoj na Jadranu''

Jadransko područje je reljefno, klimatski, edafski i vegetacijski vrlo specifično, a obuhvaća obalni pojas s otocima te unutrašnjost do kuda dolinama rijeka prodire utjecaj mediteranske klime. Tako bi se čitavo jadransko područje moglo podijeliti na nekoliko značajnih podregija, a to su: Hrvatsko primorje (Istra i Kvarner s otocima), sjeverna, srednja i južna Dalmacija, te Dalmatinska zagora (unutrašnjost Dalmacije). U svakoj od imenovanih podregija važna je procjena prikladnosti ekoloških uvjeta za uzgoj pojedinih vrsta odnosno sorti voćaka.

U gotovo svim područjima postoje povoljni klimatski uvjeti za uzgoj većine voćnih vrsta, ali klimatski uvjeti i karakteristike tla u svakoj podregiji određuju karakterističnu i isplativu proizvodnju određenih voćnih vrsta. Temperature (apsolutno minimalne i maksimalne) mogu biti graničavajući čimbenik za sadnju neke voćke na određenom području. Osim temperatura, treba istaknuti oborine kao važan element za rast i razvoj voćaka. Količina oborina većim dijelom zadovoljava, međutim, problem je pravilnog rasporeda. Povećana količina oborina voćkama je potrebna u kasno proljeće i ljeto kada se odvija intenzivna faza rasta ploda. Upravo u to doba na navedenim područjima padne najmanje kiše, te je neophodno osigurati navodnjavanjeza većinu voćnih vrsta.

Južno voće

Zbog prethodno navedenih, a i nekih drugih čimbenika, u svakoj se podregiji intenzivno uzgaja samo nekoliko voćnih vrsta, dok se druge vrste mogu naći pojedinačno zasađene u vrtovima ili okućnicama. Prema voćarskoj klasifikaciji većina voćnih vrsta koje se uzgajaju u našem mediteranskom području ubrajaju se u istu skupinu pod nazivom „južno voće“, a međusobno se značajno razlikuju po građi ploda. Tipični predstavnici su: maslina, smokva, agrumi (mandarina, naranča, limun, grejpfrut, čadok, itd.), maraska, šipak, rogač, japanska jabuka-kaki, aktinidija, žižula, nešpola i dr. I druge voćne vrste zauzimaju značajno mjesto po raširenosti kao npr. bajam, te gotovo sve vrste kontinentalnih voćaka, za koje na pojedinim lokalitetima postoje vrlo povoljni ekološki uvjeti za uzgoj (jabuka, kruška, breskva, marelica, šljiva, trešnja, orah, lijeska, pitomi kesten – maron, jagoda, itd.).

U svim dalmatinskim podregijama mogu se uspješno uzgajati maslina, bajam, trešnje i smokva, ali postoje razlike u sortimentu koji je zastupljen u svakom području uzgoja. Maraska, breskva i šljiva su zastupljene u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, te u unutrašnjosti, agrumi su zastupljeni u području doline Neretve, dok su centri trešnje u području srednje Dalmacije. Povoljni uvjeti za uzgoj šipka, rogača, nešpole, žižule i drugih manje proširenih vrsta postoje samo na nekim pogodnim lokalitetima u području sjeverne, srednje i južne Dalmacije.

Što se tiče Primorja, odabir voćnih vrsta za uzgoj je nešto sužen. U Istri je klima prilično blaga, a u tlu ima karbonata u suvišku, te najbolje uspijevaju vrste koje su tu zastupljene od pamtivijeka kao što su maslina i smokva, te su prepoznatljive voćke ovih krajeva. Badem je uvijek dobar izbor za te krajeve, dok se zaboravljene nešpula i žižula mogu također uspješno uzgajati.

Ako su uz ostale zahtjeve pojedinih vrsta, zadovoljeni uvjeti za vodom, za one koji vole eksperimentirati, jabuka, kruška, dunja, trešnja, šljiva, breskva, nektarina i orah mogu biti dobar izbor. Uzgoj tako različitih vrsta voćaka u našem mediteranskom području ima veliko značenje zbog opskrbe domaćeg tržišta s ranim voćem, te osiguravanje kvalitetnog i svježeg voća u vrijeme turističke sezone.

Uzgojni uvjeti u jadranskom području

Svako područje ima određene mikrolokacije na kojima postoje više ili manje povoljni uvjeti za uspješan uzgoj određene vrste. U daljnjem tekstu navedeno je nekoliko važnih čimbenika (klimatski uvjeti, zahtjev vrste i sl.), o kojima treba posebno voditi računa kada razmišljamo da li na nekom području posaditi neku voćku ili ne.

Temperatura

Za većinu voćnih vrsta koje se mogu uzgajati na jadranskom području niske zimske temperature u razdoblju mirovanja voćaka ne stvaraju problem osim u ekstremnim godinama, što značajno ovisi o vrsti voćaka, sorti, podlozi i dr. Pojedina područja izložena su opasnosti od pojave kasnih proljetnih mrazeva (utječu na oštećenja i smrzavanja generativnih pupova, cvjetova ili tek zametnutih plodova) i ranih jesenskih mrazeva (uzrokuju oštećenja plodova kod vrsta i sorti kasnijeg dozrijevanja). Temeljem saznanja o učestalosti pojave mrazeva, važan je pravilan izbor vrsta odnosno sorti voća te položaja za njihov uzgoj. Često voćkama štete visoke temperature odnosno apsolutno maksimalne temperature i izloženost sunčevim zrakama, iz razloga što pojačavaju evapotranspiraciju i uzrokuju sušu, a mogu i ubrzati dozrijevanje voća čime plodovi gube na kvaliteti. Također, uslijed duljeg trajanja visokih temperatura može doći do tzv. „toplinskog udara“, a kao posljedica toga može doći do spaljivanja listova, smeđenja i sušenja izboja (prvenstveno na vrhu stabla), a ponekad i do paleži odnosno ožegotina na plodovima.

Voda

Nedostatak vode je na jadranskom području također jedan od ograničavajućih čimbenika za uzgoj određenih vrsta, odnosno vrste mogu egzistirati u tim prilikama, ali je upitan njihov vegetativni prirast, a posebno kvaliteta plodova. Stoga prilikom izbora vrsta za uzgoj na okućnici ili vrtu treba birati one koje su otpornije na sušu (maslina, smokva, bajam i sl.), a ako se razmišlja o ozbiljnijoj proizvodnji, nužno je osigurati dovoljne količine vode, odnosno navodnjavanje.

Tlo

Svojstva tla (fizikalna, kemijska, mehanička i biološka) imaju bitnu ulogu u rastu i razvoju voćaka. Ako se ne poštuju zahtjevi određene vrste za tlom, javljaju se problemi kao što su npr. zakržljalost, žućenje i sušenje izboja ili čak cijelih stabala, odumiranje korijena i dr. Poznato je da se na karbonatnom tlu, tlu alkalne reakcije pH >8,0 te tlu s povećanim postotkom fiziološki aktivnog vapna pojavljuje kloroza odnosno žućenje listova. Stoga sadnjom voćaka na takvim tlima ne može se očekivati njihov normalan rast i razvoj.

Jabuka

Jabuka (Malus domestica B.) je tipična kontinentalna voćna vrsta koja se zbog svojih karakteristika uzgaja dugi niz godina. Najviše je rasprostranjena u intenzivnom uzgoju, iako je nezaobilazna voćka na svakoj okućnici, vrtu i sl. Razlog tome je što se vrlo lako prilagodi različitim uvjetima uzgoja. Zastupljena je u uzgoju s velikim brojem sorata, te je prisutna na tržištu tijekom čitave godine. Plodovi dozrijevaju od ranog ljeta do kasne jeseni, te se koriste najviše u svježem stanju zbog visokog sadržaja hranjivih tvari, te imaju i široku primjenu u preradi. Podloge na kojima se jabuka najčešće uzgaja u intenzivnim nasadima su slabo bujne (npr. M 9), dok se u manje intenzivnom uzgoju i za uzgoj na okućnici preporučuje cijepljenje željene sorte na podlogu MM 106, zato što ima nešto dublji korijen te joj nije potrebna armatura.

Kruška

Kruška (Pyrus communis L.) je zanimljiva voćna vrsta i voćarima i potrošačima. Može se reći da je u Hrvatskoj uzgoj kruške zapostavljen, iako se smatra da je vrlo isplativ zbog visokih priroda i stabilne potražnje na tržištu. Ima široko područje uzgoja te bogat sortiment, različitog vremena dozrijevanja. Sezona potrošnje kruške počinje sredinom lipnja (rane ljetne sorte) i traje do travnja ili čak svibnja (kasne sorte). Razlog tome je što se kasne sorte mogu dugo čuvati u adekvatnim uvjetima uz zadržavanje izuzetne kvalitete plodova.

Pravilan izbor podloge

Pravilnim izborom podloge moguće je utjecati na bujnost, dinamiku rodnosti te omogućiti uzgoj krušaka u različitim ekološkim uvjetima. Uzgoj kruške moguć je na generativnim podlogama (sjemenjaci P. communisa i njihovi klonovi), koje karakterizira veća bujnost, kasniji ulazak u rodnost, te bolja otpornost na različite nepovoljne klimatske uvjete uzgoja. Suvremeni uzgoj kruške bazira se na vegetativnim podlogama dunje i njenih klonova (EM A, EM C, Adams, Sydo, BA 29, OHF-serije podloga i dr.), zbog postizanja slabije bujnosti, povećanja gustoće sklopa, ranijeg ulaska u rod i dr.

Dunja

Dunja (Cydonia oblonga M.) je voćna vrsta koja se zbog svojeg dekorativnog izgleda često nalazi na vrtovima i okućnicama. Dobro se prilagođava različitim uvjetima uzgoja, ali prilikom odabira mjesta sadnje treba obratiti pozornost da joj se osigura dovoljno sunčeve svjetlosti, jer ima velike potrebe za svjetlom – izraziti je heliofit. Odabir podloge za dunju ovisan je o tipu tla i prilagodbi ekološkim uvjetima uzgoja. Kao generativne podloge za dunju se mogu koristiti sjemenjaci kruške i gloga, a najčešće se koriste selekcionirane vegetativne podloge dunje koje su spomenute kod kruške.

Mušmula

Mušmula (Mespilus germanica L.) je pomalo zaboravljena voćna vrsta koja se razvija u obliku manjeg stabla ili grma. Dobro uspijeva u područjima umjereno vlažne i tople klime, na osunčanim položajima i dubokim i plodnim tlima. Dobro podnosi sušu i niske temperature, ali je osjetljiva prema visokim ljetnim temperaturama. Najčešće se kao podloga za mušmulu koriste sjemenjaci mušmule, kruške, gloga, oskoruše, te neke od vegetativnih podloga dunje (npr. MA ili BC-29). Za uzgoj mušmule na skeletoidnom tlu glog je dobra podloga jer dobro podnosi sušu.

Oskoruša

Oskoruša (Sorbus domestica L.) je kod nas vrlo rijetka voćna vrsta, skromnih zahtjeva za uzgoj čiji plodovi imaju vrlo ljekovita svojstva. Često se javlja u mediteranskom području kao pojedinačno stablo u vrtovima, poljima, vinogradima, te je značajnija kao šumsko drvo nego voćka, zbog izuzetno kvalitetnog drva. Dobro se prilagođava na sušu i niske temperature, ali ima velike zahtjeve za svjetlom.

Orah

U vrtovima, voćnjacima i okućnicama, između ostalih voćnih vrsta, nalazi se barem po jedno stablo oraha, koje ljeti daje ugodan hlad, a u jesen urodi plodovima. Za orah (Juglans regia L.) se obično kaže da je to voćka koja daje dva roda, jedan u plodovima, a drugi u prirastu drva, čija je kvaliteta odavna poznata u nas i u svijetu. Najprikladniji položaji za uzgoj oraha su površine na kojima uspješno raste i rodi vinova loza. Važan je odabir položaja za orah, jer je orah osjetljiv na niske temperature u proljeće, kad često dolazi do smrzavanja muških cvjetova (resa) te mladica s lišćem i ženskim cvatovima. Prilikom odabira sorata za toplija područja, treba imati na umu da u obzir dolaze sorte ranije cvatnje i dulje vegetacije, ali i većina ostalih sorata (Šampion, Franquette, Sorrento, Jupiter).

Kesten

Pitomi kesten (Castanea sativa) je zastupljen u mnogim krajevima naše zemlje, a interesantan je zbog svojih ukusnih plodova, zatim kao tehničko drvo, sirovina te osigurava pčelama obilnu pašu za vrijeme cvatnje. Budući da kesten zahtijeva više svjetla i topline u vrijeme cvatnje i dozrijevanja ploda, u primorskim krajevima najčešće se uzgaja za plod, dok je u unutrašnjosti u većini slučajeva glavni prihod kestenovih šuma tehničko drvo, iako se skupljaju i plodovi. Što se tiče tipa tla, uglavnom je acidofilna vrsta – voli kisela tla. Ne uspijeva na tlima koja su siromašna humusom niti na aluvijalnim tlima uz rijeke. Danas je cilj selekcije kod kestena pronaći tipove otporne na rak kore i onda križanjima popravljati osobine ploda kao što su krupnoća, kvaliteta, raniji dolazak u rod, te pronalaženje adekvatnih podloga s osobinama patuljastog rasta i mogućnostima proširenja uzgoja i na karbonatna tla, s obzirom na to da kestenu za uzgoj pogoduje kiselo tlo.

Lijeska

S obzirom na veliku potražnju i visoke cijene, lijeska (Coryllus avellana L.) je vrlo rentabilna voćka. Zbog relativno jednostavnog uzgoja i razmnožavanja, sigurnosti manipulacije i trajnosti plodova, a osobito zbog veće potražnje konditorske industrije, lijeska postaje sve perspektivnija vrsta kod nas. Prirodno formira gusti listopadni grm, ali se često razvija i u obliku stabala posebno kod sorata cijepljenih za intenzivan uzgoj. Kao i orah, lijeska ima odvojene muške (rese) i ženske cvjetove, te ju karakterizira vrlo rana cvatnja od prosinca do ožujka, kada se i obavi oprašivanje ženskih cvjetova, ali za oplodnju se čekaju povoljniji klimatski uvjeti (svibanj-lipanj) pa to traje i do nekoliko mjeseci dok ne nastupe povoljne temperature za oplodnju, oko 20 oC. Ako su temperature niže, dolazi do slabije oplodnje te povećanog opadanja plodova. Za rast lijeske važno je osigurati dovoljno vlage u tlu i zraku, s pravilnim rasporedom. Lijeska najbolje uspijeva na osvijetljenim i sunčanim položajima jer je tipični heliofit. Tlo joj mora omogućavati ravnomjerno razvijanje korjenovog sustava lateralno i u dubinu, što znači da traži dovoljno hranjivih tvari, vode i zraka u tlu tijekom cijele godine. Na siromašnim, kamenitim i suhim tlima ne postižu se dobri rezultati, nema vegetativnog rasta ni formiranja reproduktivnih organa.

Breskva

Breskva (Prunus Persica L.) je zanimljiva voćna vrsta za uzgoj u našoj zemlji, posebno zato što većina sorti dozrijeva u vrijeme turističke sezone i tada se smatra kao nezamjenjivo voće. Breskva se s obzirom na genetsko porijeklo dijeli na one s dlačicama i bez dlačica koje nazivamo nektarine. Može dobro uspijevati na kvarnerskim otocima i priobalju sjevernog Jadrana te u dalmatinskom zaleđu, ali samo na onim područjima na kojima im odgovaraju klimatski i pedološki uvjeti. Nektarina je posebno atraktivna turistima iz sjevernih zemalja. Na mogućnost rasprostranjenja uzgoja breskve prvenstveno ima utjecaj temperatura. Breskva ima fiziološku potrebu za određenim zbrojem niskih temperatura, ispod 7.2 oC (inaktivne temperature), te je vrlo važno da se te potrebe osiguraju ovisno o zahtjevima pojedine sorte kako bi one normalno napredovale i redovito rodile. Visoke ljetne temperature također imaju negativan efekt u vidu ožegotina na plodovima, lišću, pa čak i izbojima. Podloge za breskvu mogu biti porijeklom od breskve, šljive ili bajama. Vinogradarska breskva se može koristiti kao podloga samo u tlima s manje od 5% fiziološki aktivnog vapna (f.a.v.) i blago kisele reakcije. S obzirom na to da se u tlima mediteranskog područja nalazi nešto više f.a.v., kao podloga se preporučuju podloge porijeklom od bajama npr. GF 677 (križanac breskve i bajama), koja podnosi i do 12% f.a.v, i bolje podnosi sušu i alkalnija tla.

Marelica

Marelica (Purnus armeniaca L.) je voćna vrsta koja se često nalazi na okućnicama, vrtovima kao pojedinačno stablo, a lako se prepoznaje po ranoj cvatnji u proljeće. U intenzivnoj proizvodnji je značajno manje zastupljena u odnosu na druge koštičave voćke zbog određenih problema kao što su odumiranje stabala (apopleksija), smrzavanje uslijed kasnih proljetnih mrazeva, slabog izbora adekvatnih podloga. Odabir podloge je složen jer stručnjaci smatraju da ne postoji podloga koja bi bila prikladna za različite klimatske uvjete: najčešće se koristi sjemenjak marelice, vinogradarske breskve, križanci breskve i bajama i dr. Za toplija područja preporučuju se sorte ranog i srednje ranog vremena dozrijevanja.

Šljiva

Kao voćna vrsta šljiva (Prunus domestica L.), prilagodljiva je različitim uvjetima rasta i razvoja, te je njena proizvodnja isplativa. Predstavlja interesantno voće kako za potrošnju u svježem stanju, tako i za preradu (sušenje, prirakija, pekmezi i sl). Uspješnost uzgoja šljive također je vezana sa zahtjevima sorata prema sumama inaktivnih temperatura.
Šljiva je jedna od najotpornijih voćnih vrsta na niske temperature u razdoblju mirovanja. Relativno loše podnosi visoke ljetne temperature, a izuzetno je osjetljiva na sušu u fazi formiranja koštice – endokarpa (20-30 dana poslije završetka cvatnje), pa ako su stabla izložena takvim uvjetima, dolazi do opadanja plodova. Ima velike zahtjeve za vodom. Osnovna generativna podloga za šljivu je Prunus myrobalana, a izbor vegetativne podloge ovisi prvenstveno o uvjetima uzgoja. Problem koji je vezan za šljivu je virus šarke šljiva koji na neki način ograničava njen uzgoj, iako selekcija ide u smjeru stvaranja sorata otpornih na taj virus.

Trešnja

Trešnja (Prunus avium L.) je voćna vrsta čija se stabla u vrtovima prva zacrvene od dozrelih plodova, koji se zbog njihove kvalitete i okusa s oduševljenjem konzumiraju, ali postižu i visoku cijenu na tržištu. Trešnja ima gotovo jednake zahtjeve prema toplini kao i breskva, s tim da slabije podnosi visoke temperature. Također je važno voditi računa o sumi inaktivnih temperatura u ovisnosti o sortimentu. U toplijim područjima uzgoja standardne sorte imaju produljeno razdoblje mirovanja do čega i dolazi upravo zbog sporijeg nakupljanja potrebne sume inaktivnih temperatura. Međutim, u tim područjima će se brže prikupiti i sume topline za rast i razvoj plodova, tako da je prednost toplijih krajeva što plodovi nekih sorata dozrijevaju i do mjesec dana ranije.
Kod trešnje se javlja specifični problem u oplodnji – interinkompatibilitet, o čemu treba voditi računa prilikom odabira sorata za sadnju. Većina sorata trešnje se ne oplođuje sama, te je nužno posaditi sorte koje su kompatibilne i cvatu svake godine u isto vrijeme ili treba saditi isključivo samooplodne kvalitetne sorte koje se mogu nabaviti na tržištu. Trešnja je karakteristična što se tiče genetskog materijala – ima jako puno lokalnih (Creska, Lovranska, Okićka,…), autohtonih (Gomilička – rana, Stonska, Tugarka) i introduciranih sorata (Starking Hardy Giant, Summit, Garnet, Bigarreau Burlat, Sue, Isabella, Van i dr.), koje su zasađene na okućnicama, ali i intenzivnim nasadima.

Višnja

Višnja (Prunus cerasus L.) se često naziva i plemenitom voćkom, zbog vrlo specifičnih svojstava njenih plodova. Ima široko područje uzgoja jer dobro podnosi niske zimske i visoke ljetne temperature. Traži pravilan raspored oborina tijekom vegetacije, te duboka i propusna tla. U kontinentalnim područjima naše zemlje uzgajaju se uglavnom sorte zvane „sjeverna višnja“, a na mediteranskom dijelu je najznačajnija autohtona sorta višnja maraska. Maraska se među ostalim mediteranskim kulturama ističe visokom kakvoćom ploda, te kao vrhunska sirovina za proizvodnju pića, hrane i nutritivnih proizvoda. S društvenog aspekta maraskini brendovi postaju prepoznatljiv znak zadarskog područja i cijele Hrvatske. Marasku se može ubrojiti u višnje malog lista, obojenog soka i mekanog mesa. Kao glavno fenotipsko obilježje koristi se habitus krošnje, prema kojem se tipovi maraske dijele na recta tip (uspravniji rast), pendula tip (veći kut grananja – položene, viseće grane) te razne prijelazne oblike. Kao podloga za višnju najčešće se koristi sjemenjak rašeljke – Prunus mahaleb te selekcija podloga MaxMa. Selekcionirano je mnogo klonova: Sokoluša, Receta, Brač 6, Brač 2 i Vodice 1, koji na svakom određenom području daju plodove različite kvalitete.

izvor : Gospodarki List

Nakon katastrofalnog mraza koji je obrao većinu voćnjaka ostao sam iznenađen s našim voćnjakom koji se nalazi u brdu i s dvije strane je zaštićen šumom,ovdje nemalo da nema štete od mraza dok u selu u ravnici ništa nije preživjelo hladnoću.Visinska razlika je cca 65m,selo je na 131m a voćnjak 196m

pozdrav družino ajd da i ovdi postavim koje pitanje... imam krušku- tepku koju je djed kalemijo na d. krušku stara je oko 25 godina naime plodove skoro da i ne daje ako i da onda je to za divno čudo 5 plodova na cjelom stablu koje je veliko skoro 10 metara i debelo prek 20 cm. šta bi bilo dobro i naravno dali postoji kakav trik da uradim da ona počme davat plodove

http://www.poljoprivredni-forum.biz/t4198-problematicne-vocke-molim-pomoc#140443