Prosvjed

Komentari su o nama katastrofa

Postoje i plaćenici(mladež stranke) koja je zadužena za loše komentare i to je druga bojišnica.Pravom seljaku je sada mjesto na cesti,ako ima imalo mozga,ali i nešta među nogama.Neki su uvrijeđeni i zazivaju moderatora,šta reći nego da se svatko češe gdje ga svrbi...

opg biotrava je napisao/la:Postoje i plaćenici(mladež stranke) koja je zadužena za loše komentare i to je druga bojišnica.Pravom seljaku je  sada mjesto na cesti,ako ima imalo mozga,ali i nešta među nogama.Neki su uvrijeđeni i zazivaju moderatora,šta reći nego da se svatko češe gdje ga svrbi...

Smatram da svatko ima pravo na svoje mišljenje, uljuđeno iznošenje istog, i da nema potrebe za vrijeđanjem. To je minimum koji bi se trebao poštivati. Možda je vama to (psovanje) normalni način komunikacije, ali meni je to neuljudno. I ništa se time ne postiže. Zaista mislite da je nekoga strah anonimnih psovača po forumima?
Nemojte od mene očekivati podršku za takvo ponašanje. Možemo iznjeti argumente, možemo se slagati ili ne, ali to možemo obaviti jedino na civiliziran način. A možete si i pročitati moje postove (unatrag) od prije par godina. Imam još uvijek isto stajalište što se tiče poticaja. I mislim da u prosvjede treba ići, ali ne tražiti novce - nego nešto drugo. Ali to drugo ionako velikoj većini nije važno. Bitna je lova - sada i odmah, sve se svodi samo na to. U ovoj državi ide se u proteste samo radi love - sve ostalo je nebitno. I dok god budete(mo) tako razmišljali - neće biti sreće - tko god bio na vlasti. Jer još ne shvaćate da nam država daje - naše novce. Isto tako država diže kredite koje ćemo svi mi, kao građani, (sa kamatom) morati vraćati (a vjerovatno i naša djeca). A novaca nema. A vlast je neiskrena i to ne želi javno reći i ponašati se u skladu sa tim činjenicama. Stvara se nekakav privid da je 'sve u redu' - a nije. Ako želiš politički srušiti vlast ili ministra, moraš se pokazati boljim od njega. Moraš biti iznad njegove razine. A vi ste (kolikogod psovali po forumima) još daleko ispoda njihove razine (koja je inače jako niska). Isti problem je sa ljudima koji se nameću kao nekakvi vođe prosvjeda (barem onih koje ja poznajem tu iz blizine). Nema šanse da oni bilo što naprave, osim možda neko malo uhljebljenje za sebe osobno (i to kao protuuslugu za kontrolu štete ako to uspješno obave).

(BTW, ako tražite lovu - navući ćete bjes svih ostalih građana i nećete dobiti široku političku podršku. Kada bi tražili nešto drugo sa zahtjevima i na način da dobijete široku političku podršku svih građana - mogli bi možda čak i dobiti lovu od vlasti samo da vas se skine sa vrata. Jer političari najviše vole svoju fotelju. Ali to vam je isto drek, jer love nema, Slavkić će nam otići prodati još obveznica sa rokom dospjeća 5 ili 10 godina, a mi će mo to onda morati vraćati. Kako god okrenuli - loše se piše.)

Dragi poljoprivrednici do sada nisam mogao doprijeti svojim riječima do ljudi koji su ogorčeni i rješenje vide u prosvjedu da se neke stvari riješe.

Htio bih vam reći par riječi o općim uzrocima problema i kako uopće može doći do rješenja.

Sasvim je normalno da svi pa i poljoprivrednici žele tokom godine pokriti svoje troškove i recimo ostvariti neki profit. Međutim, to žele i radnici u gradovima, poduzetnici, umirovljenici i ostali. Ako svi želimo raditi bez gubitaka, a neki sa novčanim profitom tada je logičan zaključak da se mora pojaviti dodatni novac koji će biti profit.

Naša država nema suficit u trgovanju sa inozemstvom. Višak novca se pojavljuje preko dizanja inozemnih kredita. HNB ne radi ekspanziju novca iz više razloga. Međutim, ako se za sadašnji profit u državi diže kredit, to je u budućnosti još veći dug. Na taj način se ide u beskonačan dug.

Ovo nam govori da država na ovaj način ne može funkcionirati. Dug raste, a posljedice uzimanja kredita se reflektiraju u povećanom porezu, rastu cijena proizvodnje, nekonkurentnosti domaće proizvodnje, otpuštanju radnika, smanjenju kupovne moći stanovništva, bankrotu firmi te na kraju i bankrota države. Sama država ne može porezima izvlačiti više nego što je posudila. A isto globalno vrijedi i za poduzetništvo. Zbog toga mnoge investicije ne daju nikakav zamah u privredi. Do zamaha dolazi samo kada se krediti razvijaju u velikom godišnjem postotku. Samo krediti se uvijek mogu otplatiti sa novim većim kreditima. Čim se krene u smanjenje i nisku kreditnu ekspanziju, kriza u gospodarstvu prerasta u katastrofu.

Radnici i poljoprivrednici će naravno pobrati najveće štete jer će izgubiti posao ili raditi sa gubitkom (bez plaćanja ili sa preniskom cijenom). Nekakvo separatno rješenje sadašnjoj situaciji to izgleda ovako:

Poljoprivrednici će biti zadovoljni ako postignu da uspiju pokriti troškove i nešto sitno zaradit. Pitanje koje se tu nameće je od kuda će ostatak stanovnika stvoriti novac za profit poljoprivrednika?

Da li poljoprivrednici vjeruju da je to moguće dugoročno održati? To znači da trenutno nema načina da se održavaju ti uvjeti.
--------------------------------------------------------

Međutim, promjenom načina ekspanzije novca u državi bi to bilo moguće. Naravno to ne garantira da će baš svi poljoprivrednici moći raditi bez gubitaka jer to ovisi o mnogim stvarima. Međutim, kada bi država imala mogućnost da dodaje novac bez duga u sustav, tada bi se pojavio višak novca koji bi mogao biti profit nakon pokrića troškova.

Naravno, neke države i u ovakvoj situaciji mogu donekle prividno prosperirati, ali sve jedno povećavaju ukupni dug, a time i iznos kamata koje moraju plaćati. Te države će također bankrotirati, ali nešto kasnije od ovih koje imaju slab dotok novca bez duga izvana (suficit u trgovanju ili stalno investiranje koje se ne otplaćuje).
----------

Moguća prognoza događanja:

1. dobiti ćete neke ustupke, ali će se sa vremenom to opet poništiti
2. pregovori neće uroditi dogovorom

U oba slučaja dugoročno država ide u bankrot. A država u bankrotu je država koja ima tržište koje ne troši. Smanjenje potrošnje vodi u manje prihode i potrebu dizanja cijena. A tada je uvoz jeftiniji.
---------------------------------------------

Koje je pravo rješenje? E jbg..., to je pitanje koje će neke razljutiti, a neke radovati.


1. Država mora stvarati novac bez duga, ali se taj novac mora zaraditi proizvodnjom, a ne neradom.
2. Mi moramo prestati sa zaduživanjem države.
3. Banke se moraju preuzeti u državno (društveno vlasništvo) te ukinuti stvaranje viška novca preko kredita
4. Za ova 3 koraka se mora istupiti iz EU
----------------------------------------------------

5. Sva velika poduzeća moraju postati društvena (kontra privatizacija) . Razlog tome je što emisija državnog novca uvijek završava kao profit. Međutim, ako se taj profit na kraju nađe u rukama malog broja kompanija, tada će se slijedom događaja nastaviti koncentracija kapitala u rukama manjine te samim time nastaviti raslojavanje u prihodima stanovništva što dugoročno vodi u manji životni standard.
6. Domaće tržište se mora štititi carinama
7. Uvoz može postojati tek ako imamo robu koja se može izvesti
----------------------------------------------------

U biti rješenje je u ukidanju krupnog kapitalizma i u socijalizaciji države (što je i zapisano u ustavu). Sad će netko reći da vas pokušavam uvući u revoluciju i iskoristiti. Međutim, drugog rješenja nema. Vidjeti ćete. Bankrot države je očekivan za 3 godine. Biti će još gore i gore. Ono što se događa u Grkoj će biti i kod nas.

Zaključak: prosvjedi dugoročno ništa ne mogu postići. Čak i da se postigne dogovor, on je financijski neodrživ u državi. Slijedi bankrot države. A bolji život za poljoprivrednike i radnike je moguć jedino, ako se spoznaju uzroci i isti otklone. Da ne bi mislili da je ovo nešto što nije postojalo u povijesti, pročitajte što se sve događalo sa seljacima u Kraljevini SHS prije 90 godina: http://www.ubs-asb.com/Portals/0/Casopis/2010/11_12/B11-12-2010-Gnjatovic.pdf .

A što će biti sa selom, što tu predlažeš? Kolektivizacija? Zadruge? Od tih riječi ljudima se diže kosa na glavi. Mislim još se dobro sjećamo naših roditelja, djedova i baka...
Zadruga nije sama po sebi zlo, ima tu puno dobrog, ali za pošteno zadrugarenje potreban je uredan pravni sustav. Zadrugarenje bi moglo biti kvalitetno riješenje za mnoge nedaće, ali za uspješno zadrugarenje potrebno je imati svjest na drugom nivou.

Fidelito je napisao/la:A što će biti sa selom, što tu predlažeš? Kolektivizacija? Zadruge? Od tih riječi ljudima se diže kosa na glavi. Mislim još se dobro sjećamo naših roditelja, djedova i baka...
Zadruga nije sama po sebi zlo, ima tu puno dobrog, ali za pošteno zadrugarenje potreban je uredan pravni sustav. Zadrugarenje bi moglo biti kvalitetno riješenje za mnoge nedaće, ali za uspješno zadrugarenje potrebno je imati svjest na drugom nivou.  

  Daj Fidelito, prestanite mantrati o socijalizmu od prije 50 godina. Lijepo kažem kako naši umni ekonomisti nemaju rješenje i da postoji rješenje, a vi drljate o zadrugarstvu. Prvi korak je spoznati kako se može riješiti situacija, a drugi korak dogovoriti to tako da se ne ponašamo kao pohlepne b u d a l e koje misle da su otkrile Eldorado.

Danas na Tv je jedan od poljoprivrednika izjavio da je za vrijeme SFRJ imao stabilnost i mogao da živi od poljoprivrede.
---------------------
Objašnjenje: Za vrijeme SFRJ je postojala primarna emisija koja je povećavala količinu novca u državi. Pri tome su naravno stvorili i inflaciju, ali se moglo živjeti i pokriti troškove (ako si vrijedno radio). Tu naglasak nije toliko na socijalizmu, nego na emisiji novca bez duga. Socijalizma tu pomaže samo da se ravnomjernije rasporedi potrošnja i akumulacija kapitala među stanovništvom. Bez toga, tokom vremena velika većina počinje raditi za kikiriki, a o štednji mogu maštati.

Ne drljam baš bezveze, nego mi je vrlo jasno da poslije nacionalizacije slijedi kolektivizacija, tako da 'svima bude bolje'  . Samo kolektivizacija sela se ne spominje  baš u prvom koraku, tako da se dobije prijeko potrebna podrška mase. Kolektivizacija sela tek je drugi korak na dugoj cesti prema komunizmu. Zamalo sam morao polagati povijest KPSS-a, pa su mi poznate te revolucionarne metode (ali srećom nije me zahvatilo - niti 'metode' a niti polaganje ispita. BTW to polaganje je jedna od 'metoda', ali to je neka druga priča).

Što se tiče pozitivnog utjecaja inflacije u SFRJ, možda se i moglo preživjeti ako si stalno mijenjao marke i dinare. Ja sam u inflaciji kupio svoj traktor (koji imam još i danas) za nevjerovatno male novce, ali to ne smatram nekim velikim dostignućem. Iskoristio sam situaciju na špekulantski način i kupio jeftino traktor. To je netko morao na kraju platiti, toga sam svjestan. Ja sam zato platio neke druge stvari. Uglavnom oni koji su znali mućkati dobr osu prolazili, dok oni koji su mislili napraviti nešto pošteno - morali su sve računati u markama. Pa kako ispadne.

Ali možda je i to bolje (inflacija) od ovog bezglavog državnog zaduživanja. Inflacija je kao dodatno oporezivanje svih građana. 'Snalažljivi' pri tome u inflaciji ne plaćaju ništa (neki čak i zarade na inflaciji), dok oni manje snalažljivi ('na dnu hranidbenog lanca') plate sve. Uglavnom pravi uzroci i jednog i drugog stanja su vrlo jednostavni i isti: država troši puno više nego što smije.

Fidelito je napisao/la:Ne drljam baš bezveze, nego mi je vrlo jasno da poslije nacionalizacije slijedi kolektivizacija, tako da 'svima bude bolje'  . Samo kolektivizacija sela se ne spominje  baš u prvom koraku, tako da se dobije prijeko potrebna podrška mase. Kolektivizacija sela tek je drugi korak na dugoj cesti prema komunizmu. Zamalo sam morao polagati povijest KPSS-a, pa su mi poznate te revolucionarne metode (ali srećom nije me zahvatilo - niti 'metode' a niti polaganje ispita. BTW to polaganje je jedna od 'metoda', ali to je neka druga priča).

Da ste čitali što sam pisao, ne bi bubali ovako na pamet. Kao prvo izostavili ste da je seljacima obećano i opraštanje dugova. Pišete samo ono što vam paše, a ono što ne, to preskačete. Druga stvar je što država mora imati ekonomsku vlast u svojim rukama i postići potrebnu proizvodnju za cijelo stanovništvo. A kako bi tu ispalo da bi to debelo išlo na ruku velikim zemljoposjednicima, očigledno je da se neko rješenje moralo postići. Možemo na to gledati kao na krivo rješenje ili kao na nužno rješenje.

Međutim, što je danas? Seljaci su mnogi zaduženi i ostati će bez svojih posjeda jer su nasjeli na američki san. To su ta nerealna očekivanja u sadašnjem kapitalizmu. Dobiješ kredit, digneš kapacitete proizvodnje i misliš da ćeš lijepo slagati pare u slamaricu. A računica kaže da to ne bu išlo jer te pare moraju od nekud doći. A to ima i svoje posljedice - ove aktualne probleme sa selom.

Ovo zbilja ozbiljno pišem i nije provokacija i navođenje na pogrešno rješenje.

Ali možda je i to bolje (inflacija) od ovog bezglavog državnog zaduživanja. Inflacija je kao dodatno oporezivanje svih građana. 'Snalažljivi' pri tome u inflaciji ne plaćaju ništa (neki čak i zarade na inflaciji), dok oni manje snalažljivi ('na dnu hranidbenog lanca') plate sve. Uglavnom pravi uzroci i jednog i drugog stanja su vrlo jednostavni i isti: država troši puno više nego što smije.

Ovo je točan zaključak. Inflacija je manje zlo od nelikvidnosti i besparice koja završava bankrotom. Inflacija u SFRJ je bila i posljedica kombinacije primarne emisije i kredita u banaka. I premda su se krediti dosta teško dobivali, a sad znate i zašto - da se ne rasplamsa inflacija, zato je dobro funkcionirala kasa uzajamne pomoći. Inflacija ti je pomogla da vratiš manje, a da nisi nikom ukrao.

Svi, a ne samo poljoprivrednici moraju shvatiti kako se dolazi u besparicu.
1. Osnovni problem je korištenje kredita umjesto realnog novca.
2. Drugi problem je vanjsko zaduživanje faktički za sav novac u državi.
3.Treća stvar je deficit u trgovanju sa inozemstvom.

Kako seljaci neće tražiti da se državne financije učine održivima, ne znam kako će se moći riješiti parcijalno njihov problem? Znam da to nije briga seljaka, ali bi morali da pokažu barem inteligenciju da shvate da je seljački problem samo posljedica, a da je pravi uzrok problema u gornje 3 točke.

Spremajte si ove moje postove na hard disk. Vidjeti ćete da će sve biti kako pišem, ako se ne krene u rješavanje uzroka. Ako zažmirite na prave uzroke, oni neće nestati, nego će problem biti sve gori. Na poljoprivrednom forumu sam počeo pisati jer sam znao da će položaj seljaka biti sve gori i gori.

Trebate znati kako novac kola u državi da bi znali kako vam izmiče iz ruku.

Pogrešna je teorija da su veliki poticaju, koji su plaćeni velikim firmama, uzroci vaših problema. Bez tih poticaja bi propala ulaganja tih firmi. Međutim, to je borba za dio kolača koji ne objašnjava i dalje kako će se stvoriti novac za profit od poljoprivrede.

Gledajte računicu: Ako svaki stanovnik RH želi na dan spremiti jednu kunu u kasicu prasicu to zahtijeva 4500000*365 kuna godišnje novog novca u opticaju. To je preko 16 milijardi kuna. Ali za 40 godina rada je to 365*40=14600 kuna. Prema ovoj jednostavnoj računici ispada da je 16 milijardi kuna ogroman novac, ali nikakva ušteda tokom 40 godina rada. Da li sad shvaćate koliko je bitno da postoji dotok novca. Bez njega nema profita od rada, već imamo poker ekonomiju u kojoj jedni propadaju da bi drugi uspjeli. Pri tome mnogi rade bez mogućnosti da bilo što uštede.

Istina je da i danas imamo inflaciju i da će se sa emisijom novca bez duga pojaviti neka manja inflacija. Ali mi znamo od kuda dolazi ta inflacija i da je to nužno zlo. Naime, pametan čovjek će uvidjeti da produkti našeg rada nisu vječni, a novac koji uštedimo je. Prema tome, novac mora gubiti vrijednost barem nekoliko posto godišnje jer to kaže zakon ponude i potražnje. Nema šanse da naša proizvodnja i potrošnja trajno raste jer to pretpostavlja prekomjerno trošenje resursa.

Druga stvar u svemu tome je što niti jedna stranka (osim SP trenutno) ne razmišlja o temeljnim problemima održivosti financija države, ali i svih skupina stanovnika u njoj. Pri tome moram naglasti da SP ne dijeli moje stavove u vezi problema koncentracije kapitala i socijalnog društva. Nadam se da će u jesen biti osnovana nova stranka koja će imati program na osvarivim financijskim temeljima (o čemu pišem). Bez održivih financija države, nema niti održivog gospodarstva, tj. poljoprivrede.

Ovo su ozbiljne stvari o kojima ovisi budućnost svih nas u Hrvatskoj te budućnost naše djece. Održive financije omogućavaju "besplatno" školovanje, socijalno osiguranje, dovoljnu mirovinu i ostalo. Jer, ako niste znali MIO fondovi će se urušiti jer gospodarstvo propada pod utjecajem nelikvidnosti nastale korištenjem novca kao duga i uzimanjem stranih kredita.

Uskoro ćete vidjeti. Mirovine će se morati rezati. A slijedeće godine će opet biti isti problem. MiO fondovi su do sada ubili 35 milijardi kuna u države obveznice. A mi znamo da država te novce mora izvući porezima ili će se još više zadužiti. Država nam je financijski neodrživa i to je uzrok problema. Kako ćemo dati državi sve te novce i očekivati da će nam vratiti više?

Ne vjerujete mi? Evo primjera koji pokazuje da sam u pravu:

Zamislimo da imamo državu kao servis, cestara, poljoprivrednika i mlinara. Cestar je u javnoj službi. On godišnje dobiva 99 zlatnika za svoj rad. Od toga plaća hranu poljoprivredniku 66 zlatnika. Poljoprivrednik od primljenih 66 zlatnika plaća mlinara 33 zlatnika, a dio trampom u hrani. A država, da bi opet imala državni proračun 99 zlatnika svakom od njih uzima 33 zlatnika na ime poreza te na kraju opet ima 99 zlatnika za financiranje javne službe.

Eto, tu se spominje poljoprivrednik. A koliko vidimo, da bi financije bile održive bez dodavanja novca, sav profit se na kraju mora oduzeti. Zvuči poznato? Cijeli tekst je tu: https://sites.google.com/site/financijskisustav/balansirani-drzavni-proracun

još jedna od 'prednosti' inflacije bila bi da bi se nominalno zadovoljili svi zahtjevi za novcem - ali realno bi svi dobivali manje. Onda bi krenula natezanja sa sindikatima i umirovljenicima koliki je potreban porast, da se prati inflacija.... I tako u krug. Inflaciju (kroz emisiju novca) bi možda mogao opravdati da država sa tim novcem jednokratno pokrene proizvodni ciklus, a ne da ga stalno dijeli u plaće i mirovine - to nema smisla. To bi samo produljilo agoniju. Ovo stanje u kojem smo sada zorno prikazuje sliku i priliku prevelike potrošnje države, sa inflacijom to bi se samo sakrilo, i kroz inflaciju bi se svi posjednici tog novca dodatno oporezovali. Ne bi bilo tolikog uvoza jer bi strana roba poskupila preko svake mjere, ali mnogi korisnici kredita sa valutnom klauzulom brzo bi kleknuli pod teretom otplate dugova.... Zatim dolazi u pitanje konvertibilnost valute, pa onda nabava deviza za robe koje je potrebno uvesti (recimo dijelovi i energenti)...
Kada se već nema političke hrabrosti da se zauzda trošenje države možda je inflacija privremeno riješenje. Ali kako onda vraćati kreditne obaveze? Mora se napravit izvoz/nekako nabaviti devize.
Mislim da je u konačnici puno jednostavnije odrezati nekome 35%, kao što su nama odrezali poticaje. Ja se ne bih bunio da su tih naših 35 %, uz druge rezove u proračunu, doveli do toga da nam proračun bude bez deficita ove godine. Ovo sada nema smisla, jer deficit proračuna ionako je preko svake mjere. Možda nam EU lupi kaznu za to, na način da nam onemogući pristup (toliko željenim iz usta političara) fondovima EU.
Radi se ionako o politikanstvu, istovjetno onome kada su poticajima kupovali glasove, samo sa drugim predznakom. Znaju da im ruralno biračko tijelo tradicionlano nije sklono, konfrontiranjem ruralnog tijela sa gradom - pokušava se dobiti poneki politički bod. A i uštedjeti poneku kunu. Ali to ionako neće biti ni približno dovoljno da se proračun dovede u neke pristojne granice. Svi ti rezovi su premali i dolaze prekasno da bi imali ikakav značajniji učinak. Čekam samo što će biti kada se načme isplata mirovina, hoće li i to ići linearno i uz koje objašnjenje? Da li će isto biti taktika laganja i uvjeravanja da se skinulo manje nego što realno je, i da li će sebi dirnuti u plaće (kao fol solidarnost)?

Pozdrav seljacima i ministru Jakovini !
Putem medija kažu da mu policija čuva kuću u Bukovlju ?
Kuću neću napasti , ali u nedjelju planiram odvesti dio đubreta od kokoša i dio žita !
Žito može pokupiti ministar Jakovina i prodati po kunu i 5 lipa !

Fidelito je napisao/la:A što će biti sa selom, što tu predlažeš? Kolektivizacija? Zadruge? Od tih riječi ljudima se diže kosa na glavi. Mislim još se dobro sjećamo naših roditelja, djedova i baka...
Zadruga nije sama po sebi zlo, ima tu puno dobrog, ali za pošteno zadrugarenje potreban je uredan pravni sustav. Zadrugarenje bi moglo biti kvalitetno riješenje za mnoge nedaće, ali za uspješno zadrugarenje potrebno je imati svjest na drugom nivou.  

Kako je nastalo selo ?
Krčenjem šuma do početka 20 - tog stoljeća napravljene su poljoprivredne površine na kojima se razmnožavalo stanovništvo na bazi Hrvata i doseljenika Srba i pripadnika drugig stranih naroda .
Problem su hrvatske poljoprivrede 2 modela ;
A - model poljoprivrednih poduzeća ,
B - model seljačkih imanja na temelju promašenih zemljišnih zakona iz ; Beča , Beograda i Zagreba ,

Rješenja za hrvatsku poljoprivredu sam javno rekao i napisao na Forumima , napisao nesposobnim ministrima , prdsjednicima parlamentarnih partija , Tuđmanu , Mesiću i Josipoviću !
Smeće zvano Ustav RH , opisuje mogućnosti političara i seljaka !
Seljaci imaju pravo na prosvjed !
Seljaci imaju pravo javno predložiti rješenja !
Seljaci imaju pravo pokušati sakupiti 10 % potpisa birača i prisiliti režimski Sabor da raspišu Referendum za prijedloge poljoprivrednih zakona !

Fidelito je napisao/la:još jedna od 'prednosti' inflacije bila bi da bi se nominalno zadovoljili svi zahtjevi za novcem - ali realno bi svi dobivali manje. Onda bi krenula natezanja sa sindikatima i umirovljenicima koliki je potreban porast, da se prati inflacija.... I tako u krug. Inflaciju (kroz emisiju novca) bi možda mogao opravdati da država sa tim novcem jednokratno pokrene proizvodni ciklus, a ne da ga stalno dijeli u plaće i mirovine - to nema smisla. To bi samo produljilo agoniju. Ovo stanje u kojem smo sada zorno prikazuje sliku i priliku prevelike potrošnje države, sa inflacijom to bi se samo sakrilo, i kroz inflaciju bi se svi posjednici tog novca dodatno oporezovali. Ne bi bilo tolikog uvoza jer bi strana roba poskupila preko svake mjere, ali mnogi korisnici kredita sa valutnom klauzulom brzo bi kleknuli pod teretom otplate dugova.... Zatim dolazi u pitanje konvertibilnost valute, pa onda nabava deviza za robe koje je potrebno uvesti (recimo dijelovi i energenti)...
Kada se već nema političke hrabrosti da se zauzda trošenje države možda je inflacija privremeno riješenje. Ali kako onda vraćati kreditne obaveze? Mora se napravit izvoz/nekako nabaviti devize.
Mislim da je u konačnici puno jednostavnije odrezati nekome 35%, kao što su nama odrezali poticaje. Ja se ne bih bunio da su tih naših 35 %, uz druge rezove u proračunu, doveli do toga da nam proračun bude bez deficita ove godine. Ovo sada nema smisla, jer deficit proračuna ionako je preko svake mjere. Možda nam EU lupi kaznu za to, na način da nam onemogući pristup (toliko željenim iz usta političara) fondovima EU.
Radi se ionako o politikanstvu, istovjetno onome kada su poticajima kupovali glasove, samo sa drugim predznakom. Znaju da im ruralno biračko tijelo tradicionlano nije sklono, konfrontiranjem ruralnog tijela sa gradom - pokušava se dobiti poneki politički bod. A i uštedjeti poneku kunu. Ali to ionako neće biti ni približno dovoljno da se proračun dovede u neke pristojne granice. Svi ti rezovi su premali i dolaze prekasno da bi imali ikakav značajniji učinak. Čekam samo što će biti kada se načme isplata mirovina, hoće li i to ići linearno i uz koje objašnjenje? Da li će isto biti taktika laganja i uvjeravanja da se skinulo manje nego što realno je, i da li će sebi dirnuti u plaće (kao fol solidarnost)?

  Fidelito, lažete ljudima u vezi inflacije. Pa naravno da će ljudi raditi da bi dobili plaću. A ako rade imati ćemo što i kupiti za plaću. Ne znam od kuda vam te promašene ideje, jer ne nudite bolju alternativu. Naveo sam vam primjer koji pokazuje da se mora dodavati novac jer inače imamo neisplativost posla. Ne kužim uopće što ste se od svega toga zakačili za očekivanu malu inflaciju i nekakvo zadrugarstvo, kada i danas svi pričaju da se moraju poljoprivrednici udružiti. A inflaciju ionako imamo. Dakle, nema puno razlike, ali postaje financijski održivo. A vi se poslije možete dogovarati kako cijeli sustav ujednačiti da neke skupine ljudi ne bi bile izrabljivanje u odnosu na druge.

  EU fondove i RH uplaćuje. Ako uspijemo povratiti ono što ćemo uplatiti to će već biti uspjeh jer treba znati da EU birokracija ne radi za kikiriki. Netko treba platiti ekstra trošak birokrata u Briselu.

  Što se tiče sindikata, oni i danas žele više plaće za državne službenike. Oni ne beru brigu od kuda će se naći taj novac, a osobito od kuda dolazi novac da bi oni možda mogli nešto uštedjeti (kao npr. ministar uprave Bauk). Uvijek je natezanje oko raspodjele novca, ali sad znamo kako taj novac treba nastati i time postajemo svjesni od kuda dolazi naša plaća i naša moguća štednja.

  Pokušao sam e-mailovima animirati sindikalne vođe da shvate da ta njihova predstava sa prijetnjama i štrajkovima ne može riješiti njihove probleme jer ne rješavaju uzrok. Međutim, kako što su neki rekli, sindikalne vođe rade kao da su u talu sa političarima. Nije njih briga za radnike i dugoročno blagostanje. Oni rade sve silom i lijepo žive, a običnim radnicima se upropaštava život jer nemaju posla, ne plaća im se i rade za niske plaće.

 Dajte, barem vi sa sela uključite mozak i sagledajte situaciju u cijelosti. Jelda da svi plaču da žele imati profit od toga što rade. I poduzetnici i radnici i seljaci i ostali. Jel svi žele da imaju posao i da imaju mirovinu koja će im biti dovoljna. E pa za to treba raditi, a monetarno treba podesiti da rad svih može plaćen.

  Tvrdim i dokazujem da rad svih sada ne može biti plaćen i to svi vidimo. A uzrok sam već napisao - korištenje novca kao duga koji za sobom vuče sve posljedice i nagomilava ih. Sada kad se ne želi platiti rad seljaka na proizvodnji pšenice, to je isto kada radnicima daju plaće od kojih ne mogu živjeti. Netko bere silne pare i sve nas ekonomski izrabljiva. A to radi preko banaka koje stvaraju novac kao dug, preko države koja im to omogućava i ne stvara novac bez duga te vodi pogrešnu vanjsku politiku koja uništava i selo i industriju.

  Ovi problemi nisu samo u RH. Čitajte što rade francuski uzgajivači jaja: http://www.business.hr/dogadjaji/francuski-poljoprivrednici-unistili-100-000-jaja . Oni su se napregli da proizvedu puno jaja i da imaju profit, a otkupljivači im ruše cijenu. Poznato? To je ista priča. Zakon ponude i potražnje kod korištenja novca kao duga radi tu selekciju koju spominje Fidelito. A ona izgleda praktično ovako:
1. prvo se sve uvali u kredite
2. onda se počne spuštati cijena otkupa
3. onda više nema zarade
4. onda radiš sa gubitkom i još izgubiš djedovinu

Pa dobro, jel to izbor ili je inflacija ipak manji problem. Inflacija kod emisije novac je manji problem od događaja koje sam naveo gore. Inflacija je tada pokazatelj koliko stagniramo sa povećanjem produktivnosti. Ako nema povećanja proizvodnje imamo veću inflaciju. A ako povećamo proizvodnju, tada je neće biti. I to pod uslovom da proizvodnja bude prodana. A da bi prodao povećanu proizvodnju po istoj cijeni treba ti više novca. Čitajte pažljivo članak. Jel tamo piše da žele smanjiti proizvodnju da bi cijena narasla. A zašto? Jer tržište ne može kupiti toliko jaja po većoj cijeni - nema novaca za to. Tj. prekupci moraju zaraditi.

Prema tome, inflacija nam nije problem. Problem je ako cijene počnu rasti brže od zacrtane inflacije ili ako podbaci proizvodnja. Rast cijena je nešto što je u biti pokušaj da se zagrabi jače iz onog viška novca koji će se dodati u sustav. Prema tome to može biti ili potreba ili pohlepa. Ako se budemo ravnali prema pohlepi, onda ne možemo govoriti o zajedništvu nego o hodi divljaka i zakonu džungle. Jbg., onda nam ni ne treba emisija novca. Nije novac za barbare. Jer posezanje za tuđim produktom rada je krađa i otimačina. Pa tako i treba gledati na sve koji precjenjuju svoj rad u odnosu na druge - kao na obične pljačkaše.

prosvjed ljudi, prosvjed

 Svima korisnicima državnog proračuna,od premijera do seljaka(seljaci barem pune proračun)uskratiti jednako i nitko od seljaka se nebi bunio.Trabunjanje ministra o konkuretnosti,produktivnosti su gluposti,jer danas seljak sa većim prinosom(još su veći i ulazni troškovi) ostvaruje samo veći gubitak.Teško mi je shvatiti,ali vidim da ima i zadovoljnih seljaka.Imaju poticaj znatno manji od Europskog,a ulazne troškove veće(PDV 25%) i nose se sa zapadnim poljoprivrednicima.Prema tome su oni svjetska poljoprivredna elita.(kapa dole,moj naklon).Nameće se riješenje:neka pišu ministru,možda sastave listu ili se udruže(npr. mogli bi se zvati DRUŽBA PERE KVRŽICE)i odreknu se svojih 37%.Tako bi ministar možda nakupio za ovu nesposobnu "manjinu" što prosvjeduje,pa da i mi preživimo.Postali biste junaci koji su spasili proračun,a mogli bi nam i koje predavanje održati,da nebudemo stalno tupavi. 

Jučer otvoren punkt u Otoku!

deere power je napisao/la:prosvjed ljudi, prosvjed

Tvoj traktor je na cesti.

opg biotrava je napisao/la: Svima korisnicima državnog proračuna,od premijera do seljaka(seljaci barem pune proračun)uskratiti jednako i nitko od seljaka se nebi bunio.Trabunjanje ministra o konkuretnosti,produktivnosti su gluposti,jer danas seljak sa većim prinosom(još su veći i ulazni troškovi) ostvaruje samo veći gubitak.Teško mi je shvatiti,ali vidim da ima i zadovoljnih seljaka.Imaju poticaj znatno manji od Europskog,a ulazne troškove veće(PDV 25%) i nose se sa zapadnim poljoprivrednicima.Prema tome su oni svjetska poljoprivredna elita.(kapa dole,moj naklon).Nameće se riješenje:neka pišu ministru,možda sastave listu ili se udruže(npr. mogli bi se zvati DRUŽBA PERE KVRŽICE)i odreknu se svojih 37%.Tako bi ministar možda nakupio za ovu nesposobnu "manjinu" što prosvjeduje,pa da i mi preživimo.Postali biste junaci koji su spasili proračun,a mogli bi nam i koje predavanje održati,da nebudemo stalno tupavi. 

Lupetanje o visokim ili niskim prinosima nema puno veze sa puno važnijom stvari - a to je ostvarenom zaradom. I iz te činjenice se vrlo lijepo vidi da ministar, kada priča o 'stanju u poljoprivredi', (kao i velika većina njegovih sugovornika) nemaju puno veze sa onim o čemu pričaju. To je katastrofa. Smatra se, da kao obavezno visoki prinosi (intenzivna proizvodnja) obavezno nose i nekakvu visoku zaradu, ali to uopće nije točno. Prinos treba biti optimalan (kao i agrotehnika) u odnosu na uvijete u kojima je proizvodnja ali tako optimiziran - da se pokuša ostvariti maksimalna zarada. Jer, naposljetku živi se od zarade, a ne od prinosa ili rada (točnije treba ostvariti maksimalan mogući višak vrijednosti). Dok te, inače vrlo jednostavne, činjenice ne usvojite (skupa sa vrlim nam ministrom) - nećete shvatiti bit problema.

Druga bitna stvar je da ne pristanete na političku igru podijele sela i grada koja se podmuklo podmeće, kroz laganje, kako smanjenje poticaja iznosi 7.5%. Političari dobro znaju da će podijelom lakše ovladati situacijom, da im se dignu svi odjednom - gube kontrolu u državi i naposljetku vlast. I zato se inzistira na providnom laganju i podjeli. Treba natjerati ministra da prizna da je lagao. Eto nama Hebrangovog mladog padawana.

Kako se nadalje navodi, financijska omotnica za izravna plaćanja dogovorena je još tijekom pregovaračkog procesa RH s EU-om, a ona iznosi 373 milijuna eura, čime je RH zadržala postojeću razinu izravnih plaćanja. Dakle, 373 milijuna eura (oko 2,8 milijardi kuna) maksimalno je dopušten iznos koji hrvatski poljoprivrednici mogu ostvariti za izravna plaćanja. Ako su sredstva državnog proračuna manja od omotnice, vrijednost plaćanja proporcionalno se umanjuje – što predstavlja financijsku disciplinu, mehanizam koji se primjenjuje u RH i EU već nekoliko godina. JEDAN OD CITATA Dakle LAŽOVINA kaže da novaca nema i dobijamo ništa' Jednostavno zar ne ?

Ako su sredstva državnog proračuna manja od omotnice, vrijednost plaćanja proporcionalno se umanjuje – što predstavlja financijsku disciplinu, mehanizam koji se primjenjuje u RH i EU već nekoliko godina.

pojasni kako to sredstva državnog proračuna mogu biti manja od omotnice... proračun je preko 100 milijardi kuna, a u poljoprivredu se sljeva ispod 3 milijarde?

Kada bi ljudi znali cjenu suncokreta i kukurza koja će biti u otkupu, mislim da bi se puno više ljudi odazvalo na prosvjed.

Ovo je stvarno opća katastrofa....

Nevrijedi ništa osim podrške prosvjedima i tražit naša prava vezana za poticaj.

1,8-2,2 kn 1kg/suncokret
0,7lipa kg kukuruz
čista pušiona

Pa ja sam samo kopirao što piše na AG portalu ??

DF 95 je napisao/la:1,8-2,2 kn 1kg/suncokret
0,7lipa kg kukuruz
čista pušiona

Pa to da...

I onda još kad opet isplate ovako umanjen poticaj kako ćemo mi sijat i sve ostalo plaćat?

Fidelito je napisao/la:
Lupetanje o visokim ili niskim prinosima nema puno veze sa puno važnijom stvari - a to je ostvarenom zaradom. I iz te činjenice se vrlo lijepo vidi da ministar, kada priča o 'stanju u poljoprivredi', (kao i velika većina njegovih sugovornika) nemaju puno veze sa onim o čemu pričaju. To je katastrofa. Smatra se, da kao obavezno visoki prinosi (intenzivna proizvodnja) obavezno nose i nekakvu visoku zaradu, ali to uopće nije točno. Prinos treba biti optimalan (kao i agrotehnika) u odnosu na uvijete u kojima je proizvodnja ali tako optimiziran - da se pokuša ostvariti maksimalna zarada. Jer, naposljetku živi se od zarade, a ne od prinosa ili rada (točnije treba ostvariti maksimalan mogući višak vrijednosti). Dok te, inače vrlo jednostavne, činjenice ne usvojite (skupa sa vrlim nam ministrom) - nećete shvatiti bit problema.

  Ovo podebljano bi rekli tehnika pohlepe koju ne možete provoditi bez orgnanizacije velike većine na tržištu. Poznata udruga koja ima istu svrhu je OPEC.

  Međutim, za čudo ne pobijate opg biotrava da se radi o tehnici zavadi pa vladaj, nego još potičete idejom zagrabi pa uzmi. Slažem se da poljoprivrednici trebaju imati profit od rada, ali u biti nije istina da novca ima. Situacija je kao da natežete mali pokrivač između puno spavača. Svatko vidi da pokrivača ima, ali nekim čudom ne vidi da ga nema dovoljno i za sve ostale.

  Ovdje ću navesti primjer koji će možda malo pojasniti stvari.

 Zamislimo da je Todorić uspio pokupovati sve firme u Hrvatskoj. Eto ostvario mu se san. Svi u Hrvatskoj rade za njega - poljoprivrednici, prodavači, prosvjeta, vojska, građevinari, itd. Također i svi trošimo kod Todorića svoje plaće. Uvoz i izvoz imamo u balansu te nam ne utječe na količinu novca.

  Ako Todorić ima trošak, on dolazi samo od naših plaća. Prihod mu je opet naša potrošnja koja ima veze sa našom plaćom. Todorić bi mogao zaraditi jedino kada bi imao veće prihode, a manje troškove. Praktično bi to trebalo značiti da bi mi trebali trošiti više nego što primimo plaće. Kako ćemo mi trošiti više? Možemo dizati kredit kod Todorićeve banke i zaduživati se. Međutim dug ne možemo platiti, a da ipak netko ne ode u bankrot od nas samih. Višak novca za profit Todorića ne postoji.

  A sad zamislite da nekim čudom nitko ne štedi, ali i Todorić ne stvara profit. Stvar bi možda i funkcionirala. Međutim, sindikat prosvjete zaključi da oni žele veće plaće jer ne mogu baš ništa uštedjeti. Kako je moguće da jedna skupina radnika počne štedjeti? Tako što se smanji plaća drugoj skupini, a očekuje da će oni jednako trošiti kao da im i nije smanjena plaća. Jasno je da ta skupina, može probati smanjiti potrošnju, ali se time smanjuju i prihodi Todorića te on mora smanjivati svima plaće (zvuči poznato kada je u pitanju MMF). Ona jedna skupina i dalje ima mogućnost štednje. Kako plaće padaju, tako se opet smanjuje potrošnja jer ljudi nisu bedasti da uzimaju kredit koji neće moći otplatiti. To opet smanjuje prihode Todorića (baš za iznos štednje one "pametne" skupine) i tome nema kraja. Dokle god postoji štednja nekih, Todorić ne može isplatiti iste plaće, već ih mora smanjivati. Pa čak i da počne smanjivati cijenu proizvoda, neće povećati prihode dok postoji štednja nekih.

 Što je poanta iz ovoga? Da inicijativa jedne strane da ostvariti štednju u sustavu koji štednju ne može kompenzirati dodavanjem novca, vodi u privredne poremećaje. Tu je potrebna doza inteligencije da se shvati da smo svi povezani prihodima i rashodima te da se problem isplativosti rada ne rješava silom - podizanjem plaća jednoj grupi radnika, nego da je jedino rješenje u promjeni regulacije novca u državi. A da se dogovorom mora riješiti kako ćemo sudjelovati u profitu koji će biti iz novca koji se dodaje.

  Inače, štednja se prije ili kasnije može vratiti kao potrošnja te tada imamo situaciju da štednja jednih dolazi i od trošenja akumuliranog novca. To znači da će sav taj novac završiti kod onih subjekata (pojedinaca i firmi) koje su održale višak prihoda nad troškovima. Nekad su to bile naše društvene firme pa se iz tih novaca moglo graditi stanove, ljetovališta za radnike, itd. A time taj novac nije nestao, nego se samo omogućilo drugim firmama da rade i zarade. Sustav velikih društvenih firmi je stoga djelovao tako da je podizao standard radnika (jer ih je tu i najviše radilo).