Srpski seljak zavidi hrvatskom rataru

Srpski seljaci ne kriju da zavide ratarima iz Hrvatske, bar kada je o državnim subvencijama riječ. Jer, poljoprivrednik iz Srbije koji će na hektaru zemlje ove jeseni zasijati pšenicu može se nadati državnoj potpori od 14.000 dinara ili oko 130 eura, dok njegovog “kolegu” iz Hrvatske država subvencionira sa 300 eura po hektaru.

imaju nešto jeftinije inpute od nas pa uspijevaju preživljavati, ali ako nastave sa tako niskim subvencijama vlo uskoro očekuju grdi problemi i državu i seljake
(naravoučenje: živi bili pa videli)

Evo jedno moje paušalno mišljenje nemaju razloga biti ljubomorni.

Manjak u poticajima vrlo dobro amortizira puno bolja i rodnija zemlja nego kod nas,automatski imaju puno manja ulaganja,od obrade,gnojidbe i sl.Većina u Vojvodini ne zna što je tanjurača jer ore u jesen i drljačom ili sjetvospremačem u jednom prohodu pripreme tlo i siju.

uz zemlju koja slovi za jednu od najplodnijih na svijetu država im daje i povrat kapitalnih ulaganja od 30% što je po meni dosta značajno jer pojeftinjuje nabavu strojeva

e sad ćemo vidjeti kolko će ta kapitalna potrajati

Mogu biti ljubomorni samo na to da su se naši seljaci fino prorijedili a njihove to tek čeka . To će biti mučan posao za živce , ljude , obitelji . Kao što sam već rekao u mojem selu imaju četiri poljoprivrednika odnosno tri ratara i jedan stočar koji između sebe obrađuju najmanje 700 ha zemlje . U njihovim selima bude recimo 60 poljoprivrednika sa ne tako puno više zemlje za obradu nego u gornjem slučaju .

Po Vojvodini selo još živi i nekako opstaje ali južna Srbija će ostati bez sela.Ima sela po Vojvodini, konkretno u Banatu (Granični pojas sa Rumunijom ) koja su takoreći spala na nekoliko staračkih domaćinstava.Subvencije za kupljenu mehanizaciju od 30 ili 40% za traktore su ove godine prvi put uvedene ali mnogi koji su konkurisali nisu prošli na konkursu.

Nemaju nam na čemu zavidjeti. Poticaji nisu sami sebi svrha, a njihova svrha nije niti da netko opstane usprkos svojoj neefikasnosti (kao netko će malom proizvođaču 'malo pomoći' pa će se on odjednom pretvoriti u profitabilnog i naprednog, svjetskog, poljoprivrednika koji može konkurirati na svjetskom tržištu hrane). Tako stvari ne funkcioniraju u realnom svijetu, potrebno je napraviti nekakvu selekciju tko je što realno sposoban raditi. To se ne radi dekretima, zabranama ili da netko sa Pantovčaka odlučuje tko će biti u krugu '200 obitelji' koje će drmati zemljom. Svrha poticaja je da se unaprijedi proizvodnja (tehnološki, kvalitetno, produktivno) i samo se u te i takve isplati ulagati. Sve ostalo je bacanje novaca kojih baš i nema (i nikada ih neće niti biti ako se tako budemo razbacivali ekonomskim resursima). I sa poticajima samo velikim proizvođačima netko bi neminovno otišao u bankrot - to je prirodna stvar - ne mogu svi uspijeti u svojim naumima i nije to nikakva društvena katastrofa. Društvena katastrofa je kada 5 ili 10 godina potičeš neku granu, potrošiš na to desetke milijardi kuna i onda ti na kraju 90% tih koje si poticao - propadnu. Takvi poticaji su promašaj iz više razloga, prvo potrošio si državnu lovu koja nije donijela napredak, drugo zajebo si ljude jer su mnogi ušli u investicije koje ne mogu otplatiti (dao si im lažnu nadu da ćeš uvijek pokrivati njihove dubioze, loše procjene i elementarne nepogode). Da ne govorim o raznoraznim popratnim 'financiranjima i organizatorima proizvodnje', onima koji izrađuju 'studije' po sistemu copy-paste koje su 'potrebne' ' radi europe' i za to uzimaju lijepe novce (i mnogim drugim stvarimakoje se dešavaju). Koliko samo godina već slušamo o tome kako 'iduće godine poticaj neće moći ostvariti oni koji ne uđu u sustav PDV-a', ali uvijek se neki izbori ispriječe tome. Jedina konstanta, čini se, u svemu tome je državni dug koji se povećava kao velika snježna gruda koja se kotrlja sve brže niz padinu.... Jao si ga onom koga ta gruda pregazi....

Nemaju šta biti zavidni jer poticaj nebi trebao biti "socijalna pomoć" već upravo ono što ime samo kaže da bi trebalo poticati na poboljšanje proizvodnje

Sad ako želu da im poljopriveda postane socijalni slučaj kao i kod nas onda imaju dobar primjer kako do toga dovaesti

@fidelito, 100% potpisujem.
A glede teme, srpski seljek zivi u jednom okruzenu gdje je prosjecna placa koliko eura? U Hrvatskoj je to oko 720 Eura.

Smiljan je napisao/la:@fidelito, 100% potpisujem.
A glede teme, srpski seljek zivi u jednom okruzenu gdje je prosjecna placa koliko eura? U Hrvatskoj je to oko 720 Eura.

smiljane sam malo,ti govoriš o prosječnoj plaći u zagrebu koja je i veća od tih 720€ i o plaćama državnih službenika ali u ostatku zemlje je ona minimalac,vjeruj mi znam jer sam ovo ljeto obavljao praksu u fini gdje sam knjižio račune od firmi i 80% plaća je bilo između 2000-2700 kn,ove ostale nisu bile preko 5000kn

pa prosjek plate je dobar zbog toga sto ima njih u zg koji dobijaju dobre a da ne spominjem politicare ali u ostatku zemlje ta cifra uglavnom ne prelazi 3000kn pa ajd ti zivi s tim mjeseca dana, tako da je prosjek takakv kakav je, ljepo zvuci kad se politicar hvale ali u stvarnosti to nije ni blizu tako

ne znam zasto bi nam oni zavidili, kod njih je proizvodnja skoro duplo jeftinija a da ne pricam o zemlji kojoj gotovo da i ne treba gnojiva a moze se orat drvenim plugom, isitna ta cifra od 300 njima fino zvuci naspram njihovih 130 ali oni za tih 130e gotovo d amogu kupit vise robe nego mi sa 300 tako da nismo mi u nikakvoj prednosti

Ivane, da ima placa po 2000 kn ali prosjek drzave Hrvatske (NE Zagreba) jest oko 5200 kuna, oko 720 Eura (pusti na stranu politiku).
Koliki je sluzbeni prosjek placa u Srbiji? Mislim da nije preko 300 Eura. Ili da se uzme GDP(BDP) ili neki drugi parametar... neznam sluzbene podatke, ali znam da su cijene npr. hrane u Beogradu manje za barem 30-40% nego u npr. Zagrebu , da su mirovine u Srbiji manje za jedno 50% itd itd. Odnosno sto hocu reci, da su pretpostavljam inputi u proizvodnji manji u Srbiji nego u Hrvatskoj, tako da ne vidim razloga da srpski seljak bude zavidan hrvatskom. Isto je i sa radnicima. Tesko je usporedjivati dvije drzave samo po jednom parametru-poticajima.
Isto tako, nije isto 100 Eura poticaja po sto ja znam hektaru u Vojvodini i 100 Eura poticaja po hektaru u Pirotu. (Kao uostalom i u Hrvatskoj, a mislim da su razlike u Srbiji vece nego u Hrvatskoj)

Jedan primjer razvijenosti drustva je upotreba kartica. U Srbiji je to maltene nepoznat pojam.

Ivane, da ima placa po 2000 kn ali prosjek drzave Hrvatske (NE Zagreba) jest oko 5200 kuna, oko 720 Eura (pusti na stranu politiku).

slažem se ja s tobom u potpunosti ali samo hoću istaknut da daj prosjek popravlja zagreb a u ostatku zemlje su plaće minimalc,uvjerio sam se iz prve ruke

Jedan primjer razvijenosti drustva je upotreba kartica. U Srbiji je to maltene nepoznat pojam.

i bolje da je tako jer su kartice glavni krivac za prezaduženost građana jer im omogućuju život iznad njihovih mogućnost i omogućuju im da kupuje stvari koje im nisu nužno neophodne za život

meni se najviše sviđa gotovina jer koliko imaš toliko trošiš i nikom nisi dužan kamate,koje su ionako prevelike