Isplativost voćarenja?

U današnje vrijeme mnogi Opg-ovi , su okrenuti voćarskoj proizvodnji, gdje na relativno maloj površini exstenzivno voćarimo. Danas ipak imamo iskustva sa različitim voćnim vrstama te me zanima koja je voćna vrsta najisplativija, a ima prednosti u odnosu na druge voćne vrste.
Ovo pitanje postavljam kako bi pomogli budućim voćarima u odluci šta saditi.
Vaša iskustva????

preopširna tema da bi odgovor bio univerzalan
da pojasnim:
ako je to mandarina-u gorskom kotaru će reći -nije
ako je to maslina-slavonci će reći-nije
ako je to šljiva-otočani će reći -nije
svaki kraj ima voće koje najbolje uspijeva,ali bez navodnjavanja,održavanja...nema uspjeha
voće koje ide po principu
-posadi i beri sa ekonomskim uspjehom-NE POSTOJI

ako ništa drugo, a ono barem će pitanje lješnjaka uskoro biti demistificirano jer je unazad par godina bila jako popularna i preporučivana sadnja

činjenica je da prostora za voćare ima i ovo je sasvim dobra tema zato što u današnjim i pogotovo budućim tržišnim uvjetima, nema nam druge nego stvarati veću vrijednost po jedinici površine/gospodarstva

u svojoj blizini imam mali dućan koji pokriva susjedne ulice...ove zime nam došlo pa trošimo suve šljive odatle, trgovkinja kaže da dva džaka rinfuze tjedno proda...eto ideja

onako odoka bih preporučio i marelice iako znam za poteškoće oko uzgoja...voće kojeg nikad nema preveć u ponudi, a ima i širok spektar upotrebe

uzgajati treba prije svega prema području u kojem se nalazimo i sastavu zemlje.

Sramota je da se suhe šljive koje admin spominje uvoze iz Turske, kao uostalom i većina ostaloga sušenoga voća. Kod kretanja u voćarsku proizvodnju bi bilo dobro najprije razmisliti o nekoj preradi, jer ćemo svježe voće teže prodati i mogući su veliki gubici.

Za proizvodnju voća ukoliko želimo biti interesantni na tržištu bilo kojem od velikih kupaca (trgovački lanci idr.) moramo imati ogromne količine, a mislim da nitko od nas to ne može proizvesti. Izlaz bi bio udruživanje voćara u udruge, zadruge ili kako već hoćete i zajednički nastup na tržištu.

da slažem se tratinčice, obavezno u neki klaster.To su već postigli sa jabukom, jeste da ide sporo al ipak se krenulo sa mrtve točke.Jabuka se pokazala kao dosta isplativa voćna vrsta ,mada traži dosta ulaganja naročito prilikom nabavke sadnica ( ako govorimo o knipu) , pa godišnja zaštita, proreda, i da ne nabrajam dalje.

Breskvar bi bio ljut ako ne spomenemo breskvu i nektarinu kao sezonsko voće, ( manja ulaganja po sadnici, te program zastite jeftiniji...) ali izbirljivija što se tiče terena nego jabuka.

Marelice strašno zahtjevne što se tiče terena, apopleksije, proljetnog izmrzavanja i nebi vjerovali, na veliko se otkupljivala u Plodovi fructus za samo 7 kuna!!!!

Evo i dobrog primjera , zvonis1 će sigurno znati, firma Ricardo iz Osijeka otvara pogone za proizvodnju soka i sušenje voća u Dardi vrijednost ulaganja 20 mil kuna.

I još nešto što me zaintrigiralo ovih dana a pročitao sam baš na forumu, proizvodnja bobičastog voća , brusnica te naročito aronija. Ovo voće ima svoju budućnost i kod nas, samo što malo znamo o tome.

meni kao voćaru amateru, nikako nije jasno zašto je 7 kn/kg alarmantno malo za marelicu

Bitno je prije nego uđeš u proizvodnju ocijeniti da li imaš uvijete ili ne. Barem one osnovne uvijete (klimatske i tlo) moraš imati zadovoljne da se krene u neku proizvodnju. Možda se i neki uvijeti mogu umjetno stvoriti ali to obično dosta košta, (pa se na kraju ne isplati). To znači za marelicu (kao i za sve drugo voće i drugu proizvodnju) je jednostavno: ako imaš dobre uvijete 7 Kn je (vjerovatno) dobra otkupna cijena (na veliko). Ako nemaš uvijete - vjerovatno i 15 Kn bi bilo malo.

Marelicu ne bi hvala na kontinentu nikad. Amater sam imam između ostalog 3 marelice i popiju mi krv. Kao da se lijepe bolesti i nametnici na njih.

Primjetila sam da nisu otporne biljke iz svih rasadnika. U nekim rasadnicima sadnice vjerojatno nisu na vrijeme ili pravilno preventivno tretirane i kad se zasade krene po zlu.

Sa breskvom, imam isto tri, imam puno manje brige nego sa marelicom i stoga sam zaključila da je marelici mjesto u nekim drugim krajevima. Jedino si još želim nabaviti starinsku marelicu i to ću negdje u nekom zapuštenom voćnjaku uzeti zdravu grančicu za cijepljenje. Te nekadašnje marelice su rasle nebu pod oblake, ali sa njima nije bilo brige.

Tratinčica je napisala:

Te nekadašnje marelice su rasle nebu pod oblake, ali sa njima nije bilo brige.


je ima ih i kod nas u selu još uvijek,jedino što niko ne govori o tome da ih je bilo na stotine zasađeno a ostalo njih par pa o njima svi pričaju

evo još par slikica

Fidelito je napisao:
Ako imaš dobre uvijete 7 Kn je (vjerovatno) dobra otkupna cijena (na veliko). Ako nemaš uvijete - vjerovatno i 15 Kn bi bilo malo.

Pa baš zbog toga što je marelica ipak voćna vrsta koja traži izbor terena, voli južne expozicije, pati od apopleksije i što je najznačajnije voćna vrsta za kojom se ima strašna potreba oćete svježa, sušena, za pekmez, kompot, sok, a i kad pogledate strukturu posađenih površina u odnosu na ostale voćne vrste svaga 10%.

Baš zbog toga i treba biti neka korektnija cijena, nemora biti 15 kuna , nek bude 10 kn.

ima voćnjaka u mojoj blizini gdje se u zadnje 2-3 god osušilo oko 70% kajsija,a za cijenu,svejedno je seljak zadnja rupa na svirali,prodam je na veliko po 8kn a ona u konzumu 20kn ,jedino me boli što ovi što je kupuju misle da su proizvođači bezobrazni pa ne znaju koliko bi tražili novaca

Proizvođača uvijek oderu bilo u kojoj grani privrede, dok trgovac obere vrhnje.

tratinčica je napisao/la:Proizvođača uvijek oderu bilo u kojoj grani privrede, dok trgovac obere vrhnje.

Pa ko je onda tu kriv, proizvodjac koji se nezna postaviti prema trgovcu i traziti fer cijenu za svoj proizvod ili trgovac kojem je u interesu kupiti sto jeftinije a prodati skuplje. naravno proizvodjaca muce mnoge brige, a najvise nedostatak kapitala za ulog u prvenstveno skladistenje (hladnjaca) i pogone za preradu.

vocarstvo je definitivno najisplativiji oblik poljoprivrede ali trazi i najveca ulaganja i puno puno rada i znanja, a mislim da ni povrce ne zaostaje, ali ono trazi jos vise rada od vocarstva.

U Hrvatskoj se samo mandarina proizvodi dovoljno za nase potrebe, tako da, bilo koje voce da se posadi mora naci put do kupca, naravno treba malo i trgovacke spretnosti da se proda sto prije i po sto boljoj cijeni.

jos bolje rjesenje od zadruga bi bilo udruzivanje malih proizvodjaca s ciljem boljeg plasmana i raznovrsnije ponude. na nacin da zajedno otvaraju maloprodajne radnje (najbolje u vecim gradovima) i na policama drze svoje proizvode ( neko proizvodi voce, neko povrce neko sir, neko vino itd). i u takvim ducanima proizvodjaci bi mogli diktirati svoje cijene, a o kvaliteti ne treba raspravljati jer takva roba se nigdje u gradu nemoze kupiti. naravno treba poraditi i na svojoj preradi, skladistenju, ambalazi , marketingu...

naravno ne moze se sve prodati kroz maloprodaju nesto treba i na veliko otic, ali ovakvim nacinom poslovanja vise nismo ovisni o velikim otkupljivacima nego oni postaju ovisni o nama i mi diktiramo cijenu, a ako im je preskupo, evo nas dogodine u EU, pa cemo bez problema dobit ciljanu cijenu u Njemackoj, Austriji, Nizozemskoj ....

E elsale fina teorija ali mi živimo u hrvatskoj gdje sve pada u vodu i ništa nije onako kako se čini,probaj prodati neki proizvod po cijeni kojoj ti hoćeš(čitaj isplativo za proizvođača,znači i sa uračunatim radom,amortizacijom,doprinosima,porezima,zaštitom...) nema šanse,sve je to samo životarenje od danas do sutra,
dali će biti bolje sa ulaskom u eu ,ne neće javascript:emoticonp('')

s takvim razmisljanjem ni necemo ici naprijed.
ja svoju robu nedam ispod cijene pa makar sav urod svinjama bacio, preko mojih ledja se nece bogatiti nikakav novopeceni tajkuncic i ratni profiter.

nasi politicari i "poslovne elite" svjesno i namjerno unistavaju svaku volju za rad vec 20 godina, nude nam samo jedan put, put ropstva i rada za njih, za malu placu, za prezivljavanje, taman toliko da prezivimo do iduce bijedne place koju nam nude. namjerno se vec 20 godina gura teza da je u Hrvatskoj nemoguce posteno raditi i zaraditi, stavlja se pred nas osjecaj beznadja, osjecaj da iz toga nema izlaza.
i mora im se priznat da su uspjeli.
ova zemlja je na koljenima, ljudi su posvadjani , zaduzeni, bez ikakve nade u bolje sutra.

ja ipak mislim da se moze radit ali nam treba postenje i zajednistvo kao nikada do sad. zasto nas 10 nebi dalo svak po 1000 E pa da izgradimo hladnjacu, pa da za dvije godine izgradimo pakirnicu za 10 vrsta voca ili povrca.
nazalost realnost je takva da se nebi novci ni skupili vec bi svadja i jal nastali, to se mora promijeniti inace nas nece biti.

kako imamo mala gospodarstva nemamo sanse konkurirati velikima kako u kolicini tako i u cijeni. nasa sansa je samo najkvalitetnija ( po mogucnosti ekoloska) roba i raznovrsnost (koju mozemo postici udruzivanjem) i PRERADA, moramo stvoriti dodanu vrijednost na nas proizvod i ponuditi Europi ono sto oni nemaju, domaci ekstra kvalitetni proizvod. takav proizvod ce vrlo brzo pronaci put i do najbogatijih stolova Europe i Amerike i teglica takvog proizvoda ce kostati 20 a ne 2 dolara.

ma u pravu si ,ali ja sam govorio o realnosti kod nas,i ja sam optimista i nadam se boljem jer inače ne bi razmišljao o proširenju nasada,
a što se tiče hladnjače,tu je već veća filozofija oko toga,

ako nije tajna šta imaš od voća ili sa čim se baviš

Nije tajna. Mozes sve pogledati na mojoj stranici , link je ispod imena.

imam dva hektara pod aronijom, i ove jeseni smo dodali ( za probu i dodatak proizvodima) po 50 grmova crvene , bijele i crne ribizle i joste.

planiram jos jedno dvije tri vrste posadit (sve bobicasto voce) , imam jos jedan hektar dobre zemlje, u pripremi je. tu se jos dvojim izmedju ogrozda, vucjeg trna i kozje krvi.

sto se tice stablasica tu sam u deficitu pa bi svakako posadio barem po 20 komada krusaka, sljiva, dunja, bazge, drenjka, visanja ... ali to ce isto sluziti za dodatak u proizvode i kombiniranje okusa sa osnovnom kulturom - aronijom.
nadam se uskoro da cu imati vise vremena pa bi komercijalizirali neke nasade maslina od zeninih pa i maslinovo ulje stavit u ponudu, mozda i dodati malo smokava, zizule i rogaca.

radimo svoju preradu, znaci sokove, suseno, caj, pekmeze, likere, u buducnosti mozda vino i rakiju i jos neke proizvode. sve sto radimo, radimo ekoloski i nadam se da cu dogodine i dobiti eko markicu.

fino,svaka čast za pohvalu

elsale rekao:

imam dva hektara pod aronijom,

to sam upravo čekao da čujem , jer me strahovito zanima aronija o kojoj sam dosta čitao ovih dana.

U kojoj su godini tvoje sadnice, koji je razmak sadnje ( tvoj) sadni materijal, imas li iskustva o sortama ili si posadio čega je bilo u ponudi, koja je računica oko branja i jeli se sve bere odjednom ili u etapama.

2 hektara uopce nije malo, računajući razmak između redova i u redu ( 4x2) to bi moglo biti 1250 kom po ha.

kako je sa radnom snagom??? koliki je period berbe. Da li se isplati vise aroniju preraditi u vlastitom domaćinstvu ili predati nekom kupcu ( hlad, podravka, plodovi fructus etc.)

i na kraju volio bih to vidjeti u živo ( nasad), moželi te se posjetiti??

moje prve sadnice su posadjene 2009. u proljece. bile su dvo i trogodisnje. sada smo blizu 3000 komada, a nesto je sadjeno i na jesen, nesto sitno i u proljece 2010.

prvi vocnjak je sadjen na 2 i pol metra razmak izmedju redova i metar izmedju biljaka, i nazalost to je premalo jer aronija naraste dosta velika.

u drugom vocnjaku sam napravio istu gresku i stavio opet 2 i pol metra izmedju redova, ali sam isao na dva metra izmedju biljaka radi lakseg odrzavanja oko grmova ( kosenje, pljevljenje)

strani podaci govore o 4 metra izmedju redova i to je minimalno ako se zeli strojno u buducnosti brat. a izmedju biljaka ide na metar ako ce se strojno brat ili moze vise ako ce berba biti rucna.

sorte imam viking i nero. vecina svjetskih plantaza je pod nerom i njega ima za kupiti i kod nas. mislim da se same sorte ne razlikuju previse i nije toliko bitno koju cete posaditi.

berba se radi odjednom, ali se moze otegnuti i preko mjesec dana jer plod ne opada sa grane i ne susi se, naravno ako nije susa.

zasad nismo uzimali radnu snagu, vec prijatelji i rodbina, ali ce u buducnosti trebati, ili nabaviti kombajn, onda su potrebna tri do cetiri covjeka.

mi smo zasad odustali od velikih otkupljivaca zbog cijene, kolicina i drugih stvari tako da sve preradimo u vlastitom domacinstvu.

nasad cete moc vidjeti na proljece, otvorit cu vrata svima dva tri puta tokom proljeca, mozda i pod komercijalnim uvjetima, jer je puno upita za gledanje.

iako svugdje pise da aronija uspijeva na gotovo svim zemljistima, shvatio sam da dobre rezultate daje samo na humusnim tlima, plodnim zemljistima. ako je kvaliteta zemlje losija onda dosto sporo raste i ulazi u rod. takodjer treba osigurati navodnjavanje ako se zeli imat kvalitetan i stalan prinos.

hvala ti na ovim odgovorima, pomoći će pri odluci o sadnji općenito o uzgoju.

Da li je cijena kod vele trgovaca uvjetovana količinom
ili se opet susrećemo s ucijenama prilikom otkupa.

Kako plasiras svoje prerađene proizvode na tržište, i jesi li zadovoljan s cijenom
u odnosu na uložen rad???

Uvijek je cijena uvjetovana količinom, bar koliko ja imam informacije.