I obiteljska gospodarstva mogu u predstečaj?

Pa ko voli nek izvoli u stečaj  

Prema podacima FINE, od 01. listopada 2012., kada je na snagu stupio Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, pa do sada, broj predstečajnih predmeta, dostigao je gotovo 9.000. Iznos prijavljenih obveza je 81,1 milijardu kuna, a broj zaposlenih prema prijavi dužnika, veći je od 66.000.
Plan financijskog restrukturiranja prihvaćen je za 457, dok je nagodba sklopljena u 2.300 predmeta. Riješeno je, piše Glas Slavonije oko 8.000 predmeta, uključujući i odbačene prijedloge za otvaranje postupka nagodbe, kao i one obustavljene. U radu je oko 1.000 predmeta.
301 predstečajna nagodba otpada na farmere

U Slavoniji je u fazi predstečaja 301 tvrtka ili pojedinac koji se bave poljoprivredom i o kojima ovisi 1.900 radnika.
Gledajući po županijama, na pet slavonskih odnosi se približno 1.500 predmeta predstečajnih nagodbi, što je šestina ukupnog broja. Prema djelatnostima, najviše je predstečajnih predmeta u trgovini na veliko i malo, slijede građevinarstvo i prerađivačka industrija, a poljoprivreda, što uključuje i šumarstvo te ribarstvo, na svojevrsnoj je sredini ljestvice s 301.-im predstečajnim predmetom.
1.900 radnika u poljoprivredi boji se za svoj posao

Broj prijavljenih obveza tu je oko 2,5 milijarde kuna, a broj zaposlenih, prema prijavi dužnika, oko 1.900 radnika. Dugogodišnji stečajni upravitelj i povjerenik u predstečajevima Zdravko Grubeša ocjenjuje da među poljoprivrednicima u predstečaju ima najviše mljekara, odnosno vlasnika farmi muznih krava, koji najviše duguju HBOR-u, komercijalnim bankama i dobavljačima dok je država, ističe Grubeša, očistila svoja potraživanja.

I on sam je povjerenik u nagodbi za jednog mljekara koji ima farmu muznih krava u okolici Đakova. Nagodba je sklopljena, vjerovnici su farmeru oprostili dio dugova, napravljen je i reprogram, pa će mu u novonastalim uvjetima, reprogramirane obveze, početi pristizati slijedeće godine. Najveći vjerovnici su mu HBOR i komercijalne banke.

Slaba financijska pismenost
Neki su poljoprivrednici olako uzimali kredite mislići da će im država nešto oprostiti, no to se nije dogodilo.
Kod mljekara su općenito, najveći problemi uvijek vezani uz banke i kredite. Niti jedan nije dužan državi. Neki imaju obaveze i prema dobavljačima, no to je 10% u odnosu prema ukupnim obvezama.

Ta skupina poljoprivrednika obično ima četiri ili pet kredita uzetih za podizanje farme, za kupnju strojeva i sličnog i kada toliki anuiteti počniju dospijevati, to je nemoguće servisirati. Uz to, ističe Zdravko Grubeša, ako padne još i cijena mlijeka, a to se događalo, situacija je stvarno teška. Posebno se osvrnuo na kredite Hrvatske banke za obnovu i razvoj (HBOR) odnosno njezina Operativnog programa, koji su pokazali svu svoju manjkavost.

Naime, mnogi su poljoprivrednici mislili da je to nešto poklonjeno, jer se radi o kreditima državne banke i da će im biti oprošteni. No, to je krivo polazište već u startu, jer i HBOR se ponaša kao i svaka druga banka i potražuje svoje. I to je dokaz da je na djelu, neka se nitko ne uvrijedi, slaba financijska pismenost koja je mnoge odvela u takvu lakoću zaduživanja. Nadalje, predstečaj zahtijeva i opsežnu papirologiju te pripremu, a prosječan poljoprivrednik, ističe Grubeša, ne voli administraciju i papirologiju.

Praksa kaže da su poljoprivrednici, mljekari, zaduženi u pravilu za 2,5 do 3 milijuna kuna, pri čemu se na HBOR odnosi 50% i više obaveza. Nadalje, tu su i potencijalne obveze, jer kao vjerovnik javlja se i HAMAG odnosno Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, što joj je zakonska obveza, jer je dala garanciju pa proizlaze obveze po toj garanciji. No, poručuje Grubeša, čak i kada prođe suštinska nagodba, to ne znači da će dužnik, u ovom slučaju poljoprivrednik, kriznu situaciju preživjeti.

Od 1. rujna i OPG-ovi mogu pokrenuti predstečaj?

Za predsjednika Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske (PPDIV-u) Šimu Oreškovića predstečaj u poljoprivrednoj tvrtki nema svrhe bez strukturnih promjena. Prema prijašnjem Stečajnom zakonu i Zakonu o predstečajnoj nagodbi, OPG-ovi su vođeni kao fizičke osobe pa je predstečaj mogao biti samo nad obrtima, poljoprivrednim zadrugama i trgovačkim društvima koja se bave poljoprivredom.

No od 1. rujna zakonska mogućnost postoji i za OPG-ove. Predstečajni i stečajni postupak može se provesti nad pravnom osobom i nad imovinom dužnika pojedinca ako zakonom nije drukčije određeno. Dužnikom pojedincem u smislu ovoga zakona smatra se fizička osoba, obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti prema odredbama Zakona o porezu na dohodak i fizička osoba obveznik poreza na dobit prema Zakonu o porezu na dobit. Budući da su OPG-ovi obveznici toga, može se zaključiti, kaže Zdravko Grubeša da se od 1. rujna može pokrenuti predstečaj ili stečaj i za njih.

Lanac zaduživanja mnoge je odveo u propast

Predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić pozdravlja predstečajne nagodbe kao, kako kaže, posljednju šansu da se izbjegne stečaj. Mišljenja je da poljoprivrednici ipak najviše duguju dobavljačima, a potom komercijalnim bankama i HBOR-u. Primjerice, navodi Brlošić, kod dobavljača stočne hrane i repromaterijala uzima se ono što je potrebno za sjetvu, a ne plati se, pa onda i dobavljač kaže da tako više ne može. Na taj su način i tvrtke preuzele kombinate, rekavši da je njihova vrijednost robe koju su im predale tolika i tolika.


hebiga neomogučeno mi je  od stane admina postavljanje linkova pa moram ovako

šta vi velite o ovome ?

Predstečajni postupak je sranje.

Sranje je prvenstveno za one koji se nađu u tome jer je to velika neprilika za poduzetnike. To znači da imaš nepodmirene obaveze koje nisi u stanju podmiriti iz redovnog poslovanja/prihoda.  

Sranje je za državu jer to znači da imaju nezdravog poduzetnika koji nije podmirio svoje obaveze (najčešće prema državi ali i prema drugim poduzetnicima). Ako država postupi principjelno, to znači da dopusti propast poduzetnika/poduzeća to jest stečaj i prodaju imovnie do namirenja troškova nestati će tog poduzetnika (i njegovo mjesto na tržištu zauzeti će vjerovatno netko drugi) ali ostati će nepodmireni porezi i doprinosi ili neke druge obaveze koje proizlaze iz prošlog poslovanja.
Ako država postupi neprincipjelno (to jest oprosti dio dugovanja) poduzetniku onda on nastavlja sa radom (ako uspije 'nagodba') ali država i drugi poduzetnici ostaju kratkih rukava u dijelu ili cijelosti. Tako se navodno 'spašava' nečije radno mjesto ali onemogućuje zdrava konkurencija i otvaranje novog, vjerovatno zdravijeg poduzetnika koji bi zamijenio ovog koji više nije u stanju poslovati.

Sranje je za druge poduzetnike koji uredno plaćaju svoje obaveze, jer ih pomaganje zapravo onima koji su manje uspješni u poduzetništvu dovodi u debelo neravnopravan položaj (oni su platili sve svoje obaveze i nitko im ništa ne oprašta, dok onima koji nisu platili sve svoje obaveze oprošten je dio ili dug u cijelosti). Upravo ti uspješni poduzetnici - bi u slučaju stečaja ovog neuspješnog poduzetnika - zauzeli njegovo mjesto na tržištu i proširili svoje poslovanje dok ovako moraju plaćati sanaciju neuspješnog poduzetnika i zapravo financirati nečiji neuspjeh (lošu procjenu, lošu sreću, neracionalno poslovanje, itd.)

Ovaj kojemu se pomaže bez promjene načina rada i pristupa poslu vjerovatno neće dugoročno ionako opstati u najvećem broju slučajeva i svoje radno mjesto neće sačuvati na duži rok - ova mjera produžiti će njegovu agoniju, a lakomoguće još će i dublje zakopati tog nesretnika. Pri tome ne ulazim u razloge njegovog posrtanja, razlozi mogu biti svakojaki, ali niti onima koji su relativno uspješni (to jest još nemaju repove koji se vuku za njima) isto tako nije lako, to je svakodnevna borba.  


Jednom riječju loš sistem za sve. Ako nisi sposoban poslovati na komercijalnoj osnovi odi lijepo u stečaj, razduži se ako netko i ostane kratkih rukava - njegov problem. To je osnovni preduvjet zdravog kapitalizma. Dopuštanje da se radi, posluje a ne plaća porez, doprinosi, kada se dugovi gomilaju ne vodi u bolju budućnost. Ovo je politika navodno smislila da 'sačuva radna mjesta' ali oni (političari) s obzirom da većina njih nikada nije morala ništa raditi i proizvesti i prodati na tržištu - nema pojma kako se stvaraju i čuvaju radna mjesta. Dugogodišnje 'opraštanje' i odlaganje naplate poreza (nekima) ne vode u bolje sutra za sve. Radi se o običnoj političkoj odluci da se napravi (nova) preraspodjela unutar sistema, da se uzme onima koji plaćaju i  
Također, sa druge strane, nije normalno da se nekoga cijeli život financijski uništava (porobi i eksploatira) ako je u određenom trenutku stvorio  financijske obaveze koje ne može podmiriti (dio rizika mora snositi i kreditodavac). Mora postojati i osobni stečaj kao institutcija zaštite osobe i kao svojevrsni reset poslije kojega krećeš od nule. Toga kod nas nema, a trebalo bi postojati. Ali riješenje toga nije u opraštanju dugova, nego u praovremenom prekidanju poslovanja (i stvaranju novih troškova koji se ne mogu podmiriti) i razduživanju iz postojeće supstance (imovine) poduzetnika. Pravoremenom je ključna riječ u prethodnoj rečenici.

Fidel krasan člank ...tako pišu i razmišljaju normalni


Ko je tu kriv što lijepa naša danas ima tolike nezdrave poduzetnike ... mi kao poduzetnici ili država ?

Pa ja bi reko udrobljeno ...zašto udrobljeno ?


..pa zato što su naivni "seljaci" popušili priču o boljem životu danas sutra u EU pa brže bolje udri po kreditima i po tvz đaba parama (kapitalna i sl )  misleći da se od poljoprivrede može lako i brzo dobro živjeti ...e figu malo ..kao da bi bio u pravom smislu seljak odgovorni su geni a tek onda sve ostalo kao npr poduzetnička sreća da budeš uspješan u ..ne mora ti tata biti kulak ,ne moraš imati strica ili ujaka za političkog  boga pa da ti sredi sve pogodnosti za lagodno gospodarenje ... sve je to đaba ako si genetski oštečen tj nemaš smisla za mjeru i za biznis .... zato danas i imamo toliko propalih farmi ...svi ti koji su propali su mislili da če uvijek država krpati njihove pemce ..to su opet krivi geni nasljeđeni iz utopiske politike bivše države .

Da ne duljim dalje pa da iznesem zaključak koji glasi po pravilu iz prirode samo naj sposobniji i na jači opstaju tako je to i u poduzetništvu ..i bolje je tako što manje opg-a to bolje meni uspješnom kako pa riješio sam se konkurencije

Ko je tu kriv što lijepa naša danas ima tolike nezdrave poduzetnike ... mi kao poduzetnici ili država ?

Ja mislim da se uopće ne bi treabli baviti razvijanjem kulture krivnje, ali svakako trebamo iz ove situacije izvući određene pouke za budućnost.

Istina je kako ima mnogo blokiranih subjekata i u poljoprivredi i uopće u cijelom gospodarstvu. Ja bih se prvo upitao kako to da netko tko je blokiran, dužan (državi) uopće može poslovati, kako to da ga nitko godinama ne pita za njegova dugovanja, kako to da ta dugovanja država pokušava naplatitit tek u terminalnoj fazi poslovanja (i često ne uspjeva u tome)? Kako to da se odmah, kada je jasno da je nastao dug ne kreće sa naplatom?( Na primjer telefon, probaj ne platiti račun, pa ćeš vidjeti koliko ćeš ga koristiti. Zato samo rijetkima danas padaju takve ideje na pamet, da ne plate nadajući se da će koristiti tu uslugu.) Umjesto pravovremene naplate država počinje sa 'tolerantnim' ponašanjem, ali dugovi se uredno gomilaju. U jedom trenutku dugovi premašuju vrijednost gospodarstva i cijelo gospodarstvo ide pod vodu. Da su počeli sa naplatom odmah, dok je dug bio mali - puno veća je vejrovatnost naplate duga u cjelini a i poduzetnik bi ponešto naučio (i možda razmislio o promjeni načina rada). Da se to riješava efikasno i brzo broj blokiranih bio bi mali, a svima onima koji misle raditi na takav način bilo bi jasno da se to baš i ne isplati i morali bi razmisliti o modelu rada ili možda i o 'promjeni karijere'. To je ona osnovna uloga države, a ne nekakva naknadna preraspodjela i 'pomaganja' političkim dekretima (odlukama). Ista stvar je i sa privatnim dugovima, sa ogradom da za sve dugove trebaju biti odgvorni dužnici, ali ako se vjerovnik ne može legalno naplatiti - to je onda njegov problem (neka drugi puta dva puta razmisli o kreditiranju).
Uloga države je da napravi pogodno okruženje i pošteno provodi jasna pravila igre, i poduzetništvo će se samo razvijati ako ti osnovni uvijeti budu zadovoljeni. Da, neki će pokušati i u tom poduzetničkom pokušaju propasti, ali neki drugi će uspjeti. Problem nastaje kada netko misli da se političkim ukazom od gubitaša može napraviti dobitaš, a svi znamo da to nije tako.
Svi znamo da je za uspjeh potrebno i malo sreće u našem poslu, ali ako ispravno radiš (i racionalno se ponašaš) sreća če već naići - kad-tad. Posmatrao sam mnoga gospodarstva u svojem bližem okruženju i  generalno mogu reći da manje-više svi oni koji su dospjeli u probleme - dospjeli su pretežno radi svojeg neracionalnog ponašanja, loših poslovnih odluka. Da postoje i mnogi hirovi tržišta rastovi i padovi cijena, ali to je bio samo jedan od faktora propasti ili neuspjeha. Znam to po tome jer su drugi - koji se bave istim poslom (u istim uvijetima gospodarskog i prirodnog okruženja i cijena) - ipak uspjeli izbjeći sudbinu bankrota, a može se reći da su naporno radili i jedni i drugi.

Što to fidel po tebi znači pravovremena naplata i kome ona je danas  zdrava logika ...pa uzmimo ovako zbog baš te ne pravovremene naplate od strane države mnogi opg-eji su se i našli u gabuli ..i sam sam imao loša iskustva ali fala dragom titi izglibo sam bar državu  ..npr država meni duguje određenu cifru poticaja i to čekam godinu dana unazad bez lipe kamata a ja njima npr dugujem doprinose samo mj dana duže evo legalnih lihvarskih  kamata na naplatu što je s tim ... par puta sam pokušavo slati upite i dao prijedlog da mi se od poticaja na godišnjoj razini kompenzira dug u poreznoj niko nije imao razumjevanja znaći vi meni trebate dati godišnje toliko i toliko poticaja ja vama toliko i toliko pa ako ima razlike isplatite ako ne nikom ništa i sve pet ali ne bolje ovako meni na dug idu kamate a na njihov prema meni ne .... tako je isto bilo i s bankama ni tu nije bilo razumjevanja ....ja kao čisti ratar nemam mj primanja nego dobijem pare cca četri puta godišnje ... dobijem u ljeto za jesenjske kulture  i u  kasnu jesen za proljetne  te poticaje u 3 i 6 mj daj da tako složimo plačanje rata ...ma ne to prije par godina nije bilo moguče sad neke banke to več prepoznavaju pa daju plačanje polugodišnje i sl ...ali mnogi su nažalost legli zbog takvog sistema te sistema ne redovite isplate poticaja ... obečavali su nam brda i doline i davali su mnogima jako puno đaba bat jebiga kako rekoh več nije svako imun na ne imati i nije svakom gen za poduzetnika toliko razvijen da zna razaznati kada je dosta i kada se treba pravovremeno povuči iz igre ... ali ponavljam pravila su jasna samo naj sposobniji opstaju zlato pravilo prirode ...što nas je manje u ovom poslu meni kao genetski sposobnom je bolje  ...nažalost ali tako je ...

He he ala ga nasra svašta sad sam se izgubio ...moram derniti još koju pivu da mi malo inspiracija živne

Lp

Ja o poticajima razmišljam na dvije odvojene razine.
Ako ih posmatram sa globalne razine tu se lako može dokazati da su nelogični, nepotrebni i zapravo dugoročno jako štetni kako za nas proizvođače tako i za potrošače i one koji ih moraju (ili će ih morati) podmiriti kao trošak. Poticaji su privremena mjera i kao takvi pretpostavljam da će biti ukinuti. Samo ne znam kada, ali mislim da će mo generacijski to doživjeti.

Ako poticaj promatraš sa lokalne razine onda su potrebni jer sva tržišta oko nas su poticana, a s obzirom na jedinstvo tržišta i mi moramo primiti poticaj da budemo barem konkurentni.

Ako smo svi mi primili poticaj u isto vrijeme i u jednakom nominalnom iznosu onda nema tu nekakve velike nepravde. Drugi je par rukava da kada imamo love na računu onda trošimo a kada nema love onda ne možemo trošiti. Inače ako imaš taj problem da prebrzo potrošiš lovu i ne ostane ti za otplatnu ratu predlažem ti da uplatiš tih par rata unaprijed odmah kada sjedne lova od poticaja i problem će nestati sam od sebe (kao i lova sa računa) odmah.  

Što se tiče novih investicija tu treba biti oprezan i racionalan. Znači minimum investicije za posao koji se mora obaviti (ali obaviti kvalitetno i na vrijeme). Na jednom stranom poljoprivrednom forumu mnogi poljoprivrednici dokazuju kako se ponekad i jako isplati kupiti stariji stroj za malu paru koji obavi posao, u mnogim slučajevima to je puno bolji ROI (return of investment) nego da se ulazilo u veliku investiciju i kupovinu nekakvog novog superstroja koji bi za tu razinu bio zapravo neiskorišten. A strojevi su najskuplji upravo kada stoje i ne rade koristan posao. Isplati se investirati u neki novi stroj, novu tehnologiju ali onda moraš biti siguran da će ti to donijeti napredak, a to konkretno znači da će ti ta nova nabava pojeftiniti posao koji radiš i da ćeš postati konkurentniji sa tim novim strojem ili novom metodom rada (znači primjenom novog stroja/tehnologije će ti smanjiti trošak proizvodnje, povećati prinos uz isti trošak, itd.). Ako ideš u nabavu novog stroja a on ti ne donese efikanso-materijalno ništa u đep (trošak nabave ti zapravo u startu odnese) - onda si promašio i nabava stroja (trošak) nema smisla. Onda taj novi stroj postaje financijski teret, umjesto da donosi dobit. I upravo u tu zamku uletjeli su mnogi kupovinom modernih strojeva i izgradnjom farmi, usprkos svom poticanju istih. U poljoprivredi se jako malo zarađuje (mali je ROI) i samo jedna takva kriva odluka može te lako financijski zakopati. To onda nije više pitanje kada ćeš dobiti poticaj nego loše osobne odluke.

Isto tako postoji mogućnost predstečaja i kod naših otkupljivača, pa zamislite kad predate žito za 200 000 - 300 000 kn, pa u predstečajnoj nagodbi vam odrede da ćete dobiti 40 000- 50 000 kn. Još nisam čuo za takav slučaj, ipak postoji fer kultura poslovanja kod većine (barem mislim tako), ali taj crni scenarij je mogući.

Ne znam baš, neki se nisu naplatili u Đakovštini, a znam da su ljudi ostajali po nekoliko puta bez robe koju su uredno predali na skladištenje. Doduše, bilo je to prije zakona o predstečaju, ali svodi se na isto. Nema poslovanja bez rizika, prevara je moguća, i zato treba uzeti u obzir i dosadašnju pouzdanost poslovnih partnera - a ne samo otkupnu cijenu. Jer ako otkupljivač u konačnici ne namjerava platiti robu - može komotno ponuditi bilo koju otkupnu cijenu (kada ti netko nudi višu cijenu otkupa - odmah se trebaju popaliti sve kontrolne lamice u glavi da nešto ne štima, posebno ako je uvijet naplata 'poslije' ili 'sa odgodom'). Takvima treba savjetovati neka si odu po kredit u banku i neka plate avansom. Ili neka založe kakvu privatnu nekretninu (barem dvostruko veće vrijednosti), bez tereta, u vlasništvu 1/1. Ako ga nakon toga više nikada ne vidiš i ne čuješ za njega - znamo o čemu se radi.

Fidelito je napisao/la:Ne znam baš, neki se nisu naplatili u Đakovštini, a znam da su ljudi ostajali po nekoliko puta bez robe koju su uredno predali na skladištenje. Doduše, bilo je to prije zakona o predstečaju, ali svodi se na isto. Nema poslovanja bez rizika, prevara je moguća, i zato treba uzeti u obzir i dosadašnju pouzdanost poslovnih partnera - a ne samo otkupnu cijenu. Jer ako otkupljivač u konačnici ne namjerava platiti robu - može komotno ponuditi bilo koju otkupnu cijenu (kada ti netko nudi višu cijenu otkupa - odmah se trebaju popaliti sve kontrolne lamice u glavi da nešto ne štima, posebno ako je uvijet naplata 'poslije' ili 'sa odgodom'). Takvima treba savjetovati neka si odu po kredit u banku i neka plate avansom. Ili neka založe kakvu privatnu nekretninu (barem dvostruko veće vrijednosti), bez tereta, u vlasništvu 1/1. Ako ga nakon toga više nikada ne vidiš i ne čuješ za njega - znamo o čemu se radi.

U ovo boldano sam i ja vjerovao, cca 8 godina poslovne suradnje bez problema, i zavalja me za 10 000 eura, sada je završio u stečaju i završena priča jer firma nema imovine a niti on ...

Fidelito je napisao/la:Ne znam baš, neki se nisu naplatili u Đakovštini, a znam da su ljudi ostajali po nekoliko puta bez robe koju su uredno predali na skladištenje. Doduše, bilo je to prije zakona o predstečaju, ali svodi se na isto. Nema poslovanja bez rizika, prevara je moguća, i zato treba uzeti u obzir i dosadašnju pouzdanost poslovnih partnera - a ne samo otkupnu cijenu. Jer ako otkupljivač u konačnici ne namjerava platiti robu - može komotno ponuditi bilo koju otkupnu cijenu (kada ti netko nudi višu cijenu otkupa - odmah se trebaju popaliti sve kontrolne lamice u glavi da nešto ne štima, posebno ako je uvijet naplata 'poslije' ili 'sa odgodom'). Takvima treba savjetovati neka si odu po kredit u banku i neka plate avansom. Ili neka založe kakvu privatnu nekretninu (barem dvostruko veće vrijednosti), bez tereta, u vlasništvu 1/1. Ako ga nakon toga više nikada ne vidiš i ne čuješ za njega - znamo o čemu se radi.

Razlika tada i danas je što se tada nisu otpisivali dugovi, teretio se puni iznos i nije se morao mijenjati na niže. Problem je što su stečaji prekasno pokrenuti, dok je vrijednost duga postala veća od imovine tvrtke, to je pak nešto drugo. Danas je ovo legalna pljačka, puno tvrtki ode fiktivno u minus i u predstečajnu nagodbu, kako bi se otpisala potraživanja. S ovim postovima htio sam samo napomenuti kako nije isključeno da netko od nas može biti oštećena strana, a ne samo imati koristi od predstačajnih nagodbi, kako se čini iz sugestije naslova teme. Za mene osobno, koji redovito podmirujem obaveze nema koristi od predstečajnih nagodbi, a oštećen bi mogao biti.

pa čekajte malkice ..dali je onda ovo za nas vesela vijest ili nevesela ?

Po meni nije za nikoga dobro, za kompletno društvo, poljuljane su vrijednosti. Dužnik ima veća prava od onoga koji potražuje, oni koji pošteno rade ispadaju budale. Sad si zamislite kako smo privlačni stranim ulagačima sa ovakvim zakonima, morao sam malo off topic

falkon 2 je napisao/la:

Fidelito je napisao/la:Ne znam baš, neki se nisu naplatili u Đakovštini, a znam da su ljudi ostajali po nekoliko puta bez robe koju su uredno predali na skladištenje. Doduše, bilo je to prije zakona o predstečaju, ali svodi se na isto. Nema poslovanja bez rizika, prevara je moguća, i zato treba uzeti u obzir i dosadašnju pouzdanost poslovnih partnera - a ne samo otkupnu cijenu. Jer ako otkupljivač u konačnici ne namjerava platiti robu - može komotno ponuditi bilo koju otkupnu cijenu (kada ti netko nudi višu cijenu otkupa - odmah se trebaju popaliti sve kontrolne lamice u glavi da nešto ne štima, posebno ako je uvijet naplata 'poslije' ili 'sa odgodom'). Takvima treba savjetovati neka si odu po kredit u banku i neka plate avansom. Ili neka založe kakvu privatnu nekretninu (barem dvostruko veće vrijednosti), bez tereta, u vlasništvu 1/1. Ako ga nakon toga više nikada ne vidiš i ne čuješ za njega - znamo o čemu se radi.

U ovo boldano sam i ja vjerovao, cca 8 godina poslovne suradnje bez problema, i zavalja me za 10 000 eura, sada je završio u stečaju i završena priča jer firma nema imovine a niti on ...

Svakako da se i to može dogoditi, uvijek treba biti oprezan. Ali veća je vjerovatnost da te 'zavalja' netko nepoznat - nego netko tko je korektno dosada radio. Makar je to mala utjeha kada te prevare.

vedran_kc je napisao/la:Po meni nije za nikoga dobro, za kompletno društvo, poljuljane su vrijednosti. Dužnik ima veća prava od onoga koji potražuje, oni koji pošteno rade ispadaju budale. Sad si zamislite kako smo privlačni stranim ulagačima sa ovakvim zakonima, morao sam malo off topic

Točno tako.
Politika je najavila da se to uvodi radi 'sačuvanja radnih mjesta', a ja kažem da će time biti izgubljeno puno više radnih mjesta nego što će ih se sačuvati (ako se ijedno sačuva uopće). Politika je to kao uvela 'da se naplati barem nešto', to je kao racionalno razmišljajući bolje nego naplatiti ništa, ali šteta od toga je ogromna. To je udar na same temelje društva kakvog ga mi poznajemo. Ne možeš biti vlasnik, biti dužan i onda da ti netko leglizira tvoje vlasništvo (i zakonom poništi dugove), i da na kraju uopće ne moraš podmiriti svoje dugove. To ne ide. To je principjelo jako slično privatizacijskoj pljački kada su neki pojedinci došli u posjed a da nisu morali platiti to čega su postali vlasnici. Sada su dužni za poreze, doprinose i dobavljačima - i opet bi trebali ostati vlasnici, a da ne podmire svoje obaveze. Ako im i ovo prođe pokušati će oni ponovno. I pokušavati će sve dok budu mogli tako raditi.

Žalosno je što ovo nitko ne vidi, na TV-u se plasira samo što se smije plasirati. A mi možemo pričati jedino ovdje, gdje nam je koliko-toliko privatnost zaštićena, onaj tko iznese istinu i svoje mišljenje navući će si sve moguće inspekcije na glavu (stariji kažu nekad je to bilo "ispiranje mozga"), zapečatio si "prednost" na natječajima ministarstva itd., pametnom dosta. Nadam se da neće proći 10 i više godina da se shvati kuda ovo vodi, i da se krene u normalno (poštenije) poslovanje na koje smo navikli.

Relativno je mala opasnost od toga da ti se danas vrati u glavu ako kritiziraš vlasti. Svi natječaji moraju biti transparentni i imaš pravo uvida u svu dokumentaciju, i nitko pametan ti neće stvarati probleme jer ne želi sebi probleme. Posebno im nije drago kada se počneš raspitivati - kulturno - kako stoji tvoj predmet i gdje je zapelo, tražiti pismena očitovanja itd., onda gledaju samo kako da te se riješe - a najbrže te se riješavaju kada ti zapravo srede ono što trebaš od njih. Uvijek treba biti kulturan, uvijek se predstaviti, reći o čemu se radi, zapisivati imena ljudi sa kojima razgovaraš, i uporan. Te poslove uvijek obavlja administartivno osoblje koje nemaju veze sa politikom. A nitko 'odozgora' nije toliko hrabar da javno nekome sugerira 'nemoj njemu to obaviti' (to se uredno obija o glavu). Takvih tamo nema. A svi na nižim funkcijama u principu su kooperativni - ako si ti kulturan u svojim zahtjevima.

Fidelito je napisao/la:

falkon 2 je napisao/la:

Fidelito je napisao/la:Ne znam baš, neki se nisu naplatili u Đakovštini, a znam da su ljudi ostajali po nekoliko puta bez robe koju su uredno predali na skladištenje. Doduše, bilo je to prije zakona o predstečaju, ali svodi se na isto. Nema poslovanja bez rizika, prevara je moguća, i zato treba uzeti u obzir i dosadašnju pouzdanost poslovnih partnera - a ne samo otkupnu cijenu. Jer ako otkupljivač u konačnici ne namjerava platiti robu - može komotno ponuditi bilo koju otkupnu cijenu (kada ti netko nudi višu cijenu otkupa - odmah se trebaju popaliti sve kontrolne lamice u glavi da nešto ne štima, posebno ako je uvijet naplata 'poslije' ili 'sa odgodom'). Takvima treba savjetovati neka si odu po kredit u banku i neka plate avansom. Ili neka založe kakvu privatnu nekretninu (barem dvostruko veće vrijednosti), bez tereta, u vlasništvu 1/1. Ako ga nakon toga više nikada ne vidiš i ne čuješ za njega - znamo o čemu se radi.

U ovo boldano sam i ja vjerovao, cca 8 godina poslovne suradnje bez problema, i zavalja me za 10 000 eura, sada je završio u stečaju i završena priča jer firma nema imovine a niti on ...

Svakako da se i to može dogoditi, uvijek treba biti oprezan. Ali veća je vjerovatnost da te 'zavalja' netko nepoznat - nego netko tko je korektno dosada radio. Makar je to mala utjeha kada te prevare.  

Nebih se složio sa tobom, prvenstveno zato što sa nekim sa kime nisam poslovao do sada ne dajem robu bez avansne uplate, dok ovi sa dugogodišnjim poslovanjem su ipak IMALI tolerancije.

Fidelito je napisao/la:Relativno je mala opasnost od toga da ti se danas vrati u glavu ako  kritiziraš vlasti. Svi natječaji moraju biti transparentni i imaš pravo uvida u svu dokumentaciju, i nitko pametan ti neće stvarati probleme jer ne želi sebi probleme. Posebno im nije drago kada se počneš raspitivati - kulturno - kako stoji tvoj predmet i gdje je zapelo, tražiti pismena očitovanja itd., onda gledaju samo kako da te se riješe - a najbrže te se riješavaju kada ti zapravo srede ono što trebaš od njih. Uvijek treba biti kulturan, uvijek se predstaviti, reći o čemu se radi, zapisivati imena ljudi sa kojima razgovaraš, i uporan. Te poslove uvijek obavlja administartivno osoblje koje nemaju veze sa politikom. A nitko 'odozgora' nije toliko hrabar da javno nekome sugerira 'nemoj njemu to obaviti' (to se uredno obija o glavu). Takvih tamo nema. A svi na nižim funkcijama u principu su kooperativni - ako si ti kulturan u svojim zahtjevima.    

U biti dok pogledaš nemaš ni gdje kritizirati vlasti, poljoprivredna komora je ukinuta čim je počeo ovaj mandat. Sve ostale komore nisu ukinuli(gospodarska, obrtnička,..), poljoprivrednu su išli dirati i sad je Savjetodavna služba, osnovna razlika je što je u komori komunikacija poljoprivrednika i vlasti bila u oba smjera, a u savjetodavnoj je samo u jednom smjeru. Sad ću malo zadirati u off, ali znatno je ne sigurnije poslovati u ovakvim uvjetima, još dok k tome pribrojimo i zemljišnu politiku, gdje ratarima mogu u svakom trenutku raskinuti Ugovor o zakupu, pa ti onda ulaži, radi kalcizaciju i gnojidbu stajnjakom za nekoga.

falkon 2 je napisao/la:

Fidelito je napisao/la:

falkon 2 je napisao/la:

Fidelito je napisao/la:Ne znam baš, neki se nisu naplatili u Đakovštini, a znam da su ljudi ostajali po nekoliko puta bez robe koju su uredno predali na skladištenje. Doduše, bilo je to prije zakona o predstečaju, ali svodi se na isto. Nema poslovanja bez rizika, prevara je moguća, i zato treba uzeti u obzir i dosadašnju pouzdanost poslovnih partnera - a ne samo otkupnu cijenu. Jer ako otkupljivač u konačnici ne namjerava platiti robu - može komotno ponuditi bilo koju otkupnu cijenu (kada ti netko nudi višu cijenu otkupa - odmah se trebaju popaliti sve kontrolne lamice u glavi da nešto ne štima, posebno ako je uvijet naplata 'poslije' ili 'sa odgodom'). Takvima treba savjetovati neka si odu po kredit u banku i neka plate avansom. Ili neka založe kakvu privatnu nekretninu (barem dvostruko veće vrijednosti), bez tereta, u vlasništvu 1/1. Ako ga nakon toga više nikada ne vidiš i ne čuješ za njega - znamo o čemu se radi.

U ovo boldano sam i ja vjerovao, cca 8 godina poslovne suradnje bez problema, i zavalja me za 10 000 eura, sada je završio u stečaju i završena priča jer firma nema imovine a niti on ...

Svakako da se i to može dogoditi, uvijek treba biti oprezan. Ali veća je vjerovatnost da te 'zavalja' netko nepoznat - nego netko tko je korektno dosada radio. Makar je to mala utjeha kada te prevare.  

Nebih se složio sa tobom, prvenstveno zato što sa nekim sa kime nisam poslovao do sada ne dajem robu bez avansne uplate, dok ovi sa dugogodišnjim poslovanjem su ipak IMALI tolerancije.

Najbitnije je da imaš slobodu odlučivanja kome i pod kojim uvijetima ćeš prodati svoju robu. Tvoja je roba i odluka (odgvornost) mogu biti samo tvoji. Bilo bi dobro imati listu ljudi koji korketno posluju (nemaju duga/repova prema državi i ostalim poduzetnicima) ali to je posao koji mora obaviti država (neko nezavisno tijelo) ili komore u koje spadaju ti poslovni subjekti. To bi bio dobar orijentir kod poslovanja. No, netko se treba toga sjetiti i to provesti.

vedran_kc je napisao/la:

Fidelito je napisao/la:Relativno je mala opasnost od toga da ti se danas vrati u glavu ako  kritiziraš vlasti. Svi natječaji moraju biti transparentni i imaš pravo uvida u svu dokumentaciju, i nitko pametan ti neće stvarati probleme jer ne želi sebi probleme. Posebno im nije drago kada se počneš raspitivati - kulturno - kako stoji tvoj predmet i gdje je zapelo, tražiti pismena očitovanja itd., onda gledaju samo kako da te se riješe - a najbrže te se riješavaju kada ti zapravo srede ono što trebaš od njih. Uvijek treba biti kulturan, uvijek se predstaviti, reći o čemu se radi, zapisivati imena ljudi sa kojima razgovaraš, i uporan. Te poslove uvijek obavlja administartivno osoblje koje nemaju veze sa politikom. A nitko 'odozgora' nije toliko hrabar da javno nekome sugerira 'nemoj njemu to obaviti' (to se uredno obija o glavu). Takvih tamo nema. A svi na nižim funkcijama u principu su kooperativni - ako si ti kulturan u svojim zahtjevima.    

U biti dok pogledaš nemaš ni gdje kritizirati vlasti, poljoprivredna komora je ukinuta čim je počeo ovaj mandat. Sve ostale komore nisu ukinuli(gospodarska, obrtnička,..), poljoprivrednu su išli dirati i sad je Savjetodavna služba, osnovna razlika je što je u komori komunikacija poljoprivrednika i vlasti bila u oba smjera, a u savjetodavnoj je samo u jednom smjeru. Sad ću malo zadirati u off, ali znatno je ne sigurnije poslovati u ovakvim uvjetima, još dok k tome pribrojimo i zemljišnu politiku, gdje ratarima mogu u svakom trenutku raskinuti Ugovor o zakupu, pa ti onda ulaži, radi kalcizaciju i gnojidbu stajnjakom za nekoga.

U pravu si da je vrlo nesigurno poslovati u ovakvim uvijetima ali to je legitimni razlog za prosvjed prema državi (a ne tržišne cijene na koje država nema utjecaj). A radi ovog razloga nikada nećeš sakupiti dovljno ljudi koji će protestirati, a radi cijena ili poticaja sakupio bi brzo zainteresirane za prosvjed. Meni, s obzirom na druge poteze koji su se vukli, zemljišna politika i nije previše čudna ona je samo logični nastavak borbe protiv malih poljoprivrednika 'drugim sredstvima'. Nominalno sve štima, ali u praksi - nemaš šansu.

Zašto ?...u poslovnom životu sve mora biti tako komplicirano i zašto se izmišlja topla voda kad je več izmišljena ? ...kome to odgovora vako sjeb.... stanje ? .... tko su ti ljudi koji nam kroje sudbinu i zašto tim lobistima ne možemo stati na kraj ? ...sve to više nema smisla ili pak ima ?

Živjeli smo u komunizmu 45 godina, taj mentalitet jako teško izlazi iz nekih ljudi, i to nas skupo košta i danas. Kako je član Fidelito napisao mora proći nekoliko generacija, sve dok na vlast ne dođu ljudi iz obitelji kao što su naše, koje pošteno rade, poduzetničke obitelji, koje znaju kako se posluje.

Fidelito je napisao/la:

falkon 2 je napisao/la:

Fidelito je napisao/la:

falkon 2 je napisao/la:

Fidelito je napisao/la:Ne znam baš, neki se nisu naplatili u Đakovštini, a znam da su ljudi ostajali po nekoliko puta bez robe koju su uredno predali na skladištenje. Doduše, bilo je to prije zakona o predstečaju, ali svodi se na isto. Nema poslovanja bez rizika, prevara je moguća, i zato treba uzeti u obzir i dosadašnju pouzdanost poslovnih partnera - a ne samo otkupnu cijenu. Jer ako otkupljivač u konačnici ne namjerava platiti robu - može komotno ponuditi bilo koju otkupnu cijenu (kada ti netko nudi višu cijenu otkupa - odmah se trebaju popaliti sve kontrolne lamice u glavi da nešto ne štima, posebno ako je uvijet naplata 'poslije' ili 'sa odgodom'). Takvima treba savjetovati neka si odu po kredit u banku i neka plate avansom. Ili neka založe kakvu privatnu nekretninu (barem dvostruko veće vrijednosti), bez tereta, u vlasništvu 1/1. Ako ga nakon toga više nikada ne vidiš i ne čuješ za njega - znamo o čemu se radi.

U ovo boldano sam i ja vjerovao, cca 8 godina poslovne suradnje bez problema, i zavalja me za 10 000 eura, sada je završio u stečaju i završena priča jer firma nema imovine a niti on ...

Svakako da se i to može dogoditi, uvijek treba biti oprezan. Ali veća je vjerovatnost da te 'zavalja' netko nepoznat - nego netko tko je korektno dosada radio. Makar je to mala utjeha kada te prevare.  

Nebih se složio sa tobom, prvenstveno zato što sa nekim sa kime nisam poslovao do sada ne dajem robu bez avansne uplate, dok ovi sa dugogodišnjim poslovanjem su ipak IMALI tolerancije.

Najbitnije je da imaš slobodu odlučivanja kome i pod kojim uvijetima ćeš prodati svoju robu. Tvoja je roba i odluka (odgvornost) mogu biti samo tvoji. Bilo bi dobro imati listu ljudi koji korketno posluju (nemaju duga/repova prema državi i ostalim poduzetnicima) ali to je posao koji mora obaviti država (neko nezavisno tijelo) ili komore u koje spadaju ti poslovni subjekti. To bi bio dobar orijentir kod poslovanja. No, netko se treba toga sjetiti i to provesti.

Ovakvu listu bi mogli i mi sastaviti, tako da možemo imati pregled tipa ako je netko imao loša iskustva sa nekim da se toga spriječi da zezne nekoga drugoga. A svatko tko bi stavio takvog RIZIČNOG poslovnog partnera sam bi snosio odgovornost ako se radi o laži i kleveti.

Treba sastaviti listu solidnih partnera a ne onih loših, to je trik. Neke države imaju takav sustav i u to se možeš pouzdati, barem ono osnovno da te neće zavaljati za isporuku robe ili plaćanje robe. To je jedan od osnovnih poslova države i komora.

Raditi crnu listu firmi puno teži je posao. Može se i to, ali kada znaš da netko ne plaća obično je već kasno za listu jer šteta je učinjena. Bolje napraviti listu solidnih firmi koje se moraju itekako držati pravila igre da ostanu na njoj. Ali uvijek mogu istaknuti sa ponosom da su na listi.

na primjer ovako to izgleda u Poljskoj:

http://www.rzetelnafirma.pl/o-programie/o-programie-rzetelna-firma.html

Fidelito je napisao/la:Treba sastaviti listu solidnih partnera a ne onih loših, to je trik. Neke države imaju takav sustav i u to se možeš pouzdati, barem ono osnovno da te neće zavaljati za isporuku robe ili plaćanje robe. To je jedan od osnovnih poslova države i komora.

Raditi crnu listu firmi puno teži je posao. Može se i to, ali kada znaš da netko ne plaća obično je već kasno za listu jer šteta je učinjena. Bolje napraviti listu solidnih firmi koje se moraju itekako držati pravila igre da ostanu na njoj. Ali uvijek mogu istaknuti sa ponosom da su na listi.

na primjer ovako to izgleda u Poljskoj:

http://www.rzetelnafirma.pl/o-programie/o-programie-rzetelna-firma.html

Upravo tako nešto nama treba, crnih lista je već svima dosta. Da bi se formirala takva crna lista mora netko nekoga prijaviti, drugim riječima zamjeriti se, što može izazvati i kontra efekt. Takve stvari nam stvaraju tu negativnu svakodnevicu.